Komentar tjedna: Društvo cica i guzica

Rimskim sporazumom, još iz 1957. godine, je uvedeno načelo isplate jednake plaće za obavljanje istih poslova. Jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije jest ravnopravnost spolova o čemu ćete danas čitati. Za početak potrebno je definirati što ravnopravnost spolova podrazumijeva. To znači da su muškarci i njihove ljepše polovice „jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.“ Napredak je zabilježen uz pomoć zakona o ravnopravnom postupanju, posebnim mjerama za bolji položaj žena u društvu te skupu mjera usmjerenih na ostvarivanje jednakosti.

Usprkos brojnim naprecima, razlike još uvijek postoje. Sve je više emisija koje zbirno u sebi sadrže ravnopravnosti muškaraca i žena, invalida te ostale teme iz društva. Problem proizlazi još od djetinjstva i razlike koju roditelji nesvjesno prenose na djecu. Npr. Kada dječak padne i počne plakati, većina roditelja ga smiruje i tješi „Pa kakav si ti to dečko koji plače? Nisi curica! Samo su djevojčice cvilidrete.“ Ili, kod odijevanja djevojčica prevladava roza boja, dok je plava za dječake. „Ne možeš trenirati nogomet, nisi ti dečko!“ itd. Totalne gluposti! U takvom odgoju i okruženju u kojem djeca odrastaju kasnije se muškarce karakterizira kao branitelje i hranitelje svoje obitelji i nije uobičajeno niti „normalno“ da žena u toj kući zarađuje više jer muškarce se tada osuđuje. Zašto cure ne bi trenirale nogomet ili boks, a dečki bili baletani, a da se ne moraju susretati sa suvišnim komentarima rodbine ili susjeda.
U posljednje tri godine pada broj emisija o ravnopravnosti spolova. Zašto tih tema nema na nacionalnoj televiziji? Zašto se o ženama uvijek govori u kontekstu nekog problema? Npr. žene oboljele od raka dojke, a ignorira se, recimo, ljubomora kojoj su podložne i koju trpe od strane supruga. Mediji trebaju sami poticati jednakosti. Pri tome je vrlo važna medijska pismenost zbog moći kojom prezentira sadržaje. Smatram da seksizam treba osuditi jednako kao i rasizam. Osnovne diskriminacije su spol, bračni i obiteljski status, spolna orijentacija, trudnoća i materinstvo.

Ured za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske osnovan je u veljači 2004. g. Pravobraniteljici se mogu svi obratiti besplatno. Prema izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uvjerenje i preporuke uvažavaju se oko 90% što je odlično da su se tako uspjeli probiti. Iako smo mala zemlja i još smo u razvoju, diskriminacije s kojima s susrećemo u njoj puno su manje od onih u većim državama. Najizraženiji je jaz u plaćama i obrazovanju.

Najčešće pritužbe muškaraca su s kim će dijete živjeti nakon razvoda, spol kod zapošljavanja (spol kod upisa u tzv. „ženska posla“) te pritužbe na medijske sadržaje (reklame koje ih vrijeđaju, uglavnom za njihovu muškost). Kao što sam već spomenula važnu ulogu ima reklamna industrija. Tako se najčešće iskorištava žensko tijelo u reklami za kreme za sunčanje, za zatezanje kože, itd. Dok se samo 6% spominju ženski sportski uspjesi u vijestima.

Ravnopravnost spolova 2000. godine je postala ustavna vrednota jer je uvođenje načela ravnopravnosti spolova u obrazovanju, zdravstvu, javnom informiranju, socijalnoj politici, zapošljavanju, poduzetništvu, procesu odlučivanja te obiteljskim odnosima vrlo bitno.

Svi znamo da prvo što muškarci otvore su članci o „cicama i guzicama“. Možda su se neki od vas sada zbog toga razočarali kada ste došli do samog kraja s čitanjem i shvatili da naslov nema veze sa sadržajem. Ispričavam se zbog toga. Mnogima ova tema ide na živce i ono kako većina muškaraca reagira na nju jest upitno: „Zašto vi žene onda ne idete sjeći drva ako smo jednaki?“ Nemojte se zavaravati dečki. Ovo je društvena tema, a ne ženska! Ključan je način na koji mediji interpretiraju poruke. Zašto je to tako i može li drugačije? Započnimo već sada i neka od sutra bude drugačije.