Kolumne

Ki ČA mi – naša čakavština

Iz dana u dan slušam o tome kako je teško naći posao ako ne pričaš nekoliko stranih jezika, i to je istina. Hrvatska kao turistička zemlja svake se godine sve više razvija i turisti dolaze u sve krajeve lijepe naše.
Ali znate li što me u svemu tome žalosti?

Žalosti me to što se svi mi trudimo naučiti govoriti strane jezike, a ne znamo izvorno pričati ni svoj. Volim hrvatski jezik i sva njegova narječja koja ima. Studirajući u dalmaciji imala sam priliku sporazumijevati se s ostalim kolegama iz čitave Hrvatske i učiti kako se kaže ili što znači koja riječ na njihovom dijalektu. Tek tada sam zapravo shvatila koliko je naš jezik zapravo raznolik i koliko ga mi svi zapravo slabo poznajemo. Nažalost u svemu tome primijetila sam da malen broj ljudi zna kako zvuči čakavica, i to me navelo na razmišljanje.
Naime, nije ni čudno da ljudi koji nisu iz gacke doline ne znaju za čakavicu i kako ona uistinu zvuči, kad ni sami gačani više nisu sigurni u to. Mlade generacije koje odrastaju u Gackoj , mogu reći da se pomalo i srame čakavice i svog dijalekta, a to je zaista tužno. Kroz medije nažalost čakavica je odvedena u skroz krivom smjeru i zamjenjuje ju se s nekim drugim govornim područjima.

A kako zapravo zvuči čakavica?

Čakavica je jedan od zaštitnih znakova Gacke doline. Prije su ljudi od malena govorili čakavicom, a drugačije u principu nisu niti znali. Od samog rođenja njima se to tvrdo i čvrsto „Ča“ usađivalo u govor . „Ča vičeš?“, „Ča si rekal?“ „Odi vamo da ti kažen ku besedu“, Ča si se stiskal“, „Ča to divaniš?, „esi pripremil drv za zimu“, zač?“…. Kao i u svakoj regiji i čakavica se razlikovala i još uvijek se razlikuje od sela do sela, od mjesta do mjesta. Svako mjesto je po nečem bilo prepoznatljivo, ali svima je bilo zajedničko to naše „Ča“.
Čakavicu je teško opisati, ona se jednostavno treba doživjeti, čuti i slušati. Ona je posebna po tome što ili se riječi razlikuju same po sebi ili se jednostavno samo drugačijim naglaskom govore. Jako je mali broj ljudi danas u Gackoj dolini koji još uvijek pričaju onom izvornom čakavicom. Mi mladi nažalost studiranjem u većim gradovima, zapostavljamo svoju čakavicu i prilagođavamo se novom govornom području ili barem tražimo neki zajednički jezik s ostalima i prihvaćamo njihove ponekad i nametnute dijalekte, dok svoje „Ča“, ostavljamo u sjeni. Ja volim čakavicu, volim ju pričati, a još više slušati. Sretna sam jer imam mogućnosti slušati ju i doživjeti u njenom izvornom i originalnom izdanju, te ću se potruditi da ju uvijek spomenem ili oživim barem na tren. Voljela bi da se svi mi čakavci i oni koji se tako osjećaju, prestanemo sramiti svojeg dijalekta već ga ponosno govorimo i prenosimo drugima kako on zaista zvuči. Kako glase riječi jedne pjesme „ Zač je to tako ne more se znat, jer nosim je u srcu dok ne odluči stat, Gacka dolina, ma nema je svit, rodil san se tote i toten ću umrit.“

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close