Svemu unatoč

Na kraju križnog puta

Plamenko

Leti ko lišće što vir ga vije,

Za let si, dušo, stvorena,

Za zemlju nije, za pokoj nije,

Cvijet što nema korijena.“

Tin Ujević

U nemirna doba, kad je Mata rođen, potiho se pričalo o onima koji se nisu vratili. Šutjelo se i šutnjom lomilo beskrajne daljine i osluškivalo nijemu bol zastalu na srcu i ponad usana. Opustjela ognjišta njihala su svoje uplakane zipke i čuvala istinu za sva vremena.

Porobljeni narod, izrugan i ponižen, kročio je smjelo putevima Stepinca i naoružan nadom i snagom krsnog zavjeta iščekivao nova jutra.

Na izdisaju stoljeća svanula je zora slobode.

Ranjene zvijeri nisu ispuštale plijen, a ona se otimala i zaplesala sretna.

U danima grubim zabila je stijeg kraj kostiju mučenika koji su ga podigli visoko i daleko do sunca.

Na kraju križnog puta, onkraj duboke rijeke, zasjalo je svjetlo uskrsnuća.

 

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u