Scena

Ivana Brlić-Mažuranić (1. dio)

Vjerujemo da nema djeteta, a isto tako ni odrasle osobe koja nije čula za šegrta Hlapića i šumu Striborovu. No, malo njih zna da je autorica tih popularnih dječjih priča, Ivana Brlić-Mažuranić, bila prva žena članica tadašnje JAZU (danas HAZU) i od iste te Akademije čak dva puta bila predlagana za Nobelovu nagradu za književnost: 1931. i 1938. godine.


Već od prvih izdanja njezin je nevelik opus u javnosti lijepo prihvaćen, kako od strane književnika i književnih kritičara, tako i djece. Njena su djela omiljena najmlađima, vjernim čitateljima za koje je i stvarala, i stotinu godina od izlaska iz tiska njene prve knjige. Naime, prema podacima hrvatskih knjižnica, Ivana Brlić-Mažuranić već je godinama najposuđivaniji dječji autor.

59djevojcica_ivanaDjetinjstvo i mladost

Rođena je 18. travnja 1874. godine u frankopanskom gradu Ogulinu, u kraju koji je neobično voljela i nepre­stano mu se vraćala. Obiteljska kuća Mažuranića nažalost više ne postoji, no gradski je muzej rekonstruirao njenu sobu i sobu njene obitelji s originalnim namještajem, a grad Ogulin planira otvoriti i muzej – Kuću bajki Ivane Brlić-Mažuranić.

Ivana potječe iz vrlo poznate obitelji. Otac joj je bio istaknuti državni odvjetnik, dožupan, a kasnije i potpredsjednik Banskog stola. Fran Mažuranić, Ivanin bratić, bio je poznati pisac i pjesnik, a Ivanin i Franov djed bio je veliki Ivan Mažuranić, političar, hrvatski ban, pisac i pjesnik, tvorac spjeva Smrt Smail-age Čengića koji je prvi proslavio ime Mažuranića. Brojna obitelj Mažuranić aktivno je sudjelovala u stvaranju modernog društva, a osim navedenih, dala je još nekoliko imena značajnih za našu politiku i kulturu. No, time popis slavnih osoba ove obitelji ne završava: Ivanina baka Aleksandra, supruga bana Mažuranića, bila je sestra pisca Dimitrija Demetra.

Iako su svi oni snažno djelovali na njeno nutarnje oblikovanje, ipak je, iako neizravno, najveći utjecaj na Ivanu imao njen slavni djed Ivan Mažuranić. Naime, Ivana je bila još djevojčica kad se s roditeljima doselila u Zagreb na Gornji Grad i uz djeda provela posljednje godine njegova života. U autobiografiji se s divljenjem i poštovanjem sjeća djedove tjelesno i duševno moćne osobe, te kaže: Svaka njegova riječ (…) bila je uzvišena umom, a još uzvišenija u onoj čistoći i strogosti etičkih nazora…

U razgra­natoj obitelji Mažuranić, u vrijeme kada je još bio živ običaj svakodnevnih obiteljskih okupljanja oko stola, takav se skup često pre­tvarao u rasprave o pjesništvu, književnosti ili društvenim zbivanjima. Odrastajući u takvom okruženju Ivana je još kao djevojčica pokazivala strast za čitanjem, odu­ševljeno birajući iz bogatih kućnih biblioteka svojih roditelja i rođaka.

Uz podršku svojih slavnih i utjecajnih rođaka stekla je dobru naobrazbu. Odlične poduke iz hrvat­skog jezika dobivala je od svog strica, profesora Antuna Mažuranića, inače i osobnog suradnika Ljudevita Gaja. Svoje učenje, međutim, sama je smatrala nedovoljno sustavnim, jer je zapravo završila svega dva školska razreda. Uzrok je najvećim dijelom činjenica što se obitelj, zbog očevog posla, u njenom najranijem djetinjstvu često selila. No, s druge strane, dobro je ovladala s čak pet jezika od kojih je francuski osobito voljela. Naučila ga je u kući od svoje majke koja je također potjecala iz ugledne obitelji.

Ivana provodi mladenačku dob između života u gradu, dugih ljetovanja na varaždinskom brijegu, u majčinom obiteljskom ljetnikovcu, te putovanja u Ogulin i Novi Vinodolski, zavičajni kraj Mažuranića. Upravo tu, u tim idiličnim krajolicima i netaknutoj prirodi začeta je želja da se posveti pisanju.

Ovi su njeni mladenački snovi dobili krila u ljeto kad je kao petnaesto­godišnjakinja imala priliku bolje ­upoznati rođaka Frana Mažuranića, tada već poznatog pjesnika. Vrijeme su provodili u dugim šetnjama i razgo­vorima. Po njegovom savjetu Ivana je počela pisati dnevnik i od tada svakodnevno, marljivo ispunjava stranice dojmovima i razmišljanjima, pomno bilježeći važne događaje, što će puno značiti za razvitak budućeg velikog majstora pisane riječi. Uvijek je nosila sa sobom svoju dragocjenu bilježnicu pa su uskoro nastali i njeni prvi mladenački stihovi.


Tekst: nova-akropola.com
Foto: nova-akropola.com / soundset.hr

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close