Kolumne

Izazov s jagodama

Sezona je jagoda i u kojem god dućanu bili, čujete pitanja poput: „Esu li jagode na akciji?“ „Ajme ča su fine ve jagode, vidi kolike su“ i slično. Onda čujete prepirku o tome jesu li jagode iz dućana zdrave ili su tretirane. Muka mi je od tih jagoda iz dućana i ovog vremena kad se nitko od nas ne sjeti ubrati domaće jagode ili prošetati šumom u potrazi za pravim šumskim jagodama.

Baš neki dan, sjedila sam na kavi s prijateljicom Martinom koja mi je nedavno poslala fotografiju sebe kako bere šumske jagode. Slika je uistinu predivna (zato je i završila na naslovnici moje današnje kolumne), a dok je pričala gdje je brala jagode i kako ne može vjerovati da su te šumske jagode toliko fine, palo mi je na pamet kako ona, a sigurno ni vi drugi, ne znate kako su se prije brale šumske jagode odnosno kako su mladi imali takozvani “izazov s jagodama”.

Šumskih, ali i onih domaćih zasađenih jagoda prije se moglo naći u svakom vrtu i u svakom malo šumovitijem dijelu, što zbog čišće šume, tla i zraka, to i zbog mirnijeg i pitomijeg života našim starih. Tako su mladi svakodnevno odlazili u branje jagoda koje su im, osim omiljenog slatkiša, predstavljale i igru odnosno pravo jedno malo natjecanje. Naime, kako su naši preci bili puno snalažljiviji od nas i zabavljali se s onim što su imali, tako su im i za ovo natjecanje bile potrebne samo neubrane jagode i jedna travka. Prije svega, bilo je potrebno naći dio šume s neubranim jagodama i odgovarajući štapić odnosno travku koja nije ni prečvrsta ni premekana i natjecanje je moglo započeti. Mladi su se natjecali tko će prije ubrati jagode i nabosti ih do vrha travke. Vrijeme nije bilo ograničeno, već je onaj tko prvi nabode jagode do vrha bio pobjednik.

U takvom natjecanju obično nije bilo nagrada. mladima je to predstavljalo samo zanimljiviji način branja jagoda s kojima će se poslije ionako svi osladiti. Ponekad, ako bi skupina bila veća, pobjednik je mogao za nagradu poljubiti djevojčicu ili djevojku koja mu se sviđala ili je pak imao pravo pojesti još nečije jagode. Ako je ista osoba bila pobjednik nekoliko puta zaredom, on je imao i posebnu titulu u selu kao brz i spretan što je laskalo svačijem egu, a mogli bismo reći i donosilo bodove kod djevojaka. Natjecali su se i momci i djevojke, ponekad posebno, ponekad zajedno. Ukoliko bi neka djevojka pobijedila u mješovitom natjecanju, bila bi na posebnom glasu jer je to značilo da je brža i od djevojaka i od momaka.

Kasnije, nakon što bi branje jagoda i natjecanje u istome završilo, mladi su ubrane jagode nosili kućama kako bi sebi i svojima priredili omiljeni desert – jagode sa šećerom. Ubrane jagode bi stavili u posudicu i dodali šećera po želji, lagano promiješali i desert je bio spreman.

Dan nakon kave s Martinom brat i ja smo išli u berbu šumskih jagoda, što zbog želje za jagodama, to i zbog natjecanja. Kako bi nam branje bilo zanimljivije brat i ja smo imali dvoboj u kojem je on pobijedio, brže je od mene brao jagode i nabadanjem došao do vrha travke.

Za nagradu smo se oboje počastili jagodama sa šećerom i dogovorili revanš za koji dan.

Draga moja Martina, kad sljedeći put budeš išla u berbu jagoda, sjeti se našeg razgovora s kave te probaj i ti nabadati jagode na travku, ako ništa drugo bit će ti ih poslije slađe jesti, ali i nositi. A svi vi ostali koji samo hvatate jagode po akcijama – prošetajte do nekog šumarka, berite jagode, napravite malo natjecanje te se poslije svi osladite s jednostavnim, a ukusnim desertom.

Nama je bilo super.

 

Foto: Martina Jurković/Viktorija Rogić

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close