Kakva AV AV vrućina
(disanje na škrge)(disanje na škrge)(disanje na škrge)(disanje na škrge)
Pozdrav svima znojem okupanima.. a jest nas ovo vrijeme pogodilo k’o miris francuskog sira osobu kojoj su se upravo sinusi otvorili. Svima vama koji imate klima uređaj doma il’ na poslu: zavidim. S druge strane, moram reći da i mi ostali imamo klimu u stanu. Jest da je suptropska, ali čuj, moramo ostat pozitivni pošto nema se nema smisla više tuširat pošto sam skoro naišao na vlastite kosti koliko sam slojeva epitela skinuo.
Kakva je ovo AV AV vrućina.. pseća… onemogućuje da išta napraviš. Najpametnije je da svi postanemo vampiri i zamijenimo dan za noć. Barem je noć malo lakša, iako činjenica da su nam plahte postale druga koža ne pomažu u situaciji. A ne pomaže ni činjenica da mi se laptop zagrijava kao ulje na tavi. Na Suncu. Koje stoji na drugoj zvijezdi. Koja stoji na trećoj zvijezdi. Tako da se ne moji dlanovi ne mogu ni odmarati na laptopu, nego moram držat ruke u nekoj veoma čudnoj T-rex pozi i tipkat.
Izdurajmo ljudi! Možemo mi to! A i mi smo ljudi čudnjikava sorta ljudi.. primata? Bića? Životinja? Otjelovljenih duša? Nečeg već! Dok je zima, tražimo ljeto. Dok je ljeto, čeznemo za ljetom. Dok pada snijeg, tj bljuzga koja već tradicionalno pada kod nas, u mislima se vraćamo na predivne pješčane plaže i picigin, a dok čubimo u vrelim stanovima, prisjećamo se svježih dana kada smo mogli disat bez da nam plahta zatvara sve pore na tijelu.
Kakva AV AV vrućina… a kako izgleda vrućinski dan? Pokazat ću vam:
Ujutro se digneš.. izdepiliraš se svojom plahtom i jastukom, ustaneš se i počneš hodati do kupaone uz onaj zvuk ljepljenja i odljepljivanja čičaka. Pogledaš prema svojim nogama i shvatiš da si to ti. Prijeđeš na pločice i odjednom se pretvoriš u umjetničkog klizača svjetskog glasa dok se pokušaš održati na životu dovoljno dugo da umreš sa svježim dahom. Nakon kupaone, odlaziš do kuhinje gdje džezvu i tavu s jajima stavljaš na balkon, pričekaš pet minuta i vidiš da su jaja gotova, a voda kipi. Nakon organskog, bezplinskog doručka oblačiš svoju odjeću koristeći se baby puderom, i ljepiš tenisice piktrakom jer bi inače skliznule sa nogu. Izađeš van kad ono:
Da. Počne ti se faca topit. Jedva čekaš uć’ u tramvaj (da, toliko si očajan) jer je tamo klimatizirano, kadli ono, stari tramvaj prilazi. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa(udah)aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Pitaš se zašto si rođen, zašto moraš sad u grad, zašto o zašto o zašto! Ajme kakva AV AV vrućina…
Bez zeke, u jednom trenutku kad sam pogledao prema Sljemenu, mislio sam da sam vidio tri mala lika kako pokušavaju bacit Prsten u jednu od rupa u Medvednici.
Bilo bi najpametnije slijedeće: odite do prvog supermarketa. Odite do škrinja. Izvucite sav grašak, sav pomfrit, sav sladoled, izvucite zaposlenicu koja je došla na ideju prije vas, uđite unutra. To je to. To je odsada vaš život.
Ne morem..
Živjeli klima uređaji! Živjelo nešto! Nešto nešto! Živ..živ..
Btw.. nemojte googlat “dog heat”.. Mislite da ćete dobit pasje vrućine.. nećete..