INTERVIEW – Slunjske mažoretkinje: “Maksimalno se trudimo pridonijeti društevnom životu grada”

Slunjske mažoretkinje plesne su predstavnice Grada Slunja. Vode ih Gabrijela Čop i Marija Rupčić koje su nas zainteresirale za ovu priču. Zaključak u razgovoru bio je da će se cure najbolje same predstaviti, pa danas imate priliku čitati intervju koji smo napravili s Gabrijelom Čop, jednom od voditeljica Slunjskih mažoretkinja.

---

 

Kada su nastale Slunjske mažoretkinje i tko ih je pokrenuo?

Slunjske mažoretkinje nastale su krajem 90-tih godina i u tom periodu bile su pod vodstvom više trenerica, no službeno su s radom krenule 2003. godine pod vodstvom Julijane Tutić.

Koliko imate nastupa godišnje, i koliko ima mažoretkinja u Slunju?
Godišnje odradimo nekoliko desetaka nastupa, najviše ceremonijala i hostesiranja pri dodjelama nagrada, priznanja, sjednicama, utakmicama i sl. Sudjelujemo u gotovo svim događanjima u gradu Slunju, a rjeđe i u okolici. Najvažniji nastup nam je na Danima grada Slunja (Brđanijada, Izložbeni korzo) za koji se pripremamo tijekom cijele godine i na kojem su angažirane sve naše mažoretkinje! Osim u Slunju nastupali smo i u mnogim drugim gradovima kao što su Makarska,
Pakoštane, Biograd, Karlovac, a bili smo i u Castel San Giovanniju! Slunjske mažoretkinje trenutno imaju oko 50 članica razvrstane u četiri dobna razreda – dječji sastav, kadetkinje, juniorke i seniorke. Od kada postoje Slunjske mažoretkinje broj članica iz godine u godinu konstantno raste, pa tako i ove godine očekujemo da će taj broj porasti nakon upisa koji su u tijeku!

Imate li podršku lokalne zajednice za vaše aktivnosti?
Imamo podršku lokalne zajednice u svakom pogledu. Gledajući iz perspektive financija, bez podrške lokalne zajednice ne bi niti mogle opstati. Financijskim sredstvima koje nam osigurava Grad Slunj osiguravamo si najnužniju opremu koja je jako skupa. S druge strane, upravo nas lokalna zajednica angažira za brojne nastupe na koje se rado odazivamo i s te nam strane pruža podršku i daje nam do znanja da pridonosimo zajednici.

Kako se financirate? Putovanja, tekući troškovi?
Financiramo se najvećim dijelom iz gradskog proračuna i članarina. Nešto manji dio našeg budžeta čine donacije, od kojih svakako moramo izdvojiti donaciju jedne obitelji kojom ćemo pokriti troškove nabave novih uniformi u vrijednosti 30 000 kn. Trenutno smo i u procesu nabave čizmi koje nam financira Grad Slunj, a koje isto tako vrijede oko 30 000. Ti iznosi odnose se samo na seniorski sastav koji broji 20 mažoretkinja. Ostala tri sastava uglavnom financiramo članiranama. Oprema i troškovi putovanja su vrlo skupi, tako da u ovoj fazi nabave nove opreme ne putujemo tako često, no nadamo se da će se to u sljedećoj godini promijeniti.
Mažoretkinje u Hrvatskoj još uvijek se bore za svoj “status”, osjeti li se to i u Slunju, i kakav je vaš status na nacionalnoj razini?
Što se tiče našeg statusa u Slunju, smatram da smo se mi za svoj status odavno izborile. Dosada niti jedan nastup nismo odbile, sudjelujemo na svim manifestacijama na koje nas pozovu i ono najvažnije – sve to radimo dobrovoljno i besplatno. Kada prolazimo gradom u uniformi, kada čujemo pljesak nakon nastupa, kada nas ljudi zaustavljaju na cesti – znamo da nas cijene i nama je to dovoljan poticaj za rad i napredovanje.
Status na nacionalnoj razini je nešto na čemu trebamo puno raditi. Naime, Slunjske mažoretkinje dosada nisu sudjelovale na regionalnim i državnim prvenstvima prvenstveno zbog nedostatka opreme, a samim time i nedostatka financijskih sredstava. Nekoliko puta sudjelovale smo na smotrama u sklopu Državnih prvenstava koje organizira Hrvatski mažoret savez. Iduće godine planiramo nastupiti na smotri na Regionalnom prvenstvu, a 2016. bi se trebale i natjecati, ako sve bude išlo prema planu. Bolje statuse svakako imaju mažoretkinje koje dolaze iz većih gradova te samim time imaju veća financijska sredstva, veći broj članica i više nastupa. Mi ćemo se za naš status morati izboriti i ne gledamo na to negativno, već nam je to novi izazov!

Od kad Vi vodite Slunjske mažoretkinje? I koliko često imate probe i vježbanje?
Svoju trenersku karijeru započela sam 2008. godine zajedno s kolegicom Marijom Rupčić. Prije nego smo krenule samostalno voditi treninge prošle smo nekoliko desetaka sati asistencija s tadašnjom voditeljicom, a zatim smo završile Školu za trenere mažoret sastava. Od 2009. godine sama treniram sve sastave, a od prošle godine pomažu mi asistentice Iris Kos i Anamarija Malkoč, članice seniorskog sastava i možda buduće trenerice Slunjskih mažoretkinja. Kada nemamo nastupe, treninge imamo jednom ili dva puta tjedno, no pred nastup su probe puno češće, ponekad i svaki dan, ovisno o broju i težini koreografija koje pripremamo.

Jeste li zadovoljni životom i sadržajima za mlade u Slunju?
Mislim da je ponuda sadržaja za mlade u Slunju sasvim solidna, ali da je veći problem nezainteresiranost i neinformiranost mladih. Svake godine u ponudi je neka nova aktivnost, ali rijetko koja uspije zainteresirati našu mladež.

Mislite da Slunjske mažoretkinje puno pridonose društvenom životu grada?
Slunjske mažoretkinje maksimalno se trude pridonijeti društvenom životu grada i nadam se da u tome uspijevaju. One predstavljaju svoj grad i nose njegovo ime na leđima, prepoznatljiv su simbol Slunja i može ih se vidjeti na gotovo svakoj manifestaciji koja se održava u gradu.

Imate li neke posebne uspjehe mažoretkinja koje vam posebno idu na ponos?
Što se tiče natjecateljskih uspjeha, do sada se nismo imale priliku natjecati, no nadamo se da ćemo se u nekom budućem intevjuu i time moći pohvaliti! Naš poseban uspjeh svakako je nastup u Castel San Giovanniju u kojem smo bile dva puta. Tamo smo predstavile naš grad najbolje što smo
mogle i sklopile mnoga prijateljstva. Uspjeh nam je svaki nastup na kojem dobijemo pljesak i osmijeh publike! No, naše vrijeme i uspjesi tek dolaze. Imamo jako dobru seniorsku generaciju mažoretkinja koja zajedno trenira nekoliko godina i koja prema mom mišljenju može ostvariti jako dobre rezultate na natjecanjima. Tu su i mlađe generacije koje će jednog dana naslijediti seniorke, a koje isto tako vrijedno rade i treniraju. Vjerujem da puno toga možemo, samo nam treba dati priliku i naravno, trebamo se izboriti za veća financijska sredstva.

Hvala na ovom razgovoru Gabrijela, želimo vam puno sreće i uspjeha u daljnjem radu! 

Tekst: UL/AF