Unuk J.R.R. Tolkiena, Simon Tolkien je za BBC opisao kako je njegov djed u Gospodara prstenova pretočio vlastita iskustva iz Prvog svjetskog rata. Ovo je njegova priča.
Moj djed, J.R.R. Tolkien, preminuo je kad mi je bilo 14 godina. Moja sjećanja o njemu, iako dječja, i dalje su vrlo životna. Baršunasti prsluci i lula, igre riječima koje bismo, tijekom kišovitih popodneva, igrali u predsoblju hotela ili stojeći na vjetrovitoj plaži, bacajući plosnate crne oblutke u sive valove; sjećam se kutija šibica koje je bacao u zrak kako bi me zabavio, koje su se kao u usporenom filmu penjale pa padale kroz grane drveta divljeg kestena.
Pomirenje panteističkog svijeta i kršćanstva
Moja sjećanja ni na koji način ne rasvjetljuju tko je bio moj djed ili kako je razmišljao van okvira benevolentnosti, zakrivajući me upravo poput tog drveta. Osim njegove religioznosti: Pamtim emocije u njegovom glasu dok je sa mnom izgovarao večernje molitve, ne samo Zdravo Marijo i Oče naš nego i ostale. Sjećam se neugode koju sam osjećao nedjeljom u crkvi, kada je inzistirao da klečim dok svi ostali stoje, i kada je glasno izgovarao odgovore na latinskom dok su ih svi ostali govorili na engleskom.
Upravo se u tome nalazi detalj koji otkriva njegovu osobnost: impresivno samopouzdanje u njegovo vlastito mišljenje i čelična samouvjerenost koji nisu imali nikakve veze s toplim, osjećajnim djedom kojeg sam poznavao. Naravno, bio sam premlad da bih se pitao kako je uopće moguće pomiriti panteistički svijet koji je stvorio s vlastitim strastvenim kršćanstvom.
Više na telegram.hr
Foto: huffpost.com
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English