TurizamIzdvojeno

INTERVIEW – Romana Lekić: “Kultura može bez turizma, ali turizam ne može bez kulture”

STRUČNJAKINJA U TURIZMU

O aktualnoj situaciji u turizmu Hrvatske i Like razgovarali smo s dr. sc. Romanom Lekić,  pročelnicom Odjela za turizam na Visokoj školi za komunikacijski menadžment »Edward Bernays« u Zagrebu.


Naša sugovornica cijelu svoju profesionalnu karijeru vezala je uz turizam  i već dugi niz godina bavi se storytellingom i upravljanjem doživljajem u turističkom sektoru. Zanimalo nas je kako će korona virus utjecati na marketing u turizmu, koliko u tome može sudjelovati onaj kulturni turizam Gacke i Like, možemo li spasiti turističku sezonu pred nama i što je to “doživljajni” turizam.

Već dugi niz godina bavite se storytellingom i upravljanjem doživljajem u turističkom sektoru. O čemu je riječ kada govorimo o doživljajnom turizmu i zašto on postaje sve važniji u odnosu na klasični model “sunce – more – plaža”?

Došlo je do promjena u trendovima i načinu provođenja slobodnog vremena te dolazi do oblika održivog turizma gdje je sve važniji osobni kontakt s lokalnom zajednicom i gdje gost ne želi biti tretiran kao dio industrije. Stvara se interkulturalna i emotivna veza s destinacijom i odnos gosta s domaćinom je temelj stvaranja drugačijeg oblika turističkog proizvoda. Razvili su se i novi oblici turizma koji zahtijevaju nova pravila igre gdje gost plaća doživljaj i iskustvo koje će ga promijeniti. Doživljajni turizam uključuje edukacijski, emotivni i element zabave te iskustveno učenje s lokalnom zajednicom. Takav kontakt nije bio moguć u masovnom turizmu.

Koliko je doživljajni turizam razvijen u Hrvatskoj i tko treba preuzeti odgovornost za kreiranje novih sadržaja koji nude iskustva turistima?

U nekim dijelovima Hrvatske poput Istre smo daleko došli. Oni su napravili vrhunsku priču kroz zajednički angažman turističkih zajednica, hotela i privatnih iznajmljivača kojima je svima u interesu da gost doživi, plati i kroz društvene mreže iskomunicira iskustvo i oduševljenje. Kontinentalne destincije koje se trude kroz manifestacijski turizam i rade takvu priču su Međimurska, Varaždinska, pa i Sisačko-moslavačka županija. Bitna je atrakcijska osnova koja je velika prilika, a koju mi često puta ne vidimo. Nešto što je za nas uobičajeno, za turista može biti neponovljivo iskustvo – uživanje u autentičnom ambijentu važno je prodati kao iskustvo i naši studenti razvijaju baš takve projekte.

Na Bernaysu od jeseni kreće diplomski studij “Upravljanje doživljajem u turizmu” kojeg već sada struka proglašava najinovativnijim studijem turizma u ovom dijelu Europe. Čime će se točno baviti menadžeri iskustva u turizmu?

Turizam budućnosti više nije moguć bez uključivanja menadžera doživljaja, to je postao uvjet bez kojeg se ne može. Okupili smo vrhunske stručnjake koji će kroz kolegije i praksu sa studentima raditi na potpuno drugačiji način. Menadžer doživljaja nije samo okrenut prema gostu, već i prema lokalnoj zajednici kao moderator, inicijator i inovator. On povezuje i umrežava ono što je bilo nepovezano. Lani smo bili u Lici sa studentima na praksi i oni su se oduševili s japodskom pričom, a posebno im se svidio artefakt kapice. Zbog toga su dobili zadatak kako od njega mogu napraviti turistički doživljaj i osmislili su fenomenalnu priču. Stavili su taj storytelling u funkciju razvoja destinacije i uključili lokalno stanovništvo bez kojeg nema istinskog doživljaja. Tako u konačnici dobijemo to da turisti postanu naši promotori i da postanu emotivno vezani za destinaciju.

Visokoobrazovni sektor u Hrvatskoj doživio je ozbiljnu transformaciju prelaskom s fizičke na online nastavu. Kako je, u situaciji s epidemijom i potresom, izgledala nastava na Bernaysu?

Ugodno smo iznenađeni da je veliki broj studenata bio jako zadovoljan te smo čak odlučili dio studija raditi online pošto se pokazalo da ima svojevrsnih prednosti – i za predavača i za studente. U rekordnom vremenu smo postavili platformu za edukaciju i uspostavili digitalnu knjižnicu gdje su studenti mogli učiti. Iskustvo je odlično i na neki način smo čak i profitirali. S druge strane, potres nas je zaista potresao, no osvijestio nas je i skrenuo pažnju sa stvaranja lažnih potreba na zdravlje i vrijednost života. I korona i potres su nas podsjetili kako je sve prolazno i kako moramo biti fleksibilni da bismo znali upravljati krizama kada do njih dođe.

Šetate centrom Zagreba svaki dan, koji je bez tramvaja i bez ljudi…Kakav je osjećaj i što mislite, kad bi se moglo to sve vratiti na staro?

Možda ću ljude razočarati, no nikad se masovni turizam u toj mjeri neće ponoviti i mislim da je to dobro. Nadamo se da je korona sve loše što je uništavalo ljude i okoliš uspjela promijeniti te da je ovo prilika da krenemo u drugačije oblike turizma. Cjelogodišnji turizam, manji broj gostiju uz veću zaradu, a da ne oštetimo prirodu. U post korona krizi u prvi plan će doći destinacije koje imaju visoko razvijene higijenske mjere, koje su ekološki održive, imaju zdravu hranu te isto tako ruralni turizam koji je moguć tokom cijele godine. Doći će do ravnoteže između morskog djela i kontinenta koji će sa svojim posebnim oblicima turizma sada dolaziti u prvi plan. Tu u prvi plan dolazi naša baština i netaknuta priroda.

Na 4. međunarodnoj konferenciji “Žene i točka”, koja se održala u Otočcu u prosincu prošle godine, bili ste među panelisticama koje su govorile kako briga o očuvanju kulturne baštini može tvoriti uspješnu poslovnu priču. Koliko je kulturna baština zastupljena u turističkoj ponudi naše zemlje?

Kultura može bez turizma, ali turizam ne može bez kulture. Naša nematerijalna baština je jedan od najvažnijih nedovoljno iskorištenih resursa za kreiranje turističkog doživljaja. Sve više se razvija svijest da je to važno jer ako ne poznajemo našu baštinu, zašto bi to cijenili naši turisti. Isto tako, ako ne cijenimo našu baštinu – nećemo cijeniti ni tuđu. Vrlo malo ljudi zna da Hrvatska ima svoj kalendar i svojevrsni oblik pismenosti koji je nastao prije tri tisuće godina, a to je vučedolski kalendar, da su Vinkovci jedan od najstarijih gradova u Europi, zatim za priču krapinskog pračovjeka, Tesle i cijelog niza znamenitih ljudi… Ljudi stvaraju umjetne atrakcije, a mi imamo takvu osnovu i priču koju ne znamo interpretirati. U sjeni je i naša dijaspora, odnosno preko 4 milijuna ljudi koji žele baštinu i identitetsku osnovu svojih predaka te to iskustveno probati. To sve nismo koristili jer nas je zaslijepio masovni turizam.

Da kulturni turizam može biti u službi očuvanja kulturne baštine izvrsno je pokazao projekt vaših studenata “Glagoljaška kolonija” koji je u travnju ove godine odnio pobjedu na 2. Milenijskom natjecanju iz kreativne industrije. U projekt ste uključili i udrugu Baštinica iz Otočca sa glagoljačičima i pričom o poznatim ženama iz Frankopanske loze. Je li kulturni turizam temelj napretka ličkog turizma?

Da, ali i jednako tako obgrljen s netaknutom prirodnom baštinom. U toj kombinaciji Lika ima rijetku priču, ne samo u Hrvatskoj nego i šire, koja se može savršeno prikazati i interpretirati. Studenti su bili na terenskoj nastavi i sve to vidjeli te kada smo radili projekt za glagoljašku koloniju u Istri, oni su rekli da već imaju gotove suvenire i radionicu pečenja glagoljačića i priču o ženama Frankopan. Odmah su povezali Liku i Istru te su se oduševili Likom. Realno je i da se u Lici razvija filmska industrija koja se već ranije događala na tom području. Filmovi i serije koji se snimaju su materijal za promociju, no treba biti oprezan koga privlačimo i s kojim sadržajima. Sada imamo priliku privući goste koji će nas cijeniti i voditi računa o našoj baštini te s malim brojem gostiju lokalna zajednica može zaraditi mnogo više nego kroz masovni turizam.

Ovih dana u medijima se često spominje kako strani turisti pokazuju veliki interes za odmor u našoj zemlji, a Hrvatska se proteklih tjedana pokazala i kao korona free destinacija. Možemo li i u kojoj mjeri ipak spasiti ovu turističku sezonu?

Mislim da ćemo se ugodno iznenaditi i da će neke stvari postati jako interesantne, vrijedne i da će zato turisti dolaziti u Hrvatsku. Pitanje je samo kako će se te vrijednosti iskomunicirati. Doći će nam gosti koji su blizu i imaju automobile, a gubitak će imati one destinacije vezane za aviopromet. Domaći gosti, susjedi, oni s kojima smo na povijesni način povezani će izvući sezonu. Biti će problema, no možemo se iznenaditi sa posezonom ako bude dobro vrijeme i moramo se pripremiti za zimu. Tako da jesen, zima i proljeće izvuku ovu sezonu koja je trebala biti izuzetno dobra. Sigurna sam da je ustvari jako dobro što se ovo dogodilo jer je zaustavilo nekontrolirani masovni turizam i imamo mogućnost stvari resetirati. To sada ovisi o nama.

Vaša poruka našim čitateljima za kraj.

Kada prestanemo sanjati mi smo zapravo mrtvi jer snaga duha i kreativnost su ono što nas mora održati. Moramo biti strpljivi i ne gubiti nadu. Bitno je okrenuti se u tom vremenu prirodi i novim stvarima jer na neobičnim mjestima nalazi se zanimljiva priča. Prilika je ovo da se vratimo ličkom sijelu. Ličani su, primjerice, u prošlosti za groznih zima se družili i bili zajedno. Tako je i ovo prilika za druženje i okretanje svom prekrasnom kraju. Onda će doći i gosti.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: Lika Club

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close