INTERVIEW BrushBara: “Moj san je profesionalno se baviti oslikavanjem lica i tijela”

Ovaj tjedan razgovarali smo s Barbarom Tomas, mladom Požežankom umjetničkog imena BrushBara koja se bavi oslikavanjem lica i tijela. Ova talentirana umjetnica po zanimanju je teta u vrtiću, a u slobodno vrijeme uz pomoć šminke i boja za tijelo stvara maštovite kreacije koje će malo koga ostaviti ravnodušnim. Što nam je sve Barbara ispričala o svom neuobičajenom hobiju, otkrijte u nastavku!

Kako je sve započelo, kad si se prvi put susrela s oslikavanjem lica?

Oduvijek naginjem umjetnosti, ali nikad nisam nešto posebno crtala. Sve je počelo prije otprilike 3 godine. Odgojitelj sam po zvanju i jednom prilikom, za vrtićki maskenbal, nisam znala u što bih se maskirala te sam uzela običnu šminku i kombinirajući ju s odjećom prerušila se u čudnu šumsku vilu. Od tada počinje eksperimentiranje sa šminkom, a uskoro i bojama za tijelo.

Koliko dugo traje oslikavanje lica i je li ti žao nakon mnogo sati rada svoje djelo “uništiti”, tj. oprati?

Ovisi o kompleksnosti zamišljenog. Ponekad traje 1, 2 sata, ponekad i 7, 8…… Nikad ne žalim kada se moram oprati jer je svaki rad fotografski zabilježen, a o višesatnom, iritantnom osjećaju boje i ostalih rekvizita na tijelu da ne pričam.

Gdje nabavljaš materijale i boje za svoje radove ?

Sve materijale i boje za rad nabavljam isključivo preko interneta. Nedostupnost i visoke cijene u Hrvatsko većini kao što sam ja predstavlja problem. Stoga, ponekad moram daleko unaprijed razmišljati što želim sljedeće i koji su mi materijali potrebni za rad kako bih ih na vrijeme naručila.

Na koji način je oslikavanje lica i tijela povezano s fotografijom?

Fotografija je inače moja velika ljubav, a fotografirati oslikano lice ili tijelo za mene je vrhunac. ”Pročitati” priču koju priča to oslikano lice,”uhvatiti” pogled, izraz lica…….neraskidiva je veza između fotografije i oslikavanja lica ili tijela. Obožavam oslikavanje, višesatno također, ali da se ne fotografiram na kraju, sve to baš i ne bi imalo previše smisla

Koliko često slikaš, odakle crpiš ideje i motivaciju za svoje radove?

Nema pravila. Znala sam se oslikavati danima uzastopno, u naletima kreativnosti, a znala sam proživljavati tešku sušu i nestašicu ideja tjednima. Ponekad me nešto s interneta privuče pa poželim rekreirati uz svoje izmjene, ponekad me inspiriraju osjećaji, trenutno raspoloženje ili neka osoba, a ponekad mi, dok ležim u mraku, odjednom bljesne cijela vizija pred očima.

Koliko si radova do sad napravila i koji su ti najdraži motivi?

Ne bih znala koliko radova imam dosad, iskreno. Poprilično ih ima, to znam. Težila sam napretku i neprestano istraživala, isprobavala, griješila pa ih se skupilo… Nemam najdraže motive. Privlači me sve i samo jedno u određenom trenutku. Ponekad sam raspoložena za apstrakciju, ponekad za cvijeće, ponekad sam za nježno i ženstveno, a ponekad apsolutna suprotnost: zakoračim u mračniji svijet i savršenstvo “sfx” makeupa, nevjerojatne moći transformacije.

U čemu je razlika između oslikavanja sebe i oslikavanja drugih ljudi?

Većina radova je uglavnom na meni, iako sam u zadnje vrijeme počela oslikavati i druge jer sam počela ulaziti dublje u cijelu tu priču. Surađujem s fotografima, odlazimo na različite lokacije, stavljamo moj model u neke nove dimenzije. Razlika je prvenstveno u položaju ruke, moje tijelo moj je oslonac, dok mi je ruka prilikom oslikavanja druge osobe u zraku i potrebno je negdje ju stabilizirati. Neke motive radije radim na sebi, neke je lakše na osobi koja stoji preko puta mene. Uglavnom, ako stvaram cijelu priču, onda je to na drugoj osobi jer je poprilično naporno satima se oslikavati i još neko vrijeme nakon toga i pozirati.

Kako tvoja okolina reagira na tvoj neuobičajeni hobi ?

Većina je oduševljena i fascinirana. Ima pojedinaca kojima nije jasno zašto to radim, za koga to radim. Onda im moram objašnjavati da je to umjetnost i da se ona radi iz ljubavi, a ako će iz svega toga, zahvaljujući fotografijama svakog rada, proizaći sljedeća suradnja ili možda jednog lijepog dana i ponuda za posao, eto im odgovor.

U kojim si sve projektima i događanjima dosad sudjelovala?

Dosad sam sudjelovala na dva veća događanja u Požegi, Aurea festival i Po7art (udruga za promicanje kulture). Surađivala sam s požeškim/zagrebačkim dizajnericama nakita Ivanom Raguž i Teom Bulić, s voditeljicom plesne udruge Ilijanom Lončar te s učiteljicom i učenicima OŠ Julije Kempf (povodom Noći knjige). Odradila sam i nekoliko divnih suradnji s fotografima iz Zagreba i Požege i nastojim ići u tom smjeru.

Trenutno sudjelujem u velikom, svjetski raširenom natjecanju Nyx Face Awards Hrvatska. Radi se o natjecanju u šminkanju i oslikavanju lica i tijela. Prijavila sam se upravo zato što sam morala nešto učiniti po pitanju svog hobija i ušla sam u top 10. Natjecanje se odvija u tri slijeda, tri različita izazova na koje kandidatkinje moraju osmisliti ili rekreirati look. Publika je ta koja odlučuje koja djevojka prolazi dalje, a u zadnjem krugu, između top 5 finalistica, stručni žiri će odabrati pobjednicu koja osvaja velike nagrade. Ovim putem pozivam sve koji žele da navrate na Nyxovu službenu stranicu, pogledaju kandidatkinje i odaberu najdražu te glasaju za nju.

Imaš li kakve planove za budućnost ?

Moj san je profesionalno se baviti oslikavanjem lica i tijela. U Hrvatskoj to još uvijek nije dovoljno razvijeno i postoji mogućnost za selidbom, iako bih bila najsretnija da ostanem ovdje i zajedno s fotografima radim bajke i čarolije koje će ljudi oduševljeno gledati i uživati u njima.

Više Barbarinih radova možete pogledati na Facebooku, Instagramu i Youtubeu!