Ivan Mance na Ličkoj kavici: “HEP u Kosinju krši zakon i to netko dozvoljava”

Gost nove epizode Ličke kavice bio je dr. sc. Ivan Mance – povjesničar, informatičar i stručnjak za poslovnu sigurnost, koji se već gotovo dva desetljeća bavi poviješću Kosinja i Like, glagoljaštvom i inkunabulistikom.

Na tu je temu objavio četiri knjige i više od dvadeset stručnih i novinskih članaka, a 2023. godine doktorirao je na Fakultetu hrvatskih studija obranivši temu o Kosinjskoj tiskari, za što je nagrađen najvišim akademskim priznanjem – summa cum laude. U intervjuu je govorio o svom znanstvenom radu, aktualnim zbivanjima u Kosinju i osobnoj životnoj priči – kako je od vatrogasca postao informatičar i povjesničar.

Iako rođen i odrastao u Zagrebu, korijeni ga vežu za Gornji Kosinj, rodno mjesto njegova oca, gdje je kao dječak provodio ljeta kod bake. “I tu je već ranih dana bila poveznica s kosinjskom tiskarom, slučajna i s glagoljaštvom. I onda je to čamilo negdje, čekalo, dok nije došlo – s godinama i životnim putem – vrijeme da se krene u tom smjeru.”

Cijeli projekt hidroelektrane s akumulacijskim jezerom u Kosinjskoj dolini, kaže Mance, problematičan je iz više razloga. “Prvenstveno jer ljudima koji tamo žive nude izvlaštenje po prosječnoj cijeni od 350 do 400 eura po kvadratu kuće ili prostora u kojem žive – što je ispod svake razine. Što može čovjek koji tamo ima 100 kvadrata i dobije 35.000 eura? Kupiti dvije garaže u Gospiću.”

Mance ističe i povijesnu te arheološku važnost Kosinja, na čijem je području evidentirano četrdesetak arheoloških lokaliteta. Od svih njih, sustavno je istražen samo jedan – špilja Golubinjača, i to prilikom izgradnje akumulacije Krušćica.

“Zakon o zaštiti kulturnih dobara vrlo je jasan: kada investitor zna za arheološku lokaciju, radovi se moraju zaustaviti. Potrebno je provesti zaštitna iskapanja, istražuje se cijeli prostor do određene dubine, a sve troškove snosi investitor. Tek nakon toga radovi mogu nastaviti.”

Naglašava da nijedan od dvadesetak arheoloških lokaliteta koji će završiti pod vodom nije zaštitno istražen. “Dakle, HEP doslovno i jasno krši zakon i propise Republike Hrvatske. I to netko dozvoljava. To je strašno veliki problem.”

Politika, kaže, pokazuje vrlo malo interesa za Kosinj. Iako nije član nijedne stranke, podržava svakog političara koji govori u ime Kosinja i Gacke. “Malo ih je. Troskot, Most i moram spomenuti poštovanog profesora dr. Josipa Jurčevića, neovisnog zastupnika koji je iznimno pomogao – i u istraživanju, i oko doktorata, i cijele te priče.”

Na temu Kosinjske tiskare u veljači je u Hrvatskom saboru održan okrugli stol zastupnika Josipa Jurčevića, povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva.  “To je bilo fenomenalno. Jako puno ljudi je to popratilo. Naravno, nije bilo u mainstream medijima, po dnevnicima i slično, ali portali i YouTube – našlo je svoje putanje.”

Za problem Kosinja, dodaje, ne pokazuje interes ni lokalna vlast. “Ne mislim pritom na načelnika ili pojedince u skupštini, već na općinu kao instituciju. Općina Perušić mora znati da dvije trećine njezina teritorija čini Kosinjsko polje.”

Povijesno gledano, ističe Mance, Perušić je zapravo nastao u Kosinju. “Anž Frankopan je jedno vrijeme boravio u Kosinju. Tada su mu došla tri brata iz obitelji Perušić, knezovi, i on im je darovao Bučke Vrhovine – gradinu koja se tada tako zvala. Oni su se ondje nastanili, preuredili gradinu, i od tada se zove Stari Perušić. Cijelo je mjesto dobilo ime po njima. Dakle, nije Kosinj ‘perušićki biser’, nego može biti samo obrnuto.”

Mance već godinama surađuje s velečasnim Perom Jurčevićem, župnikom Gornjeg i Donjeg Kosinja. Zajedno su u Donjem Kosinju postavili spomenik prvom hrvatskom tiskaru. “On je ključan u cijeloj toj priči. Uz njega, još je nekoliko lokalnih mještana iskreno zainteresirano da se Kosinj sačuva ili da se barem nešto smisleno učini. I to vam je to. Ostalo… Nema baš nikoga. Nema.”

Za projekt postavljanja spomenika prvom hrvatskom tiskaru, kaže Mance, molbe za donacije slali su brojnima – javnim i privatnim tvrtkama, lokalnoj samoupravi, općinama i gradovima, kulturnim ustanovama, većim kafićima i hotelima u Ličko-senjskoj županiji.

“Dakle, u cijeloj županiji – jedna privatna firma donirala je nešto, jedna državna, i jedna općina. I to je to. A mi postavljamo spomenik Ličanu, čovjeku koji je bio naš prvi tiskar.”

Kosinj je, ističe Mance, bio među prvima u Europi i svijetu: “Knjige su se dotad pisale rukom – trebalo je godinu dana da se jedna prepiše. A mi smo usvojili Gutenbergov izum svega 28 godina nakon što je nastao i počeli tiskati knjige sami. To je ogromna stvar. I to se dogodilo u Lici, a glavni čovjek bio je rođeni Kosinjac. Dižemo mu spomenik, a nitko u Lici zbog toga nije zainteresiran. Ne, zainteresirani su ljudi, samo je to sad pitanje te šutnje oko projekta, i to je sve povezano s tim.”

Nova pjesma Marka Perkovića Thompsona, Nepročitano pismo, duboko ga je dirnula: “Iskreno mu se divim. Nema tog znanstvenika, povjesničara, institucije ni političara koji danas promovira hrvatsku povijest i kulturu na tako vrhunski kvalitetan način kao Marko Perković Thompson.”

Kroz to pismo, kaže Mance, Thompson je evocirao uspomenu na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana, praunuka Anža Frankopana Brinjskog, osnivača kosinjske tiskare. “To nije bila urota, iako tako nazvana u djelu koje je kasnije napisano. Bio je to prvi pokušaj osamostaljenja Hrvatske.”

Riječ je, naglašava, o iznimno važnom povijesnom trenutku. “Nisu uspjeli – izdali su ih. A riječ je o sjajnim ljudima koji su samo nekoliko godina ranije, u bitci kod Jurjevih stijena kod Otočca, taktički nadmudrili Osmanlije i pobijedili. Time su stvorili preduvjete da tridesetak godina kasnije Lika i Krbava uopće budu oslobođene od Turaka.”

Cijeli razgovor s Ivanom Manceom pogledajte u videu.