KulturaIzdvojeno

Ivan Mance: Kosinj ima 35 arheoloških lokaliteta, 28 špilja i jama, 7 crkava, 8 glagoljskih spomenika i tragova…

Kao sažetak svih povijesnih istraživanja koja se rade oko Kosinja posljednjih 15 godina, te kao određeni uvod ili predgovor novoj knjizi o Kosinju koja će svjetlo dana ugledati u drugoj polovici 2023. godine, na kosinj-kolzanting.hr Ivan Mance donosi kratak sukus svega onoga što je otkrio i što ćemo vrlo detaljno, opsežno i precizno moći pročitati u novoj knjizi.


Najstariji dokaz organiziranog života na kosinjskom području datira u 1. stoljeće i natpis na tzv. Pisanom kamenu. Radi se o najstarijem vodnogospodarskom natpisu „in situ“, smještenom iznad Kosinjskog Bakovca u predjelu Legenac, na kojem je latinskim jezikom uklesana podjela prostora između Ilirskih plemena. U slobodnijem prijevodu:

Prema zajedničkom dogovoru granica između Ortoplina i Parentina udaljena je 740m (500 rimskih koraka). Dozvoljava se Ortoplinima ulazak na područje Parentina i pristup k živoj vodi (vrelu Begovača), u širini puta od 1,5m.

Ortoplini su bili naseljeni kod Ortople (današnja Stinica kod Jablanca), a Parentini na području današnjeg Gornjeg Kosinja. Zavadili su se oko pristupa vodi čime su Ortoplini ulazili na teritorij Parentina i na njihovo vrelo vode (danas vrelo Begovača 1.200m udaljeno od Pisanog kamena). Ovim natpisom, uz posredovanje rimske uprave, uredili su te sukobe.

Najstariji spomen kosinjskog kraja datira u odredbu kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije od 8. srpnja 1071. u kojoj izrijekom spominje župe Bužani i Bočaći. Srednjovjekovne župe Bužim i Bočać bile su usko povezane organizacijski i geografski, gdje je Bočaćka župa činila jedinstveni administrativni primjer „župe unutar župe“ – obzirom se prostirala isključivo unutar prostora Buške župe. Bočać je tako predstavljao današnji geografski prostor Gornjega Kosinja, Kosinjskog Bakovca, Kruščice i Mlakve, a u njemu su se nalazili: Grad Kosinj, Srakovina, Mala Vas, Gorenja Vas, Hotilja Vas, Botuci, Buci, Psivići, Veliki Psivići i Banj Dvor (još nazivan i Banj Stol).

Prvi spomen većine tih sela datira u 1374. godinu te nedavno ubicirani glagoljski ulomak Kosinjskog rukopisnog misala. Radi se o glagoljskom ulomku koji je pronađen 1982. godine u Sloveniji, da bi tek nedavno bio povezan s Kosinjem. U njemu dolazi vrlo važan zapis o njegovoj kupnji za kosinjske potrebe, u slobodnijem prijevodu:

Godine gospodnje 1374. kada je kupljena ova knjiga, vlč. Juraj službovao je u Srakovini (Bakovcu Kosinjskom).

Uz njega je službovao i vlč. Matija u Bucima (Gornjem Kosinju) a ovu knjigu su platili ? zlatnika.

Onda je bio kralj hrvatsko-ugarski Ludovik I. Anžuvinac, a u to vrijeme držao je grad Kosinj knez Stjepan II Frankapan Krčki.

Tada bijaše dobri biskup Petar Krbavski, a kosinjski župnik bijaše vlč. Martin u Bucima (Gornjem Kosinju).

Tada bijahu (u Kosinju) dobri ljudi Radoslav (….) satnik Stjepan i Braslav, koji dobro svetkovaše vino (…). Bog nam pomozi. Amen.

Iz zapisa saznajemo kako je stolna kosinjska crkva 1374. godine bila u Bucima, odnosno najvjerojatnije tamo gdje je i danas – radi se o crkvi sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju. Njena gradnja vjerojatno datira oko 1320. godine od čega nam je ostao kamen sa glagoljskim zapisom „oltar – 1320. godina“. Nakon pada Like i Kosinja pod Osmansku upravu oko 1527. godine ova crkva propada, no po oslobođenju Like od Osmanlija 1689. godine, vrlo brzo se obnavlja i dobiva naziv: crkva sv. Jeronima. Zbog spleta povijesnih okolnosti naziv joj se brzo mijenja u crkvu sv. Antuna Padovanskog koji nosi do danas. No ostaje zabilježena činjenica da je Kosinj u jednom povijesnom razdoblju na kraju 17. i početku 18. stoljeća imao – kao jedini primjer u Lici i šire – glavnu župnu crkvu posvećenu sv. Jeronimu, ondašnjem praocu i zaštitniku glagoljice i glagoljaštva.

U zapisu rukopisnog Misala iz 1374. godine prvi puta se spominje i grad Kosinj – čija popularnost nastupa stotinu godina kasnije, krajem 15. stoljeća. Radi se o srednjovjekovnom burgu, vlasništvu knezova Kosinjskih Lackovića od plemena Stupića, koji 1499. godine prelazi u vlasništvo kneza Anža (Ivana) VIII. Frankapana Brinjskog. Grad Kosinj nalazi se u Kosinjskom Bakovcu na tzv. lokalitetu Kosinjskog Ribnika i za kojeg se smatra da je lokalitet naše prve i najstarije tiskare u kojoj su otisnute naše prve tiskane knjige: Misal po zakonu rimskoga dvora od 22. veljače 1483. i Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1491. godine. Upravo se za Anža Frankapana Brinjskog pretpostavlja da je bio financijer i organizator te tiskare. Važnu ulogu u procesu dotiskivanja prvotiska Misala iz 1483. godine imao je lokalni Kosinjan, rođen u Duboviku (srednjovjekovni zaselak na području današnjeg Donjeg Kosinja oko zaselka Vukelići), imenom Broz (Ambroz) Kacitić od plemena Kolunić, đakon, svećenik, kasnije javni bilježnik i učitelj popova glagoljaša.

U zapisu rukopisnog Misala iz 1374. godine dolazi i najstariji spomen vina i vinogradarstva u Kosinju (i u Lici općenito). Prema nedavno objavljenim istraživanjima, Kosinj je zaista još u srednjem vijeku pa sve do početka 20. stoljeća bio lokalitet autohtonih vinogradarskih sorti. DNA analizom utvrđene su i imenovane dvije sorte: Pršljivka bijela i Vingor crni. Radi se o autohtonim vinogradarskim sortama koje se uopće na svijetu pronalaze isključivo na dva lokaliteta: Kosinj i Ozalj. Obzirom na više od 20 hektara pod kosinjskim vinogradima krajem 19. stoljeća te na činjenicu kako je najstarija živuća loza Pršljivka promjera stabla preko 53 cm na imanju Delača Trapana u Donjem Kosinju stara od 150-200 godina – kosinjski vinogradi spadaju u kuriozum i posebnost na razini RH.

Vrijedi spomenuti i Donji Kosinj. Tako se u njemu nalazi crkva sv. Petra i Pavla za koju se opravdano pretpostavlja da je bila lokalitet Pavlinskog samostana u srednjem vijeku i koja (kao i grad Kosinj) čeka svoja arheološka istraživanja. Tu je i brdo Basarica sa čije su porušene srednjovjekovne crkve preneseni rimski sarkofazi koji danas čine dva pomoćna – moguće i treći glavni oltar – u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju, također neistraženi. S Basarice su prenesene i dvije kamene urne s rimskim natpisima ugrađene u ogradni zid crkve sv. Ivana.

Ne smijemo zaboraviti niti Banj Dvor/Banj Stol  – danas lokalitet Mlakvene Grede iznad Mlakve u tzv. Srednjem Kosinju. Radi se o pretpostavljenoj prvoj i najstarijoj stolici hrvatskih banova (svojevrsnom najstarijem hrvatskom glavnom gradu), gdje su moguće prvi hrvatski banovi stolovali još od dolaska Hrvata u 7. stoljeću na ovamo. Pisane tragove o barem povremenom boravku hrvatskih banova u Banj Dvoru pronalazimo još u 1411. godini. Treba li reći da i ovaj ogromni arheološki lokalitet površine gotovo 25.000 m2 čeka arheološko istraživanje?

Kosinj u cjelini je područje površine 192 km2 – čime je veći od Rijeke, Splita, Osijeka, Pule, Varaždina, Dubrovnika, Vukovara i drugih gradova u RH. U Kosinju se nalazi 35 arheoloških lokaliteta od kojih većina nikada nije istraživana, Kosinj ima 42 vrela i izvora vode čime je 6 puta bogatiji vodom od prosjeka u RH, Kosinj ima 28 špilja i jama, a u srednjem vijeku imao je 7 crkava – koliko ih (sa kapelama) ima i danas. Grad Kosinj neistraženi je arheološki lokalitet naše prve tiskare – samo ta činjenica postavlja Kosinj, glagoljicu i Hrvate u red najkulturnijih i najpismenijih naroda Europe i svijeta, jer je naš Prvotisak iz 1483. prva knjiga na svijetu koja nije otisnuta na latinici, već na drugom pismu – glagoljici. Kosinjska glagoljska tradicija, ako se uzme u obzir Osmanska vladavina od 1527. do 1689. godine – koja je naprasno prekinula bogatstvo i razvoj tog kraja u srednjem vijeku – veća je i respektabilnija od dosta glagoljskih mjesta Istre, Primorja s otocima, Like, Krbave i Dalmacije. Kosinj tako ima sljedeće glagoljske spomenike i tragove:

  1. Glagoljski zapis na kamenu „oltar“ iz 1320. godine
  2. Kosinjski rukopisni misal iz 1374. godine
  3. Prvotisak Misala od 22. veljače 1483. godine
  4. Kolunićev rukopisni zbornik od 07. srpnja 1486. godine (koji je pisan u Knežoj Vasi kod Otočca, no pisao ga je kosinjan Broz Kacitić od plemena Kolunić)
  5. Prvotisak Brevijara iz 1491. godine
  6. Četiri glagoljske ploče uzidane u kapelu sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu – prenesene iz kapele Anža Frankapana u gradu Kosinju – najvjerojatnije iz 1500. godine
  7. Kosinjski rukopisni zbornik Tomaša Petrinića od 17. prosinca 1503. godine (pisao ga kosinjan pop Tomaš Petrinić u kosinjskome Banj Dvoru)
  8. Crkvu sv. Jeronima (kraj 17. i početak 18. stoljeća) – praoca i zaštitnika glagoljice i glagoljanja



Čuo si za metaverzum i virtualnu stvarnost, ali ne znaš o čemu se radi? Sve o tim temama možeš pročitati na ovom linku.

Voliš Plitvice ali ne možeš doći u razgledavanje? Informiraj se o turističkim temama klikom ovdje.

 

Komentari

Komentara


Izvor / Foto: Ivan Mance

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close