U malom naselju Žabica u sastavu grada Gospića već više od 70 godina djeluje Nogometni klub „Velebit“. Trenutno se natječe u prvoj županijskoj nogometnoj ligi i uvijek je u vrhu, a svi članovi Kluba, od vodstva pa do igrača djeluju isključivo na volonterskoj osnovi. Domaćinske utakmice odigravaju se na stadionu Trupinovac, a nedavno su dobili i novo igralište s umjetnom travom u Žabici. O uspjesima Nogometnog kluba Velebit, problemima s kojima se susreće te nogometu u Gospiću razgovarali smo s predsjednikom kluba Sinišom Trohom.
1. Od kuda ljubav prema nogometu i kako ste postali trener NK Velebit?
Ljubav prema nogometu dolazi od malih nogu. Rodom sam iz Županje koja je baš najpoznatija po prvoj nogometnoj lopti. U gradu imamo i spomenik prvoj nogometnoj lopti. Odrastao sam u ulici u kojoj smo imali livadu s dva gola i po cijeli dan udarali po lopti i glumili najpoznatije nogometaše iz sedamdesetih godina. U NK Velebit sam došao 2005. godine. Prije Velebita sam trenirao NK Perušič, a jednu sezonu sam bio i u NK Croatia. U NK Velebitu više nisam trener već sam predsjednik kluba, a trenerske obaveze je preuzeo gospodin Ivan Štimac.
2. Je li teško uskladiti obaveze prema klubu i obitelji?
Najvjerojatnije bi bilo teže, ali u mom primjeru i nije toliko jer u klubu radi i moja supruga Mirjana Troha koja je član izvršnog odbora te nam vodi svu papirologiju koja je potrebna u klubu te svaku domaćinsku utakmicu piše zapisnike o odigranoj utakmici. Ona nam u klubu drži tri stupa kao i u kući. Igrači je od milja zovu “direktorica”.
3. Tko se još, osim vas, brine o ekipi?
Alfa i omega u klubu je Anton Buneta – tajnik kluba, predsjednik je mjesnog odbora Žabica, čovjek kojem je najteže u životu otići na spavanje. Ovdje moram napomenuti da smo mi jedini klub s područja grada koji nema zaposlenika u klubu što znači da sami peremo dresove, čistimo svlačionice, kosimo i održavamo igralište, dok u drugim klubovima to rade zaposlenici. Mi smo svi isključivo volonteri koji uživaju u nogometu i volimo naš Trupinovac, a živimo za Velebit.
4. Koji su trenuci obilježili proteklu natjecateljsku sezonu, kakvi su bili klupski rezultati i jeste li zadovolji postignutim?
Najbolji trenutak je osvajanje prvenstva 1. županijske lige 2018. godine. Uživamo u svakoj utakmici jer naš Velebit svaki vikend igra derbi. Svi klubovi sa kojima igramo daju više u svakoj utakmici protiv nas. Sa svima imamo poseban odnos i imam dojam da svi vole naš klub, ali svi nas vole pobijediti. Svima je poseban osjećaj kada nas pobijede što nama opet daje posebne motive da im baš ne dopustimo te gušte.
5. Koji su najveći izazovi u radu i problemi s kojima se susrećete?
Izazovi nisu problem. Kada imate tim ljudi koji su spremni raditi i provesti ono što isplaniramo, onda se izazovi lako dostižu. Problemi su najčešći u nerazumijevanju lokalne vlasti za izvore financiranja kluba. Danas više ne smijete kupiti na račun kluba jedno pivo i počastiti igrače ili klub koji nam dođe u goste. Po mom skromnom mišljenju taj način će ugasiti amaterski sport jer je istina i činjenica da se mi bavimo isključivo amaterskim sportom i hobijem koji volimo, nogomet u Žabici okuplja amatere nogometaše radi druženja. Ne bih volio da me netko krivo shvati i da tražimo kako bi nam trebalo plaćati nekakve fešte na kojima bi se točio alkohol u potocima. Pa kad vam netko dođe u goste kući pitate gosta što će popiti. Naša liga povezuje gradove i sela naše županije i nije cilj samo odigrati utakmicu i idemo kući. Mislim da to pomalo odvraća mlade od nogometa jer si postavljaju pitanje – “Na što ću gubiti svoje slobodno vrijeme?”Nekada su igrači jednog kluba mogli nabrojati sve igrače iz drugih klubova jer se osim utakmice znalo sjesti i uz pivo dva i družiti.
6. Što mislite o nogometu u Ličko-senjskoj županiji?
Sve najbolje mislim, nogometne utakmice su dobre i imaju svoju kvalitetu, kroz ligu se može vidjeti jako dobrih nogometaša. NK Gospić je iz svoje nogometne škole proizveo jako mnogo dobrih i kvalitetnih nogometaša. Najbolji su primjer Ivan i Hrvoje Smolčić igrači NK Rijeke. Mi se kao klub također ponosimo s njima jer su kao djeca počeli loptu šutati baš na Trupinovcu. Njihov tata Nenad Smolčić bio je jedan od boljih igrača naše županije, a igrač Velebita i danas. Sjećam ih se baš te 2005. godine kada je tata Nenad dolazio na treninge, a njih dvojica tada petogodišnjaci, su igrali nogomet iza gola. Tada smo već komentirali da će biti pravi nogometaši.
7. Koliko članova u svim uzrastima broji klub? Jeste li zadovoljni upisima, koliko ima djece?
Ja godinama pričam kao trener i kao predsjednik NK Velebit da sam veliki fan i navijač NK Gospić, reći ću Vam i zašto. Mi smo mali grad sa jako malo stanovnika, s nadarenom djecom i nekoliko vrsta sportova (uz nogomet, rukomet, košarka,hrvanje…) U nogometu po pitanju infrastrukture NK Gospić je broj jedan. Treneri koji rade s djecom su kvalitetni i znaju. Škola nogometa je jako dobro organizirana. Ova sezona dokazuje da Gospić i u višem rangu posjeduje kvalitetu u seniorskom natjecanju. Naša lokalna vlast i gospodarstvenici trebaju ulagati u NK Gospić kako bi bili u što većem rangu natjecanja, kako bi svi mi mogli gledati dobar nogomet u našem gradu. Svaki pravi klub ima i prijateljski klub niže razine gdje će kaliti i pripremati svoje igrače za seniorski nogomet. S 16 godina dječak uz specijalistički liječnički pregled ima pravo nastupa za seniore. Volio bih kada bi roditelji, treneri kroz odgoj nogometaša od najmanje dobi do seniora pripremali djecu da odigraju sezonu, dvije u ovoj ligi prije pravih utakmica na višoj razini. Normalno da najbolji mogu i odmah upasti, ali nikada neće biti mjesta za sve u višoj razini, možda netko tko ne upadne odmah u prvu ekipu više razine se kasnije nametne trenerima i vrati se u Gospić. Najgori scenarij je da dijete nakon 10 godina treniranja nogometa prestane igrati jer nije zadovoljio trenera seniora. Mi imamo jednu selekciju od nekoliko generacija djece, nedovoljno za jednu selekciju iste dobi, ali naš trener Miča Župan s njima radi i trenira, vodi ih na malonogometne turnire, od ove godine dvojica su ušli i u seniorski pogon.
8. Imate li podršku građana, iskazuju li svoju potporu dolaskom na utakmice i u kolikom broju?
Mislim da imamo veliku potporu građana i da je Velebit nešto drugačije i da nas ljudi vole, prepoznat je naš trud oko održavanja igrališta Trupinovac i rad u klubu. Imamo i dobru posjećenost gledatelja na utakmicama, povezali smo se s nekoliko klubova iz raznih dijelova Hrvatske sa kojima imamo jako dobre odnose. Potpisali smo povelje prijateljstva i suradnje sa NK Velebit Benkovac i NK Parasan iz Golobrdaca kraj Požege. NK Trnje iz Zagreba kojima je trener legendarni Milivoj Bračun. Organizirali smo im i pripreme u našem gradu. Doveli smo veterane GNK Dinamo u goste na proslavu 70 godina kluba, kao i pehar osvajača kupa velesajamskih gradova i generaciju koja ga je osvojila. A najbolji primjer podrške i potpore je novo izgrađeno igralište sa umjetnom travom za mali nogomet u Žabici iza našeg društvenog doma poznatoj „ČITAONI“.
9. Recite nam nešto više o tome…
Mi kao klub predali smo projekt u Hrvatski nogometni savez i prošli sa 200.000 kn potpore u izgradnji igrališta. Odnosno za te novce savez nam je kupio umjetnu travu, a mi smo se obvezali izgraditi pripremu. Iskop i drenažu s 680 kubika raznog pijeska nikada ne bismo uspjeli napraviti bez potpore prijatelja našeg kluba. Privatne, županijske i gradske firme iz grada Gospića su nam pomogle u iskopu, navoženju pijeska, strojevima, kamionima. Moram napomenuti da smo sve dobili i nitko nije naplatio nikakve usluge, sve je izgrađeno dobrom voljom i s dobrim ljudima. Županija ličko-senjska pomogla nam je u kupnji mreže za kavez i ostali materijal za ugradnju iste. Grad Gospić nam je kupio stupove za kavez i donirao četiri reflektora. Elektrolika nam je donirala i postavila četiri stupa za reflektore i instalirala iste. Mještani Žabice su kroz radne akcije radili na uređenju svega onoga što smo mogli sami. Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli da se ovaj prekrasni teren izgradi i bude nama svima na ponos, ponajviše jer smo dokazali da i danas naši ljudi imaju veliko srce i da se možemo ujediniti svi zajedno oko projekata koji se prepoznaju da su na korist svima nama. Slobodno mogu reći da smo za ovaj projekt objedinili sve političke stranke i sve naše gospodarstvenike.
10. Što očekujete od nove sezone, jeste li zacrtali neke ciljeve za naredni period?
Ciljevi su nam privući mlade igrače i raditi na pomlađivanju seniorskog pogona, upravo se nadamo da će ovo novo igralište uvelike doprinijeti tim našim ciljevima.
11. Hrvatski ste vojnik i bili ste nekoliko puta na misijama izvan države, kakva su Vaša iskustva?
Sada sam umirovljeni časnik Hrvatske vojske. Znam često reći da sam uz naš Domovinski rat prošao još dva rata, u Afganistanu i Siriji. Afganistan je bio nezaboravno iskustvo jer sam tamo proveo 6 mjeseci u radu sa afganistanskom vojskom u ulozi mentora zamjenika zapovjednika bojne i operativnog časnika. Upoznate se sa novom kulturom i drugačijim načinom života. Imao sam sreću ili nesreću da je naš tim za mentoriranje došao u afganistansku bojnu koja je dobila status u ocjenjivanju Uvježbano od strane Koalicijskih snaga. Što znači da nismo trebali mentorirati već isključivo nadzirati obuku i u operacijama koje su se provodile biti isključivo poveznica između koalicijskih snaga i afganistanske vojske. S time smo imali priliku upoznati veliki dio Afganistana jer smo često išli u razne operacije. Najmanje vremena smo provodili u bazi. Sada sam sretan što je tako prošlo jer se na sreću mom timu ništa nije nepoželjno dogodilo, mada iskreno baš i nije nam bilo svejedno u početku da je bilo tako.
12. Vaša poruka svim navijačima i navijačicama te članovima kluba za kraj.
Kako vodimo ovaj naš intervju u predblagdansko raspoloženje svim našim navijačima, članovima i svim ljudima dobre volje želim čestit Božić i sve najbolje u 2020.godini.
Foto: LIKACLUB/Josip Durdov
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English