Kralj kraljeva

Pred kršćanskim vjernicima vrijeme je Velikoga ili Svetoga tjedna. Započinje nedjeljom Muke Gospodnje, Cvjetnice, nazvane tako zbog Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem, kad je mnoštvo klicalo neokrunjenom kralju i pred noge mu prostiralo palmine i maslinove grane. Isto ono mnoštvo koje je samo koji dan kasnije vikalo: “Raspni ga!”

Izraelci su stoljećima očekivali Mesiju, spasitelja svoga naroda kojega su navješćivali proroci. Međutim, Isus je bio sve samo ne obični kralj. Rođen je daleko od glamura kraljevskog dvora. Nije imao sluge, nego braću i prijatelje. Njegova vojska imala je posve sofisticirano oružje ispred svoga vremena, čije je ime i serijski broj bila – ljubav. Ne ona sladunjava, nego stvarna, spremna na žrtvu i nesebičnost. Njegovi dvorjani bili su skromni i polupismeni ribari, siromašci i prezreni. Njegova kruna bila je satkana od umornih prstiju patnika. Njegov proglas bilo je kraljevstvo Božje. Nikakva utopija, nego poruka i očitovanje Božje ljubavi – čovjek nije napušten i ostavljen na vjetrometini povijesti. Njegova vanjska i porezna politika bilo je neizmjerno milosrđe i onda kad je caru trebalo pripasti carevo, a Bogu Božje. A Božje je sve i ne poznaje ljudske granice.

Isus je kralj čijim venama ne teče plava krv. Nije svoje bogatstvo stekao na krvi i znoju podanika, pa onda hodio svijetom i tražio da mu se drugi dive. Njegova princeza i vječna zaručnica bila je i ostala Crkva. Bio je itekako dodirljiv, štoviše i nakon ovozemaljske smrti koju je u veličanstvenom boju potukao do kraja.

Kraljevi ovoga svijeta vole da im se klanjamo. Drže da su vrjedniji od običnih smrtnika. Žude za čašću i slavom. Žele da im povlađujemo i oslovljavamo ih s titulama. Gdje god se pojave očekuju naše divljenje. Gledaju s visoka i prolaze zemljom poput kakvih božanstava. Ne smijemo ih dodirnuti niti zagrliti, jer toga nismo dostojni.

Kad svjetla pozornice naših taština zgasnu, jasnije zasja poruka Velikoga tjedna. Kralj kraljeva, sama Božja utjelovljena ljubav, s križa je pokazao koliko čovjek može u poniznosti biti velik. Bio je odbačen i svrgnut. Na njemu nije bilo ljepote i sjaja. Mogao nas je tek zaogrnuti svojim kraljevskim plaštem, oprostiti svojim progoniteljima i u našim srcima zasjati sjajem praznoga groba.

Daleko od kraljevskih poljana i vrtova, daleko od blještavila buckinghamskih palača ovoga svijeta.