“Je li dopušteno dati porez caru ili nije?”

Suočavanjem s izazovima ekstremizma i radikalizacije narušava se međuvjerski dijalog i mir. Koja je uloga religija u stvaranju ekstremizma i nasilnog radikalizma?

Utjecaj Crkve na politiku danas je aktualna tema u brojnim javnim raspravama, kao i u privatnim razgovorima. S obzirom da je politika važna za svako društvo, crkva ju doživljava u smislu općeg dobra. Zato si crkveni kler daje za pravo komentirati i reagirati aktualna politička zbivanja. No, je li potrebnije medijski eksponirati snažni kršćanski habitus novog vodstva Republike Hrvatske ili istaknuti njihovu stručnost na osnovu koje im povjeren mandat, kao i odgovornost koju su preuzeli zbog čega se očekuje velika zrelost za društvo u cjelini. Vjera je dio intimnog opredjeljenja svakog pojedinca. Kao što čovjek ima pravo birati i biti biran tako ima i pravo biti vjernik ili nevjernik, vjerovati u nekoga ili nešto, biti pripadnik ove ili one vjerske zajednice. Svaka religija se mora umjereno i pažljivo demonstrirati kako ne bi bila shvaćena kao provokativna za inovjerce.

Žalosno je da se provođenjem terorizma brane načela određene religije jer niti jedna religija se ne zalaže za smrt nevinih civila. Paradoksalno je što, čineći takvo zlo, žive u uvjerenju da si osiguravaju svoje mjesto kao mučenika u raju. Za to su krivi oni koji zloupotrebljavaju i iskrivljuju načela pojedine religije te ju propovijedaju na način navođenja pojedinaca na provedbu nasilja i radikalizma.

Za održavanje mira i postizanje istog u mjestima gdje vladaju netrpeljivosti, sukobi i nemiri potrebno je voditi neumorni dijalog s kojim se postiže razumijevanje unutar neke zajednice i društva u cjelini. Iako je tolerancija vrlo bitna za održavanje mira, kako među pojedincima, tako i među spolovima, narodima, rasama, religijama i kulturama, (ne)svjesno diskriminiramo one pojedince i/ili zajednice različite našim stavovima i uvjerenjima. Prema tome, je li primjereno da netko iz crkvenih redova na društvenim mrežama oštro i surovo napada pripadnike različitih ideologija ili da u svom propovijedanju indirektno iznose za koga treba glasati na izborima?

Prednost društvenih mreža je u njihovoj moći da mobiliziraju, ali i suzbijaju ekstremiste, stoga je vrlo bitno što se i kako medijski prezentira i iznosi. Papa Franjo zbog svoje otvorenosti prema drugima i drugačijima ne nailazi na odgovarajući odjek.

Kada su Isusu postavili pitanje: “Je li dopušteno dati porez caru ili nije?”, odgovorio je: “Dajte carevo caru, a Božje Bogu.” Nije li ovo današnja podjela crkve i države? Ukoliko se crkva upliće u politiku, tada ona izlazi iz granica svojih ovlasti, a ukoliko se ne miješa, svojom šutnjom postaje suodgovornom za nehumane zakone i strukture. Kršćani vjeruju kako se Bog zalaže za dobrobit ljudi, prema tome oni ne mogu postupati samo kao promatrači u politici. Moramo težiti općem dobru društva i uspostavi mira u svijetu, ali ne na način na koji to zagovaraju missice već međusobnim dijalogom, razumijevanjem i tolerancijom. Stoga, je važno početi učiti o svjetskim religijama još u nižim razredima kako bi se mogla razviti svijest o moralnosti svake religije te prepoznati njezino uplitanje u aktualna politička događanja i amoralna zloupotreba.

Crkva se ne smije miješati u politiku, ali joj je dužnost pratiti aktualna politička događanja i prosuditi jesu li etički ispravna i intervenirati za dobrobit društva; ne previše detaljno i konkretno već načelno. Ako je netko vjernik ne znači nužno da je i dobar političar. Crkva je “korektiv društva bez etike i savjest političarima bez savjesti”. Treba djelovati prema evanđeoskom nadahnuću i svojoj kršćanskoj savjesti. Prema Giulii Salvini, tko je kršćanin, mora i djelovati kao kršćanin.

I na samom kraju, “Ako kršćani trebaju i žele Božje dati Bogu, naime njegovu volju za oslobođenjem i pravednošću, onda bi i oni trebali više nego dosad zauzimati se i davati čovjeku ono što čovjeku zaista i pripada. Ako je srce iznad novca i zajedništvo iznad individualizma, onda se može dotaknuti Božja univerzalna ljubav. A ta je utisnuta duboku u srce svakome od nas.”