Ipod, moped, iphone ili što kupiti za krizmu?

Vrijeme je krizme ili potvrde, nakon ženidbe najviše komercijaliziranog sakramenta Katoličke Crkve. Sakrament Duha Svetoga, Životvorca i Branitelja, Tješitelja i Snage Božje, sve više postaje ono što nije. U susretu s djecom, krizmanicima, često se osjeća njihova želja za živim i prisutnim Kristom.

U njihovim razmišljanjima i sumnjama, ali i otvorenim srcima za Božju riječ, osjeća se raskorak koji vodi u zbunjenost i rastrganost između Kristove pouke i onoga što ih okružuje. Gladni su Duha Svetoga, njegove životvorne snage, i nemirno je njihovo srce dok ga ne zapali plamen Njegove ljubavi.

Traže Nekoga, onoga koji im nedostaje, bez kojeg lutaju i zastaju na pragu života, sa svojim strahovima za sutra i teretom od jučer.

Hoće li prepoznati Živoga? Ima li za Njega mjesta među skupim darovima, u blještavilu zlatnih lančića i narukvica? Završava li njihovo traženje u dodiru šuškavih novčanica, ili će osjetiti Njega u povjetarcu koji će im mrsiti kosu u vožnji novih mopeda? Hoće li njihova duša blistati poput svečanih haljina i odijela? Hoće li Živi u njima zapaliti oganj svoje ljubavi dok budu ukucavali lozinke u svoje laptope i nazivali prijatelje najnovijim androidom, ipodom ili ipadom i grlili svoje virtualne prijatelje i primali njihove čestitke na faceu života?

Hoće li njihova duša zatitrati od Krista živoga i njegove Riječi ili će samo tijelo biti sala i mrsa sito u finim restoranima? Hoće li njihove noge krenuti putem Krista i Crkve, ili će zanijemiti pred svetom tajnom i već sutra optuživati tu istu Crkvu, svećenike nazivati pedofilima i lopovima? A sve pod blagoslovom svojih roditelja, blaženih katolika, koji se kunu u svoju odanost Kristu, sve dok se On ne upliće u njihove živote, ne smeta njihovoj umišljenosti i stoji daleko od njihovih skrovitih odaja? Hoće li postati svjedoci njegove prisutnosti, ili će zaboraviti put do Crkve i crkve i potražiti neku posve drugu nirvanu, živjeti od karme, tamo gdje Njega neće biti? Hoće li im darovana Biblija…hmm… Biblija?

Duše Sveti, dođi s vatrom! Čuvaj ih i ostani s njima. Ti im budi Put, Istina i Život!

O sakramentu potvrde(prema Katekizmu Katoličke Crkve)

Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament potvrde tvori cjelinu “sakramenata kršćanske inicijacije”, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. “Po sakramentu potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru”.

U prvim stoljećima potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, prema izrazu svetog Ciprijana, “dvostruki sakrament”. Kasnije, pored drugih razloga, učestalost krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanje broja (seoskih) župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupu dopuštali da bude prisutan na svim krsnim slavljima. Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata.

Potvrđenikpomazanjem prima “biljeg”, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetom: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.

Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.

Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.