INTERVIEW – Krešimir Dvorski: “Trenutno imamo 20.000 registriranih korisnika, u planu je otvorenje novih gradova”

U zagrebačkoj redakciji Lika Cluba danas smo ugostili Krešimira Dvorskog, poduzetnika i pokretača Dash City branda.

Krešimir se već dugi niz godina bavi implementacijom alternativnih vrsta javnog prijevoza u urbane sredine. Prije projekta Dash City sa svojom firmom “Sustav javnih bicikala” premrežio je 20 gradova u Hrvatskoj, nakon čega je prodao svoj udio u firmi i s kolegom pokrenuo posao sa sustavom stanica za prijevoz električnim romobilima.

Zašto je bicikle odlučio zamijeniti e-romobilima, kako funkcionira sustav Dash City te koje su sve prednosti električnih romobila u odnosu na druge vrste javnog prijevoza, Krešimir nam je otkrio u razgovoru uživo putem Facebooka. U nastavku donosimo sažetak razgovora.

Za početak, recite nam nešto o sebi.

Krešo Dvorski je serijski poduzetnik koji je otvorio već treću firmu. Bio sam suvlasnik i direktor firme “Sustav javnih bicikala” preko koje smo u 8 godina otvorili preko 30 gradova s javnim biciklima u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Nakon toga sam izašao iz firme i pokrenuo novu priču s električnim romobilima Dash City koja je startala ove godine.

Ispričajte našim čitateljima ukratko što je to Dash City projekt.

Dash City je sustav dijeljenja električnih romobila. Za razliku od drugih u svijetu, koji se baziraju na tzv. “free floating” konceptu gdje možeš uzeti romobil i vratiti ga bilo gdje, a što je rezultiralo popriličnim neredom u gradovima diljem svijeta, mi smo prema iskustvima iz bike sharinga napravili hibrid tako da sada imamo sustav dijeljenja e-romobila koji se pune na fiksnim stanicama i krajnji povrat se mora izvršiti na stanicu gdje se romobil automatski i puni.

Iza Vas je bogato iskustvo s implementacijom alternativnih vrsta javnog prijevoza u urbane sredine. Prije projekta Dash City sustavom javnih bicikala premrežili ste 20 gradova u Hrvatskoj. Zašto ste bicikle zamijenili e-romobilima?

Nakon godina rada na istom projektu došlo je do zasićenja poslom, dogodio se i lagani burnout u jednom trenutku. Nakon zasluženog odmora napunio sam baterije i krenuo s nečim što je slično, ali s druge strane i dosta različito jer ciljane skupine nam se nužno ne poklapaju uvijek. Javni bicikli su više za aktivne ljude željne rekreacije na putu do posla ili fakulteta, dok su romobili više za komotniji pristup, a trenutno su u svijetu poprilično popularni .

U kojim je sve gradovima dostupan sustav stanica za prijevoz javnim romobilima?

Krenulo je u Zadru, a onda se proširilo na Šibenik, Biograd, Selce i Crikvenicu. Postoji i plan za proširenje za iduću godinu, prvenstveno u Hrvatskoj, ali i nekim drugim zemljama u Europi.

Što biste izdvojili kao glavne prednosti prijevoza električnim romobilima u odnosu na druge vrste javnog prijevoza?

E-romobili su mali, praktični, lagani i njima se može kretati različitim površinama. Trenutno je u izradi zakon koji će konačno regulirati način kretanja i ponašanja romobilista u prometu jer do sada je to bila siva zona. Oni su po prastarom zakonu još uvijek kategorizirani kao igračke ili pomoćno pješačko sredstvo, međutim oni su bliski biciklima, ali to ne znači da ih treba izjednačiti s biciklima.

Kad sam radio javne bicikle, organizirao sam i školu bicikliranja namijenjenu isključivo odraslim osobama. HAK i druge institucije organiziraju škole bicikliranja za djecu i ostala je rupa u prostoru za edukaciju kod odraslih ljudi, pogotovo onih koji nemaju vozačku dozvolu, ne poznaju prometne znakove i zato predstavljaju opasnost za sebe i za druge na cesti. Po uzoru na to pokrenuli bismo i školu sigurnog romobiliranja. Zasad najviše konflikata se dešava između pješaka i romobilista jer kretanje romobila nije najbolje definirano.

Kako funkcionira najam romobila, koliko nam je poznato potrebno je samo skinuti aplikaciju?

Tako je, aplikacija je besplatna. Upišu se osobni podaci, broj mobitela i kreditne kartice i spremni ste za vožnju. Sve što je potrebno jest skenirati QR kod na romobilu. Sama registracija ne košta ništa, u startu se skida protuvrijednosti jednog eura, ali taj iznos se refundira i onda se naplaćuje samo ono koliko ste prešli. Minuta vožnje je 20 eurocenti, što je tarifa koja ide tijekom ljetnih mjeseci kad je najviše turista. U pripremi je i godišnja pretplata za lokalno stanovništvo što bi vožnju romobilom učinilo ekonomski povoljnijom.

Koliko imate registriranih korisnika i tko su oni, kakav im je profil?

Imamo 20 tisuća registriranih korisnika. S obzirom na to da se radi prvenstveno o gradovima na moru, primarna ciljana skupina su bili turisti, a tako se pokazalo i u praksi. Međutim, u Zadru domaće stanovništvo čini 25 posto korisnika što je dosta s obzirom na to da smo tek krenuli. Obično domaći ljudi najkasnije reagiraju, a turisti su takve slične sustave već isprobali u svojim zemljama. U Šibeniku su korisnici mahom turisti, u Biogradu ima isto nešto domaćih ljudi, dok je u Crikvenici slično kao u Zadru.

Već ste spomenuli potrebu za zakonskom regulacijom e-romobila. Koje je vaše mišljenje, trebaju li vozači romobila imati kacigu?

Po mom osobnom mišljenju, što nije nužno mišljenje cijele organizacije ili struke, preporučljivo je da se nose kacige, isto kao što je i biciklistima. Međutim, postoji jedan ogroman “ali”, a to je da forsiranje kacige jako depopularizira vožnju biciklima i na romobilima, što se više puta pokazalo u praksi. Postotak stradanja nije toliki koliko se to nekakvim represivnim metodama pokušava napraviti.

Jeste li kad imali problema s kradljivcima?

I s biciklima, i s romobilima. Ali to je toliko zanemariva brojka, u odnosu na ono čega smo se bojali po primjerima iz Zapadne Europe. Mogu reći da su sve zemlje ex-yu ili Balkana poprilično pristojne i kulturne u odnosu na zemlje Zapadne Europe i da je postotak krađa i vandalizma daleko manji. Kod bicikala je bilo svega nekoliko slučajeva u osam godina rada i svi slučajevi su detektirani, krivci su pronađeni.

Jesu li ljudi zbog potrebe za socijalnom distancom počeli više birati alternativne vrste javnog prijevoza?

Ljudi sve više koriste javni prijevoz, pa tako i alternativne oblike javnog prijevoza. Zabilježen je pad broja ljudi u nekim dijelovima javnog prijevoza, ali je povećan broj biciklista, romobilista, pješaka i nažalost – automobila. Ljudi se osjećaju sigurnije u svom autu, što je i shvatljivo u ovom periodu. Taj trend je bio u padu zadnjih godina, bilo je sve više pješaka i biciklista na cestama, a sad korona opet vraća aute na ulice.

Koji su najveći problemi s kojima se kao poduzetnik susrećete u svom radu?

Definitivno sporost državne administracije. Kako u javnom sektoru, tako i u realnom sektoru postoji prostor za poboljšanje. Ne bih generalno kritizirao nikoga, ali da bi administracija mogla biti brža – bi, da smo mogli više projekata napraviti – jesmo i da ćemo moći više ako se to unaprijedi je isto točno.

Možete li nam otkriti svoje planove za budućnost?

Otvorenje još nekih novih gradova, ekspanzija u dijelu postojećih gradova, unaprijeđenje same usluge… Sustav je poprilično uspješan, tih 20 tisuća korisnika govori sam za sebe, čak smo radili intervjue s predstavnicima gradova koji su nas pohvalili za ovu prvu sezonu i preporučili drugima. Nadam se ćemo se sljedeće godine vidjeti u više gradova na moru, a možda i u nekima na kontinentu.

Poruka našim čitateljima za kraj.

Prije sam često znao u razgovoru s medijima reći da je za poduzetništvo ključna strast i ljubav prema poslu. Međutim, s vremenom i nakon nekih žešćih iskustava u poslu i sagorijevanja od količine posla i stresa, mogu reći da postaje bitnije da te vodi smisao i nekakav cilj, nego strast. Jer strast je kratkoročni osjećaj, dok je smisao i ono opće ispunjenje, i profesionalno i osobno, puno izdržljivije i dugoročnije.

Svi mladi poduzetnici, startupovi koji sad kreću, govore – “word hard, play hard”. Ja sam izričito protiv toga, mislim da čovjek treba trajati cijeli svoj radni vijek, a ne samo neko kratko vrijeme. To sam naučio na teži način i uspio sam se oporaviti, ali ne bih volio da se to nekome drugome dogodi. Burnout je vrlo ružna stvar koja se može dogoditi svakome tko se previše se angažira za posao, a ne brine za ostale aspekte svog života – prijatelje, obitelj, zdravlje, rekreaciju itd.

 

---

Foto: Lika Club, Josip Durdov