INTERVIEW – Mile Butorac: “U Lici se rodila moja ljubav prema hrani, uz miris svježeg mlijeka na bakinoj i djedovoj farmi”

U Facebook liveu Lika Cluba danas je gostovao mladi i kreativni kuhar Mile Butorac.

Ovaj Ličanin sa zagrebačkom adresom jedan je od popularnijih gastro blogera u Hrvatskoj. Na Instagram profilu “Hungry Mile” njegove recepte prati i isprobava preko 21000 pratitelja, a krajem prošle godine Mile je pokrenuo i svoj blog pod nazivom “Jedi do Mile volje”.

U razgovoru uživo putem Facebooka Mile nam je ispričao kako je započela njegova blogerska priča, koji mirisi i okusi ga vežu za Liku te koje je najneobičnije jelo koje je do sada skuhao. Donosimo sažetak razgovora.

Za početak, recite nam nešto o sebi

Najteže je opisati samog sebe. Ja sam Mile Butorac, imam 28 godina, trenutno se bavim influencer marketingom. Po struci sam terapeut, obožavam kuhati – što se vidi iz mog profila “Hungry Mile”. Iz Like sam i obožavam moju Liku.

Rođeni ste i odrasli u Lici, a više puta ste spomenuli da se u Lici rodila vaša ljubav prema hrani. Recite nam nešto više o vašim ličkim korijenima i koji su okusi i mirisi obilježili vaše djetinjstvo?

Najranija sjećanja su mi vezana uz farmu krava koju su moji dida i baka imali – vođenje krava na ispašu, predaja mlijeka…  Tamo sam se prvi put pobliže susreo s cijelim procesom dobivanja i pripreme hrane. Oni su iz Klanca, malog sela pokraj Gospića i prije je mljekarski kombi prolazio kroz selo. Maglovito jutro – tipično ličko, mi vozimo to mlijeko u tačkama u kantama i idemo ga predati mljekarskom kombiju. Taj miris svježeg mlijeka tek kad se pomuze krava i kad se mlijeko stavlja zakuhati, kad se varenika radi… Kao mali obožavao sam i skorup…

Već dugo godina prisutni ste na društvenim mrežama. Na Instagram profilu Hungry Mile vaše recepte prati i isprobava preko 21000 pratitelja. Otkrijte nam kako je sve počelo, kako ste se odlučili na profesionalno vođenje profila?

Po struci sam terapeut, radio sam u bolnici na Goljaku s nedonoščadi i ideja mi je bila kasnije se školovati u tome smjeru. 2016. se dogodio prvi poziv za suradnju koji mi je krenuo mijenjati pogled na Instagram. U narednih godinu dana dosta sam već narastao i u jesen 2017., kad je došlo jako puno posla, Instagram se krenuo sve više monetizirati. Oduvijek mi je bilo nevjerojatno da je to moguće – da mi hobi postane posao.

Htio sam ići za kuhara u srednju školu, no cijelo selo i susjedi su govorili “ma daj, ti prolaziš s pet, nema šanse, što ćeš ići za kuhara”. Za kuhara su tada išli oni koji su eventualno to htjeli, ili oni koji su slabo u školi prolazili te oni koji možda nisu imali financijske mogućnosti nešto drugo. Zapravo, ne krivim nikoga zašto me odvukao od toga da odem za kuhara, jer biti kuhar prije 14 godina nije bilo popularizirano kao danas.

Mislim da se morao dogoditi u mom osobnom rastu i sazrijevanju ovaj cijeli životni put – od toga da se školujem za terapeuta, završim i da radim to, pa do toga da se danas vratim kuhanju.

Jeste li ikada imali neku osnovnu poduku iz kuharstva?

Nikada nisam završavao ništa vezano za kuhanje. Ideja mi je kroz neko vrijeme završiti fakultet kulinarstva ili neku vrstu poduke, kad još vidim u kojem smjeru ću ići.

Krajem prošle godine pokrenuli ste i blog “Jedi do mile volje”. Recite nam nešto više o tom projektu.

Blog je započet krajem prošle godine, a ideja je da “Jedi do Mile volje” postane specijalizirani gastro portal koji bi objedinjavao recepte, ali i ljude koji su u kulinarstvu i svim ostalim sferama gastronomije – od vinarstva, rakije, pekmeza, OPG-ova, svega vezanog za hranu…

Spomenimo i vaš treći projekt – fotografski studio nazvan Hungry studio koji vodite s kolegicom Marijom Laća . Kako ste došli na ideju pokretanja tog studija i koliko ste zadovoljni dosadašnjim poslovanjem?

To se dogodilo potpuno spontano. Krenuli smo objavljivati fotke iz arhive kako bi klijenti vidjeli što smo sve do sada radili, da taj profil postane svojevrsni portfolio. Ona u međuvremenu gradi svoju fotografsku karijeru, ja gradim svoju blogersko-influencersku karijeru i nekako se to sve raspršilo. Ali dobro nam ide, još uvijek nas klijenti angažiraju za potrebe svojih snimanja.

Što se tiče poslovanja, kako je utjecala korona kroza na cijelu tu priču?

Kao i većini ljudi u marketingu, u jednom trenutku je sve stalo. Imao sam isplanirane suradnje i projekte do kraja godine, to je sve nestalo preko noći. Bio je to ogroman šok, taj prvi tjedan pred lockdown, od ponedjeljka do četvrtka svi klijenti su me zvali i otkazivali, a ja sam sve njih tješio. U petak se dogodio zadnji poziv i u tom trenutku sam se raspao.

Kad je došao četvrti mjesec sve se lagano počelo vraćati, ljudi su shvatili da moraju ići dalje, jer to nije situacija koja će proći za tri dana. Društvo se uči živjeti s tim i sada drugačije gledamo na neke stvari.

U svojim objavama često se vraćate na Liku, a poznato nam je da i dio namirnica nabavljate u Lici. Kad je u pitanju hrana, što je najbolje što Lika nudi?

Mislim da Lika nudi jako puno toga, a pogotovo kada govorimo u smislu namirnica. U Lici zrak nije zagađen i sva ta hrana koja se tamo radi je vrhunske kategorije. Problem naših ljudi je u tome što ne znaju to jako dobro plasirati. Još su dosta tvrdi oko prodaje na online kanalima.

Netko tko je odrastao uz krave i kojemu je njegov sir jedino što poznaje, on je svjestan da je to vrhunski sir, ali ne pridaje toliko važnosti koliko je taj sir kvalitetan, ukusan i koliko bi mogao biti gastronomski cijenjen. On uopće to ne može poimati kroz nekakav smisao monetizacije i da je pedeset kuna za takav sir ništa novaca, i da bi taj sir u konačnici trebao koštati daleko više. Tu je i stvar tržišta, možda bi se trebala organizirati neka zajednička platforma koja bi bila nositelj više OPG-ova i plasirala to u konačnici na tržište.

Što se tiče suradnje s ličkim klijentima, koliko ih imate u ovih par godina?

Gotovo ništa. Mislim da će ljudi tek sad kroz 2020., nakon što s dogodila korona, osvijestiti koliko bi zapravo bilo dobro za njih krenuti i u takve kanale prodaje jer oni su budućnost.

Koja vam je najdraža namirnica / jelo?

Moja najdraža namirnica je brašno jer kad imaš brašno trebaju ti samo voda i ruke i nećeš biti gladan.  A najdraže jelo je punjena paprika.

Što je najneobičnije što ste do sada skuhali?

Ja čak ne kuham toliko neobične stvari. Kuhao sam jednom klokana, a to meso je slično piletini. Najneobičnije što sam probao su skakavci, bube..

Imate li kulinarskog uzora?

Imam ih dosta i to se mijenja s vremena na vrijeme. Uvijek je tu prisutan Jaime Oliver, on je najpopularnija osoba u kulinarskom svijetu i neka njegova filozofija kuhanja je na tragu moje.

Janjetina ili svinjetina?

Janjetina. Ako je sušeno, “pod kutem” – onda svinjetina, ali ako se radi o mesu koje se priprema za ručak, onda bih prije janjetinu.

Imate li u pripremi kakve nove projekte? Možemo li u budućnosti očekivati i vašu kuharicu?

Kuharica mi je želja, rekao sam da će mi biti poklon za 30. rođendan, za 2 godine. Od drugih projekata želja mi je otvoriti YouTube kanal jer vidim koliko je video blizak format mlađim generacijama. Do mlađih generacija je lakše doprijeti kroz brz i dinamičan video jer na taj način vide korak po korak proces kuhanja i konačno jelo, dok je starijim generacijama, koje su trenutno moja publika i koje imaju iskustva u kuhanju, dovoljna samo fotka i recept.

Planirate li se vratiti u Liku?

Da. Želja mi je kroz par godina pokrenuti priču moje Like, kako ja vidim Liku, neke moje kuće u Lici, vrta i svega ostaloga. Tada bih vjerojatno morao živjeti na relaciji Zagreb – Lika jer posao kojim se trenutno bavim zahtijeva poveznicu s glavnim gradom.

Poruka našim čitateljima za kraj.

Volite Liku, budite svjesni svega toga svega što nam pruža jer pruža fantastične stvari. Podržite lokalne proizvođače, njima je i prije bilo teško, a danas im je pogotovo zahtjevno. Pazite što kupujete, sadite svoj vrt ako imate zemlje, hajdemo tu Liku dignuti na neke razine.

Uvijek kažem svima u Lici da bih hrpu ljudi vodio u Istru, jer Istra je regija u Hrvatskoj koja se tako dobro uspjela dignuti i brendirati. Vodio bih ljude iz Like da vide sve što Istra pruža jer apsolutno sam siguran da Lika može pružati isto, ako ne još i bolje.

 

 

---

Foto: Lika Club