INTERVIEW Mlade nade fotografije iz Gospića – upoznajte Mariju i Tomislavu Maras!

Ovaj tjedan razgovarali smo s Marijom i Tomislavom Maras, dvije mlade i talentirane fotografkinje iz Gospića.

Fotografija je prisutna u njihovom životu još od malih nogu, a osim istog hobija, ovaj kreativni dvojac veže i obiteljska veza – naime Tomislava je supruga Marijinog brata. Marija i Tomislava ispričale su nam kako su se počele baviti fotografijom, u čemu sve pronalaze inspiraciju i koji motivi su im najomiljeniji, a što smo sve otkrili – saznajte u nastavku!

Za početak, recite nam nešto o sebi

MARIJA: Zovem se Marija Maras. Rođena sam u Gospiću i imam 26 godina. Po struci sam diplomirani inženjer Urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša. Već dvije godine radim kao nastavnica u zanimanjima šumarski tehničar i Tehničar zaštite prirode. Uz obitelj i prijatelje, priroda i glazba su sastavni dio mog života.

TOMISLAVA: Ukratko, zovem se Tomislava Maras, rođena i odrasla u Gospiću, po struci sam stručna specijalistica poduzetništva. Živim sa mužem u rodnom gradu gdje sam pronašla i posao, a slobodno vrijeme provodim s najdražima i bavim se hobijima koji me opuštaju i u kojima uživam.

Kad i kako ste se počele baviti fotografijom?

MARIJA: Fotografija je na neki način u mom životu već dugi niz godina. Ne sjećam se točno trenutka kada sam počela eksperimentirati s fotografijom, ali sjećam se tog osjećaja koji me ispunjavao. Kako je vrijeme prolazilo ta se ljubav nastavila, ali osjećala sam potrebu napraviti korak naprijed. Tako sam fotoaparate s filmom na razvijanje, digitalne fotoaparate i mobitel odlučila zamijeniti pravim DSLR fotoaparatom kojeg obožavam.

TOMISLAVA: Što se tiče fotografije, ona je prisutna u mom životu od malih nogu. Međutim, prvi veći napredak i inspiraciju za fotografiranjem sam doživjela u srednjoj školi kad sam kupila digitalni fotoaparat te počela fotografirati svoje školske prijatelje, a kasnije sam prešla na ostale motive. Ljubav prema fotografiji se nastavila i dalje, samo što su se mijenjala sredstva kojima sam fotografirala. Uz digitalni fotoaparat sam koristila i mobitel, no nakon što sam postala svjesna da neke stvari ne mogu fotografirati na određeni način, napravila sam najveći korak i kupila prvi DSLR fotoaparat s kojim napokon fotografiram sve ono o čemu sam nekad samo maštala.

Koje motive najviše volite fotografirati i što Vas inspirira?

MARIJA: Uz pejzaž, biljke i životinje su najzastupljenije na mojim fotografijama. Kako sam više upoznavala fotografiju, počela sam više istraživati i tako su se interesi i motivi mIjenjali. Posebno me privlači noćno nebo, ali i munje. Uz to sve pomalo eksperimentiram sa makrofotografijom i fotografijom portreta. Svaka dobra fotografija mi daje inspiraciju za moj rad i isprobavanje nečeg novog.

TOMISLAVA: Najviše volim fotografirati prirodu (životinje, biljke, pejsaži i sl.), no također volim i macro fotografiju, noćnu fotografiju, astrofotografiju, fotografiju hrane, fotografiju putovanja, dok portretnu fotografiju i ostale motive tek istražujem. Što reći, očito me sve inspirira, a to mogu najbolje potkrijepiti jednom izrekom: „Život je niz sitnih čuda. Primijetite ih“. Ta izreka mi je vodilja i zbog toga volim posjećivati ista, ali i otkrivati nova mjesta kako bih uhvatila „čarobni trenutak“ kad se sve poklopi, odnosno kada nam svjetlo prikaže najbolje od onoga što nas okružuje.

Koja Vam je najdraža fotografija koju ste snimili? Zašto?

MARIJA: Definitivno je to fotografija Mliječne staze koju sam uslikala kraj svoje kuće. Ona predstavlja moj uspješni početak u polju fotografije.

TOMISLAVA: Za sada mi je najdraža fotografija rijeke Ričine za koju sam osvojila treće mjesto na foto natječaju “Najljepše fotografije grada Gospića” koji je organizirala Turistička zajednica Grada Gospića, a najdraža mi je jer sam trenutak nakon što sam okinula fotku pomislila kako je ispala kao sa naslovnice nekog fotografskog časopisa. Inače sam najveći kritičar samoj sebi, ali to mi je dalo inspiraciju da se i dalje bavim fotografiranjem i da uvijek težim boljem, kako u fotografiji, tako i općenito u životu.

Je li oprema bitna kako bi se postigla dobra fotografija?

MARIJA: Oprema je jako bitna, ali ne i najvažnija. Možete imati jako skupu opremu pa i dalje biti prosječan fotograf. Onaj tko je rođen za to, maksimalno će iskoristiti onu lošiju opremu i svojim “okom” stvoriti predivnu fotografiju.

TOMISLAVA: Što se tiče opreme, smatram da je bitna u smislu da treba imati fotoaparat, objektiv, stativ, možda neki filter i slično da bi se postigla dobra fotografija, ali ne smatram da je nužno potrebna preskupa oprema. Naravno, bitna je i naknadna obrada fotografije, ali je ipak najveća važnost u oku osobe koja se nalazi iza fotoaparata.

Imate li nekog fotografa koji Vam je uzor ili koji je ostavio svoj dojam nad Vama?

MARIJA: Bilo bi teško izdvojiti nekog posebno. Postoji više fotografa koje pratim i čije me slike inspiriraju. Ali moram priznati da zapravo veći dojam na meni ostavljaju oni amaterski fotografi koji uz svoj trud i rad naprave nesto prekrasno.

TOMISLAVA: Sigurno ne bi bilo dovoljno mjesta kada bi ih sve htjela nabrojati zato jer mi se sviđaju razni fotografi koji svijet gledaju na svoj način stoga su i njihove fotografije posebne. Istaknut ću jedino njemačkog fotografa Benjamina Jaworskyja čije sam upute o fotografiranju gledala na internetu i čije fotografije oduzimaju dah. Njegov entuzijazam, način fotografiranja i općenito ljubav prema fotografiji samo su mi dodatni motiv da se bavim fotografiranjem i da pokušam biti što bolja u tome.

Mislite li zarađivati fotografijom ili je to samo ljubav i hobi?

MARIJA: Prije godinu dana odgovorila bi potpuno drugačije. Sada ipak drugačije razmišljam, nema veće sreće od tog da čovjek radi što voli i pri tom zaradi. Neke ideje i planovi postoje, ali u kojem će smjeru to ići tek ćemo vidjeti.

TOMISLAVA: Fotografija mi je za sada ljubav i hobi, ali kako stječem znanje i imam sve više iskustva, mogla bih se uskoro odvažiti ući i u poslovne vode jer mislim da bi čovjek bio najsretniji kad bi se mogao i profesionalno baviti onime što voli, a još bolji osjećaj bi bio pomoći drugima uhvatiti neke posebne trenutke u vremenu kroz fotografiju.

Imate li možda neki hobi pored fotografije?

MARIJA: Trenutno je fotografija na prvom mjestu. Pomalo i bicikliranje postaje hobi, a uz to volim tražiti ideje za različite rukotvorine te ih izrađivati.

TOMISLAVA: Pored fotografije, ostali hobiji su mi trčanje, bicikliranje, vrtlarenje, ponekad i planinarenje, a volim izrađivati i dekoracije kojima uljepšavam prostor u kojem živim.

I za kraj, što biste poručili onima koji se tek počinju baviti fotografijom?

MARIJA: Svakako da će im trebati puno strpljenja. Uložit će puno truda i vremena u to, ali zauzvrat će dobiti nezaboravna iskustva koja će ostati zamrznuta zauvijek. Vjerujte u sebe, ne odustajte i uvijek isprobajte nešto novo. Pritom ćete puno naučiti i o sebi.

TOMISLAVA: Jedino što mogu reći je da trebaju slijediti svoje snove, vjerovati u sebe i što više fotografirati. Na taj način osoba istražuje što je zanima, ali isto tako stječe i određeno iskustvo koje će joj pomoći u budućnosti, neovisno hoće li se fotografijom baviti profesionalno ili će joj to biti samo hobi.