Josip Skoblar: dalmatinski orao slavljen u Francuskoj

Josip Skoblar je tri sezone zaredom (1971.–73.) bio najbolji strijelac francuskog prvenstva, zbog čega je, kao najbolji europski ligaški strijelac, dobio 1971. Zlatnu kopačku (jedini hrvatski nogometaš dosad).

U bogatoj i prebogatoj povijesti hrvatskoga nogometa, pojava Josipa Skoblara kao da je nekako zanemarena, povijesno sklonjena. A riječ je o jednom od najvećih nogometaša kojeg je Hrvatska dala, a i kao trener se dokazao sjajnim radom i velikom karijerom. Danas je Josip Skoblar svojevrsni agent, ali i zaštitni znak Olympiquea iz Marseillea u kojem se proslavio kao igrač i svojedobno bio zlatna kopačka Europe sa 44 gola postignutima u jednoj sezoni. To dosad nitko u Francuskoj nije dostigao, nitko!

Skoblarova popularnost u Francuskoj, napose u Marseilleu je golema, kud i kamo veća nego u Hrvatskoj u kojoj je zbog svoje nesavitljivosti i tvrdoglavosti često bio ignoriran. Uostalom, mi ćemo slobodno zaključiti kako uistinu nije u redu što Josip Skoblar nikada nije bio aktivnije uključen u rad našega Saveza, a ima takvu reputaciju da je slobodno mogao i morao biti izbornik prije mnogih dosadašnjih naših izbornika. Ipak, unatoč svega i svojeg osjećaja oštećenosti, Skoblar nije odbio poziv Hrvatskog nogometnoga saveza da bude hrvatski ambasador na predstojećoj europskoj smotri ovoga ljeta u Francuskoj.

Često mijenjanje izbornika je štetno

Skoblar je rođen 12. travnja 1941. u Privlaci, a nogomet je počeo igrati u Zadru, da bi nakon kratkih pregovora s Dinamom i Hajdukom osvanuo u OFK Beogradu, u kojem je pružao godinama sjajne partije.

“Bio sam na meti klubova iz regije. Konkretno, Hajduk, Dinamo i Rijeka bili su i te kako zainteresirani. No, odlučio sam se za Beograd iz jednostavnog razloga – da što prije zaigram za A vrstu i da ostvarim svoj cilj – odlazak u inozemstvo”, zna se prisjetiti Skoblar.

U sedam godina, od 1959. do 1966. držao je ovaj klub u vrhu nogometa bivše države. U 162 utakmice za Beograd postigao je 63 gola i bio igrač-prevaga u osvajanja dvaju Kupova – 1962. i 1966. godine.

Nastavite čitati na povijest.hr

---

Foto: kliker.info