Iz Plitvica svijetu: Duh Skopja

LIKACLUB 18. kolovoza 2019. 10:38

2 minuta

Svaka država u nama izaziva različite osjećaje. Za mene, Sjeverna Makedonija pristaje kao Pepeljugina cipelica.

PRVE IMPRESIJE

U travnju 2018. godine prvi put sam posjetila ovu zemlju. To nije bio odmor pa nisam imala puno vremena za istraživanje. Međutim, bio sam oduševljena. Male su stvari učinile putovanje velikim. Tjedan sam provela u gradu koji se zove Štip. To je malo mjesto u kojem nema previše sadržaja, ali ako ste u dobrom društvu, ne postoji takvo nešto kao loše mjesto.

Najnevjerovatniji dio koji me apsolutno impresionirao su izlazak i zalazak sunca. Moja hotelska soba bila je na zadnjem katu i jedan cijeli zid je bio u staklu.

Oko 6 sati ujutro probudili bismo se i čekali da se sunce digne. Također smo primijetili brdo u blizini i odlučili se popeti kako bismo vidjeli zalazak sunca. Bila sam svugdje i vidjela mnoge zalaske sunca, ali onaj u Sjevernoj Makedoniji je najljepši.

Ove godine ponovno sam posjetila ovu zemlju. Put je bio drugačije planiran i već sam imala ideju što raditi i kamo ići.

Prije nego što prijeđem na svoje najnovije iskustvo, moram iznijeti neke povijesne činjenice koje je važno znati prije posjeta. Skopje je uništeno u potresu 1963. godine. Bilo je očito da će za oporavak biti potrebna desetljeća i puno pomoći iz cijelog svijeta. Zato se Skopje naziva „Gradom međunarodne solidarnosti“. Desetine zemalja širom svijeta poslale su pomoć. Mnoge su se države okupile i pomogle ljudima da ostanu jaki. Danas ulice oko grada nose imena zemalja koje su pružile pomoć kao znak zahvalnosti.

Grad se još uvijek obnavlja. Najveću arhitektonsku promjenu i polemiku izazvao je projekt „Skopje 2014“, program ponovne izgradnje koji još uvijek traje.

KAKO JE „SKOPJE 2014“ SAKRIO DUH GRADA

Cilj projekta bio je ponovno izgraditi ili rekonstruirati Skopje kako bi izgledalo privlačnije, ljepše i sigurnije. Mnogo novih zgrada, spomenika i drugih vrsta „ukrasa“ izgrađeno je u razdoblju od gotovo 10 godina. Procijenjeni trošak je između 80 i 500 milijuna eura. Zvuči vrlo obećavajuće. Međutim, puno je problema povezano s cijelim projektom.

U razgovoru s lokalnim ljudima, nisam čula ni jednu riječ podrške. Previše različitih arhitektonskih stilova grad je učinilo grotesknim, bez autentičnosti i uništilo duh Skopja. Mnogi od njih su rekli da je novac trebao uložiti u bolnice, obrazovanje, plaće ili drugu infrastrukturu koja bi zapravo pomogla stanovnicima.

Kada razgovaram s turistima, slažu se da im je grad privlačniji s više stvari koje treba vidjeti. Pomalo je smiješno imati toliko stilova čak u jednoj ulici, da ne spominjemo cijeli grad. Grad je trebao osvježenje, ali na kraju izgleda kao Picassova slika. Ipak, situacija je bolja sad nego prije deset godina.

Nisam vidjela kako je Skopje izgledalo prije deset godina, pa sada mogu samo diskutirati o tome. Iako se slažem s obje strane, kad nemam drugog izbora nego prihvatiti ono što dobijem, pokušam izvući ono najbolje iz toga i iskoristiti to na pozitivan način.

Svidio mi se grad. Umjesto da se smijem nedostatku logike ili arhitektonskim idejama, fotografirala sam sve kipove, uživala u izvrsnoj hrani, provodila vrijeme s lokalnim ljudima i divila se zadivljujućem zalasku sunca svaki dan koji niti jedan potres ili zgrada ne mogu promijeniti. Mislim da se duh Skopja nije izgubio. Samo se skriva i teško ga je primijetiti iza svih novih zgrada i spomenika. Možete ga pronaći ako potražite na pravom mjestu.

Uživala sam u svemu u vezi Sjeverne Makedonije. Tijekom svoja dva posjeta, vidjela sam Štip, Skopje i Tetovo. U ovom trenutku, ne preostaje mi drugo nego isplanirati drugo putovanje da posjetim ostatak zemlje. Najvažnije, žudim za balkanskom hranom!

Za više informacija o ovom i drugim putovanjima pratite No Address For Travelers na Facebooku i Instagramu ili posjetite web stranicu.