Jeste li nešto propustili?

Strah da ste nešto propustili – FoMO (Fear of Missing Out), akronim je koji je uvršten u Oxfordski rječnik još prije dvije godine, a sada uzima maha. FoMO je osjećaj nepovezanosti, nesudjelovanja i naposljetku nezadovoljstva samim sobom. Oni koji boluju od FoMO sindroma često ni ne znaju što je to što im točno nedostaje, no osjećaju da im nešto promiče, poput važnog događanja bilo u gradu u kojem žive, bilo u životima prijatelja, neke važne informacije ili vijesti o kojima svi govore, bitne odluke svojih poslodavaca… Jednostavno se osjećaju izostavljeno.

Budući da živimo u digitalnom dobu, nijedna dobna skupina nije pošteđena FoMO osjećaja. Vijesti i informacije izmjenjuju se nevjerojatnom brzinom, a svakodnevni je život, zahvaljujući tehnologiji, umnogome ubrzan za razliku onog prije 20-ak godina. Iako je glavna karakteristika društvenih mreža povezivanje ljudi, kao i u svemu ostalome, katkad prevagne i mračna strana pa se umjesto povezanosti stvara osjećaj svojevrsne izoliranosti. Stoga ne čudi da se FoMO uglavnom očituje u ponašanjima poput neprestanog pregledavanja mobilnog uređaja u potrazi za novim statusima prijatelja na Facebooku, nove fotografije na Instagramu ili neke nove poruke na komunikacijskim servisima poput Whatsappa, Vibera, Hangouta.

Da, svoju elektroničku poštu i statuse na društvenim mrežama provjeravamo svojom voljom, jer to želimo, želimo biti upoznati sa svime i sve znati, drugim riječima, ne želimo ništa propustiti. Napadne li nas osjećaj beznađa ili pak osjećaj da drugi bolje hvataju korak sa svim bitnim informacijama, a mi to nikako ne uspijevamo, zasigurno je u pitanju simptom FoMO-a. Izostanak interakcija ili očekivane poruke izaziva nezadovoljstvo. Vjerojatno ste to iskusili barem jednom, barem jednom vam se dogodilo i da bjesomučno tražite punjač u kafiću ili utičnicu na aerodromu ili da ste se iživcirali jer Wi-Fi u hotelu nije uopće moguće spojiti ili je bio prespor za otvaranje internet-stranice koju želite. I taj osjećaj spada u simptome FoMO-a.

FoMO nije osjećaj koji treba ignorirati jer diktira mentalno zdravlje u vremenu u kojem vladaju društveni mediji i nevjerojatne mogućnosti svakodnevne komunikacije. Nažalost, studija GetVoIPa pokazuje da polovica ispitanika koji su sudjelovali u anketi 2012. dosad nije promijenila svoje ponašanje u pozitivnom smjeru, dapače 66 posto njih sada izjavljuje da ima problema s opuštanjem i spavanjem nakon vremena provedenog na društvenim mrežama. Unatoč tome da se neurotransmiter zadužen za dobar osjećaj, dopamin, izlučuje svaki put kad dobijemo neku željenu poruku ili pročitamo željenu vijest ili status prijatelja, upravo nas pozitivan osjećaj tjera da želimo još. I tako, sve učestalije klikanje novih linkova na računalu ili provjeravanje statusa na pametnom telefonu postaje zabrinjavajuće često te nas može odvesti i do doista patološkog poremećaja ovisnosti o internetu.

Prema posljednjim studijama, upravo od takvog poremećaja već pati osam posto internetske populacije, što znači da opetovano, kompulzivno i nekontrolirano koristi sve online komunikacijske kanale ili pak surfa bespućima weba. No, ovisnost je puno ozbiljniji poremećaj od FoMO-a, premda stvari doista treba pokušati držati pod kontrolom.

Zazivanje prošlih vremena i navodno sretnijih dana kada nije bilo toliko tehnologije nije uputno jer nije izgledno da će moderna tehnologija nestati, no valja svakako osvijestiti svoje ponašanje i korigirati ga. Studije čiji se rezultati u posljednje vrijeme objavljuju hrpimice upozoravaju na opasan trend i razvoj situacije. Redom upozoravaju na opasnosti koje vrebaju neoprezne i neiskusne te ih zasigurno treba shvaćati ozbiljno. Uglavnom govore o tome da očekivanja od prijatelja i virtualne interakcije rastu te da su virtualni odnosi prebacuju u offline život, ali ne svaki put u pozitivnom smjeru te da očito postizanje ravnoteže onlinea i offlinea ne ide svima jednako dobro.

Tinejdžeri prvi na udaru

Primjerice, Pew Research Center početkom mjeseca objavio je iscrpnu studiju o tinejdžerima, njihovoj povezanosti s tehnologijom te održavanju i stvaranju prijateljstava. Da, oni većinom stvaraju prijateljstva online, čak 57 posto ispitanika novog prijatelja steklo je na internetu, a njih 77 posto nikada ga nije vidjelo uživo. Odnose održavaju pisanjem SMS-ova, telefoniranjem, mailovima, videochatom, videoigrama… Na društvenim je mrežama 72 posto tinejdžera i na taj se način druže s prijateljima, a njih 23 posto to radi svakodnevno. Društvene mreže pomažu tinejdžerima da budu povezaniji i usto im pružaju svojevrsnu utjehu u nekim izazovnim trenutcima, barem tako u ispitivanju tvrde oni sami.

Ono u čemu tinejdžeri pretjeruju i što doista može imati negativne posljedice, tvrdi se u zaključcima PWC studije, jest pretjerano dijeljenje informacija. Naime, čitanje statusa prijatelja koji se trenutačno zabavljaju ili se provode negdje bez njih dovodi do negativnih usporedbi. Raznovrsniji život prijatelja naoko im se čini boljim od njihova vlastitog. Tinejdžeri su pod posebnim pritiskom i izazovom kako formirati i stvoriti svoj online identitet.

Posljedično mnogo njih osjeća se obvezno stvoriti atraktivan i popularan imidž putem vlastitih statusa, a njih 40 posto upravo zbog toga osjeća poseban pritisak jer smatra da drugi moraju odobriti njihovo online vladanje. Tinejdžeri pokušavaju konstruirati autentičnu online osobnost koja odgovara raznovrsnoj publici, uključujući odrasle, ali i svoje vršnjake. Tinejdžeri su tako prvi na udaru da razviju strah od propuštanja ili na neki drugi način naruše svoje mentalno zdravlje. Nedavna studija sveučilišta u Michiganu također govori da više od dva sata na društvenim mrežama nije dobro za mentalno zdravlje.

Ipak, žaljenje za društvenim životom sa stvarnom interakcijom, koji je “nekoć” bio kudikamo bogatiji, također ne pomaže i nije sve tako crno, dapače, društvene mreže iznimno su korisne jer, kako je svojedobno ustvrdila antropologinja Amber Case, društvene mreže nisu usisale stvarni društveni život i zamijenile ga virtualnim. One su “placeholderi”, odnosno rezervni prostor, produženi identitet sličan, primjerice, virtualnoj posjetnici. Funkcija im je smanjiti vrijeme i mjesto za uspostavljanje kontakta među ljudima. Ako ništa drugo, društvene mreže povećale su stvarnu socijalizaciju među ljudima čineći lakšim ponovno povezivanje s nekim dragim ljudima iz davnih vremena, primjerice iz osnovne škole. Olakšano je slanje pozivnica za događaje i doznavanje telefonskih brojeva, datuma i rasporeda sastanaka. Identitet na društvenim mrežama produljenje je analognog sebe, a ne zamjena. To je pojačalo, a ne razarač. Reći da su društvene mreže zamijenile nečiji stvarni život virtualnim jednako je tezi da nas je izum telefona natjerao da se koristimo sobicama za telefoniranje i od nas stvorio nesocijalna bića. Ljudi su tada bili uvjereni kako je to kraj stvarne komunikacije, a telefon služi upravo za komunikaciju, kao i internet. Može li današnji svijet uopće izopćiti tehnologiju i ne saživjeti se s njom?, upitala se svojedobno Amber Case u intervjuu, a upravo slične teze i dan-danas koriste sociolozi i komunikolozi koji se bave proučavanjem društvenih mreža i njihovim utjecajem na čovjeka.

Defragmentirajte se

Tehnologija je isprepletena sa svakodnevnim životom. Kad biste je uklonili, osakatili biste ljudsku populaciju. Tehnologija za čovjeka nije ništa novo. To je ono što nas čini ljudima. Kada su ljudi stvorili prvi alat, počeli su s eksternalizacijom evolucije. Alati su bili produžetak fizičkog, društvene su mreže pak produžetak naših mentalnih sposobnosti, smatra A. Case te dodaje kako su profili na društvenim mrežama tek produžetak nečijeg osobnog identiteta. To je prvi korak koji ljudi čine te ugrađuju dio sebe u mrežu komunikacije i interakcije, mišljenja je Case.

No, kao ni u bilo kojem drugom području, pretjerivanje nikada nije vodilo dobromu. Svako malo trebate se odmaknuti od tehnologije i svih svojih gadgeta. Psiholozi i sociolozi uglavnom se slažu u nekoliko savjeta. Nemojte uključivati računalo poslije 20 sati, uklonite sve uređaje iz spavaće sobe, jednostavno vas previše razbude da biste kasnije mogli spavati. Tu i tamo otiđite na odmor na neko vrijeme. Oporavite se, “defragmentirajte” si tako mozak, a potom se ponovno uključite u online svijet koji, sigurno je, neće nestati, no morate ga prilagoditi sebi i učiniti si život jednostavnim i pozitivnim.

---

Tekst: večernji.hr