Jurčević u Saboru o Kosinju: Zašto Hrvatska šuti o kolijevci svog tiskarstva?

Nezavisni saborski zastupnik Josip Jurčević u Saboru je govorio o Kosinju. U svom je govoru istaknuo povijesnu nepravdu prema Ambrozu Kacitiću – čovjeku kojeg naziva hrvatskim Gutenbergom – i upozorio na institucionalnu šutnju koja stoljećima prati Kosinj, kolijevku hrvatskog tiskarstva. Povod govora bilo je nedavno postavljanje spomenika Kacitiću, prvom hrvatskom tiskaru, u Kosinju – događaj koji je, unatoč svojoj važnosti, prošao gotovo nezapaženo u javnosti i bez potpore državnih institucija.

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

“Prije dva dana, 29. lipnja 2025. godine, u Kosinju je po prvi puta svečano otvoren spomenik, odnosno poprsje, Ambrozu Kacitiću, prvom hrvatskom tiskaru, koji je davne, 1483.otisnuo prvu hrvatsku knjigu – glasoviti Misal.
Kad se radi o tiskarstvu, onda je to jedna civilizacijska prekretnica, jer zapravo bez izuma tiskarstva ne bi danas bilo ni obrazovanja, školstva, ne bi bilo demokracije, ne bi bilo znanja i sl. Tiskarstvo predstavlja civilizacijsku prekretnicu.

Nažalost, hrvatski Gutenberg, Ambroz Kacitić prvi put je dobio ovo priznanje tek sada, prije dva dana, 2025. godine. Nije slučajno da je prva knjiga otisnuta u Kosinju, koji je u to vrijeme, u srednjem vijeku bio jedan od najrazvijenijih hrvatskih političkih, kulturnih, a onda gospodarskih i demokratskih središta.

O tome se šutilo godinama, stoljećima. Slušali smo laži o prvoj tiskari u Veneciji, hrvatskoj otisnutoj knjizi i tako dalje, bez ikakvih dokaza. Međutim, zahvaljujući Ivanu Manceu, koji je doktorirao nedavno na hrvatskom Zagrebačkom sveučilištu, upravo na temi kosinjske tiskare i kosinjske povijesti. Radi se o doktoratu koji je interdisciplinaran, gdje se može vidjeti i status Kosinja i da nije slučajno da je u Kosinju, upravo koji je tada bio središte Hrvatske, možemo reći u svakom pogledu, da je tamo otisnuta ta knjiga, koja je otisnuta samo 28 godina nakon Gutenberga. Dakle, Ambroz Kacitić je hrvatski Gutenberg. Tragedija Hrvatske očituje se u tome što prvi puta čujemo za Ambroza Kacitića, koji je bio, dakle, 550 godina prešućivan, isto tako kao i to gdje je otisnut Misal.

O tome da ovaj događaj prije dva dana nije imao nikakvu institucijsku potporu, pogotovo zloglasne ministrice Obuljen- Koržinek, da je taj spomenik i četiri poplatne ploče, da su financirane zapravo donacijama građana i određenih udruga, medija i sl. pokazatelj stanja u Hrvatskoj. Nije čudno da se o tome šuti jer zapravo taj misal je toliko kulturološki, identitetski značajan za Hrvatsku jer zapravo radi se o prvoj knjizi vjerskoj, dakle, koja služi za bogosluženje, koja je otisnuta na hrvatskom jeziku i na hrvatskom pismu glagoljici.

I Hrvatska je po tome prva zemlja koja je uopće, dakle, u kršćanskom svijetu, inače, i služila misom na narodnom jeziku, a isto tako, dakle, to je prva otisnuta knjiga, dakle, misna knjiga na ne latinskom, dakle, na ne latinskom pismu, odnosno na narodnom, to znači na hrvatskom jeziku. To su bitni identitetski podaci za Hrvatsku i nije čudno da se to događa. Glavna krivotvorina o tome da je taj misal otisnut u tadašnjem svjetskom središtu Veneciji izmislio je prije približno 200 godina Jernej Kopitar, mrzitelj hrvatstva, kreator austroslavizma, odnosno velikosrbijanske priče na određeni identitetski način, jer on je bio mentor i tutor Vuku Karađiću. I o tome postoje u Hrvatskoj znanosti istraživanja, koja su međutim, nažalost, također neiskorištena u hrvatskom javnom životu.

Svi smo u osnovnoj i srednjoj školi čuli i učili u Gutenbergu, međutim nismo ništa čuli, dakle, u Ambrozu Kacitiću. Zbog toga je ovaj događaj prije dva dana u Kosinju imao povijesno značenje. I ako gledamo u širenjem kontekstu stanja u Hrvatskoj, možemo reći da potapanje Kosinja ima i određene, rekao bih, protuhrvatske veleizdajničke dimenzije, jer osim što je tamo otisnuta prva knjiga i bila prva tiskara, tamo se nalazi neistraženih četrdesetak arheoloških nalazišta i brojnih drugi spomenika iz hrvatskog srednjega vijeka. To se naravno događa protivno i europskim i hrvatskim zakonima o kulturnom dobru i hoće li se tome stati na kraj, prvenstveno ovisi o nama u Hrvatskom saboru. Dakle, Ambroz Kacitić, hrvatski Gutenberg, napokon je dobio javno priznanje, međutim, nažalost, bez ikakovih potpora hrvatskih institucija.”, rekao je.