Kako se nekad zabavljalo

“Vujoooo! Oj! Oćemo’l malo zamanut repon? More!”

Mnogi od vas se vjerojatno pitaju kakav je ovo početak kolumne i što on uopće znači, no to je uvod u moju današnju temu. Današnju ću kolumnu posvetiti igrama koje su prije igrala djeca ali i oni malo stariji.
Možemo li uopće zamisliti kako je druženje mladih izgledalo prije? Kako su se djeca i mladi prije zabavljali, prije nego što su postojali pješčanici i parkovi s ljuljačkama, klackalicama, vrtuljcima i sl., a da ne spominjem mobitele i kompjutere sa svim mogućim igricama koje nam omogućuju. Prije djeca nisu imala na raspolaganju brojne igračke ili društvene igre s kojima su se mogli igrati skupno ili samostalno. Postojala je samo livada, vrt ili bilo koji drugi slobodni prostor gdje su osmišljavali brojne zabavne igre i cjelodnevno uživali u njima, a kamen, štap, konop ili vreća bili su im jedine igračke.

Znate li uopće kako se igrala Vujalica, izvlačenje Sunca ili okreni se buvo?

Početak kolumne ujedno je i dio iz muške dječje igre Vujalica. Poželjno da ju igra što više dječaka koji se jedan iza drugog hvataju u kolonu. Prvi ima štap i on je glavni koji onog posljednjeg (Vuju) zove i ispituje na što mu Vujo odgovara. „Vujo! Oj! Di su ti ovce? Neznan!, a di ti je kruv? Evo ga u torbi!..“ Nakon svakog odgovora onaj glavni potrči želeći štapom udariti Vuju što nije jednostavno jer svi koji su iza njega moraju trčati skupa s njim u koloni. Igra najčešće završava s „ Vujo! Oj! Oćemo’l malo zamant repon? More!“ tada prvi u povorci potrči najjače do sad tako da se posljednjih nekoliko skupa sa zadnjim raspukne iz kolone i padne , a to izaziva ogroman smijeh.

Izvlačenje Sunca također je muška igra koju igraju tri dječaka. Dva legnu vodoravno jedan na drugog tako da su noge jednog kod glave drugog kako bi se lakše mogli držati jedan za drugog. Treći koji je ujedno i Sunce legne okomito između njih i pokušava se izvući.

Još neke od poznatih dječjih igara su skakanje u vreći, povlačenje konopa, igra sa štapom i čarapanje. Neke od ovih igara znaju se i danas igrati na brojnim druženjima u prirodi, a igraju ih svi bilo da je riječ o mlađoj ili starijoj populaciji.

Oni nešto malo stariji odnosno momci i djevojke koji su već bili ozbiljniji i spremni za udaju ili ženidbu najčešće bi igrali kamena s ramena kako bi se pred drugima pokazali u snazi ili umijeću, a najzanimljivija je svima bila igra „ja stade i propade“, obično bi se igrala u večernjim druženjima “prelima“ gdje bi se otkrivalo tko koga simpatizira ili ne simpatizira. Momci bi stali na jednu stranu, a djevojke na drugu dok bi jedan ostao stajati između i on bi vodio igru i određivao pravila. Izabrao bi nekog tko bi započeo igru riječima „ja stade i propade“ te bi nakon toga imenovao curu koja mu se sviđala npr.: „ Luce mi se dopade“, tada bi imenovana djevojka došla do njega i poljubila bi ga. Nakon toga ona je bila sljedeća koja je govorila ja stade i propade i imenovala momka koji se njoj sviđa i tako iz kruga u krug naizmjenično. Znalo bi tu doći i do prepirke ako bi se ista djevojka sviđala dvojici muškaraca pa bi se onaj drugi pobunio, na prvog koji ju je prozvao tada bi vođa igre reagirao i davao po prstima momku koji bi se žrtvovao dobiti po prstima da bi poljubio djevojku.

Mladi su izmišljali razno razne igre kako bi im bilo zabavnije. Bilo je tu i igara za ozbiljnije koji bi sjedili navečer jedni kod drugih kao što su: kozanje (slično današnjem čovječe ne ljuti se) i kartanje.

Zanimljivo je to kako bi se prije mladi, unatoč neimaštini s ne tako velikim brojem igračaka i igara, tako dobro zabavljali i družili. Nije bilo bitno tko je imućniji od koga, tko ima koji marku mobitela ili vrstu igračke niti im je bilo bitno gdje su. Bitno je bilo samo da ih je što više jer je tad igra zanimljivija.

Danas djeca i mladi uz sve moguće igračke i mogućnosti i dalje kažu da im je dosadno, a u stvari možemo zaključiti da se oni zapravo uopće ne znaju igrati niti družiti.

Žalosno, zar ne?

 

---

Foto: zvono.eu