Jablanac, mjesto koje nestaje: Kako ljudi umiru, tako se vrata sve više zatvaraju

Sve smo ovdje nekada imali, i poštu, i ambulantu s doktorom, i zubara. Imali smo dvije mesnice, četiri dućana, a dok je moj did bio živ, imali smo i pekaru. Bilo je gostionica da ih ne možeš nabrojiti, kaže Hariet Mršić

Podno Velebita, Jablanac je posljednjih desetljeća sve pustiji, sve prazniji – i kao i njegovi žitelji sve osamljeniji – i čini se prepušten sam sebi. Zapravo Jablanac nije ni daleko ni blizu nekim naseljenijim podvelebitskim mjestima, kao ni otoku Rabu, kojemu je do prije nekoliko godina bio luka povezivanja s kopnom.

No, po mnogočemu što je ljudima za život neophodno, Jablanac je jako daleko. Naravno, u Jablancu ima života, čežnji i želja, nadanja i snova. Jedna od najvećih zajedničkih želja njegovih stanovnika, i njihova temeljna upravo egzistencijalna potreba je trgovina s barem elementarnim prehrambenim namirnicama, prije svega – kruhom.

No, Jablanac kao da je zaboravljen: ima manje od 40 žitelja, većinom starijih ljudi, umirovljenika, i ti ljudi – treba vikati – već godinama nemaju gdje ni kruh kupiti.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

 

---

Izvor: novilist.hr | Foto: Pexels