Kolumne

KNJIŽEVNI PETAK: Marija Jurić Zagorka – žena koja je stvarala povijest

Luđakinja, muškarača, luda sufražetka – samo su neki od pogrdnih nadimaka koji su dodjeljeni Mariji Jurić Zagorki, prvoj hrvatskoj profesionalnoj novinarki, političkoj aktivistici i popularnoj književnici, koja se za svoj položaj u društvu borila jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti.

“Svakako neka jednom za uvijek svi upamte, da sve ovo što ova autorica piše ili bi imala drskosti napisati, jest i ostaje ‘šundliteratura za kravarice’”, čuvena je uvreda kazališnog kritičara Ota Krausa kojom ju je počastio u Agramer Zeitungu 1899. godine. Navodno joj je isto rekao i Ksaver Šandor Gjalski, uz preporuku da se umjesto pera primi motike i kuhače. Srećom, nije ga poslušala.

Novinarstvom se Zagorka počela baviti odmah po dolasku u Zagreb, nakon bijega iz Mađarske i nametnutoga bračnog zatvora. Godine 1896. u Obzoru izlazi njezin prvi članak, “Egy percz”  (“Jedan časak”), u kojemu na domišljat način govori o mađarizaciji Hrvatske. Nakon toga na preporuku Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku. U svojoj novinarskoj karijeri izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta, bila je dopisnica iz Beča i Budimpešte, a intervjuirala je i niz uglednih ličnosti svoga vremena. I dok je u redakciji Obzora pisala u svojoj vlastitoj sobi – da je kao ženu nitko ne bi vidio, strani su novinari izvještavali o “malom čudovištu od talenta i sposobnosti”, čija su pitanja “pogibeljno inteligentna, opaske točne, primjedbe britke”. U vrijeme njezinih živopisnih izvještaja iz Parlamenta Obzor je dostigao nakladu od 5000 primjeraka dnevno, kao nijedan ondašnji dnevnik u Hrvatskoj.

U domaćem kulturnom krugu Zagorka je spisateljica koju se čita, premda se u prošlosti o tome nije mnogo govorilo.  Tek je novije vrijeme od nje zasluženo načinilo temu, prepoznavši njezinu vrijednost i ulogu koju je imala u razvoju hrvatskog romana i širenju pismenosti među domaćim stanovništvom. Naime, u doba kada je pismenih bilo malo, a čitati je značilo uglavnom čitati na njemačkom jeziku, mnogi su svoje prve “čitateljske pothvate” na hrvatskom ostvarivali upravo na retcima njezinih popularnih romana, kojima se ni danas ne može sa sigurnošću utvrditi broj. Tako je Marija Jurić Zagorka postala “neželjena mater hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti” (Jergović), a “šundliteratura za kravarice” literatura o kojoj se smije – i mora govoriti.

Marija Jurić Zagorka živjela je dugo, ali ne i dovoljno dugo da dočeka priznanje za svoj neumoran rad. Preminula je 30. studenog 1957. godine na zagrebačkom Dolcu, gdje se danas smjestio memorijalni stan koji nosi njezino ime. Centar za knjigu u sklopu projekta “Čitaj” u njemu od 2012. godine organizira radionice čitanja i pisanja s hrvatskim piscem, kao dio programa “Čitam da bih pisao, pišem da bih čitao”. Prije nekoliko godina pokrenuta je i manifestacija “Dani Marije Jurić Zagorke”, osnovano je Društvo, a na temelju činjenica iz njezina života 2007. godine snimljen je dokumentarno-igrani film “Zagorka” u režiji Biljane Čakić-Veselić. Na daskama Hrvatskoga narodnog kazališta od siječnja 2011. godine igra i drama “Zagorka”, redateljice i autorice Ivice Boban.


 

Izvor: nsk.hr

 

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close