INTERVIEW – Ivana Holjevac: “Najveći izazov je svakodnevno i brižno biti majka, dobar domaćin, cijenjen kolega, korektan šef”
Ovaj tjedan smo razgovarali s gospićankom Ivanom Holjevac, vlasnicom Hostela Sveti Rok. Ova uspješna poduzetnica i majka dvoje djece otkrila nam je zašto je odlučila otvoriti hostel baš u Lovincu, što privlači turiste u ovaj kraj te kako izgleda jedan njen tipičan radni dan.
Tko je vlasnica Hostela Sveti Rok?
Zovem se Ivana Holjevec Bilen, rođena sam 2. rujna 1979. u Gospiću. Majka sam 2 sina – Ivana i Mateja.
Živim na starom Ličkom Osiku sa svojom djecom u obiteljskoj kući. Svakodnevno putujem u Hostel Sv. Rok oko 35 km u jednom smjeru. Kao i svaka majka poduzetnica pokušavam privatno i poslovno nekako izbalansirati.
U zadnje vrijeme nemam baš vremena, ali hobi mi je bio vožnja motora – Chopera, bikerski đir.
Kako je sve počelo? Kako ste došli na ideju da otvorite hostel i to baš u Lovincu?
Ideja je došla sasvim spontano iz razgovora s prijateljicom koja živi u Lovincu, u lipnju 2015. godine rekla mi je da je raspisan natječaj o najmu zgrade (bivše škole) u Svetom Roku, ali samo u turističke svrhe.
Naša vizija je bila jaka – Lika kao turistička destinacija. O resursima …ima ih. Dali smo naglasak u uređenju prateći ideju o tradicionalnoj, ali opet modernoj Lici. Ja kao ponosna Ličanka , a mi smo poznati po našoj ličkoj dobrodošlici i gostoprimstvu, želim to isto dati svakom gostu osobno, UGOSTITI GA !
Nije bilo lako, mjesecima nitko nije ušao u Hostel. Trebalo je grijati zgradu, plaćati troškove, probijati se s nekom pričom na tržište….i onda, kao u pjesmi, nekako s proljeća, počeli su pristizati prvi gosti.
Što je sve potrebno za pokretanje vlastitog posla i jeste li naišli na kakve administrativne prepreke? Koja je bila vaša početna investicija i jeste li dobili kakvu novčanu potporu?
Za pokretanje vlastitog posla potrebna je vizija, čvrsta odluka, neodustajanje i naporan rad. Kao i u bilo kojem drugo poslu – svi početci su teški. Ali nismo imali nikakve administrativne prepreke, dapače vrlo smo dobro primljeni od strane Općine Lovinac, te općinskog vijeća, koji su nam se tada dali na raspolaganje u vidu bilo kakve pomoći s njihove strane, a tako je i danas.
Prve naše investicije su bile preinake određenih prostorija u sobe, opremanje istih te oslikavanje svake sobe ličkim motivima. Tu nam je pomoglo Ministarstvo poduzetništva nepovratnim sredstvima, koja su nam tada puno značila. Javljali smo se i na natječaje Ministarstva turizma i u Hamag, te smo sadašnji sjaj dali Hostelu upravo iz tih izvora financiranja.
Kako izgleda jedan vaš tipični radni dan, od jutra do mraka?
Moj tipičan radni dan ne završava kad podne mrak. Svaki dan djecu vozim u školu, obavim nabavu svježih namirnica za kuhinju, a onda nastavljam u Sveti Rok. S kolegama kratka kava te plan dnevnih aktivnosti za taj dan ili naredne.
Osobno volim proći svaku sobu, ne bi rekla da je kontrola, ali obično zapazim neke sitnice, volim – kad god to mogu – napisati gostima poruku dobrodošlice koja ih čeka na stolu ili u ljetno vrijeme staviti malo poljskog cvijeća. Iza toga sva birokratska pitanja (mailovi, ponude, recepcionarske poslove..) rješavam koliko to gosti (posao) dozvole.
Oko 15-18 sati, obično prije povratka kući svratim još u praonu rublja i do knjigovođe. Onda zadaće, lektire, bilježnica… uglavnom rat oko škole i malo nježnosti sa djecom. Oko 22 sata ponovno računalo i mailovi, odgovaranje na recenzije, objave na Facebooku i Instagramu, otvaranje i zatvaranje soba na raznim internet platformama, i tako dalje, obično i zaspem uz laptop.
Tko su vaši gosti i nastojite li privući određen tip gostiju?
Naši gosti su većino ljubitelji prirodnih ljepota, ljudi koji vole aktivan odmor u prirodi, a to su planinari i biciklisti, ljudi koji voli biljke, gljive, šetnju po prirodi, ljudi kojima je dosta asfalta i žele na čisti zrak, ljudi koji žele savršenu fotografiju.
Također ljudi koji žele mir, tišinu i cvrkut ptica, miris pokošene trave…Turisti iz cijele Europe koji vole more, ali ne i spavanje u znoju i s komarcima…Turisti kojima smo na pola puta prema Dubrovniku, pa se i oni oduševljeni svim u našoj okolini zadrže duže. Obitelji koje žele svoju djecu maknuti od mobitela, a pružiti im skakanje po izvorima vode ili nogomet na rascvjetaloj livadi. Off road udruženja, tim building, edukacijski kampovi (NTC kamp) i slično.
Kako se reklamirate i kako komunicirate s potencijalnim gostima?
Najbolja reklama jest usmena preporuka. Uz to prodaju vršimo preko AiR Bnb, Hostelworda, Bookinga i ostalih internetskih platformi. Također, dobar dio gostiju našao nas je preko Facebooka i Instagrama, a uz to imamo i direktnu prodaju preko naše web stranice.
Što se sve nalazi u ponudi hostela?
Danas Hostel raspolaže s 12 soba s kupaonicama, ukupnog kapaciteta 50 ležajeva. Uz to imamo restoran s unutarnjih 70 i na terasi 40 sjedećih mjesta, te bar u kojem se često odvijaju fešte ili određene manifestacije, kao doček nove godine, maturalne zabave, svadbene svečanosti, rođendanske proslave, momačke i djevojačke večeri, vršimo i usluge cateringa.
Koji su najveći izazovi s kojim se susreće vlasnik jednog hostela?
Najveći izazovi dolaze osluškivanjem naših gostiju… pokušati udovoljiti potrebama tržišta, prateći sve trendove u svijetu gastronomije, ugostiteljstva i turizma općenito. Potrebno je biti prisutan, educirati se. Kao i do sada našu ponudu širili smo po zahtjevima gostiju. Najveći izazov je svakodnevno i brižno biti majka, dobar domaćin, cijenjen kolega, korektan šef.
Što privlači turiste u Lovinac? Kako vaši gosti provode dane odmora u Lovincu i što ih najviše zanima od sadržaja?
Svakako prirodne ljepote, brojni izvori – Kozjan , Bakovac, Vrilo mudrosti, Park prirode Južni Velebit, naše prekrasno jezeru u Svetom Roku, Majstorska cesta, planinare posebno Sveto Brdo, snjegoljupce Sanjkalište Cvituša, lovce – brojna lovišta u okolici, te obilazak Cerovačkih pećina.
Biciklisti dolaze zbog brojnih označenih biciklističkih staza (240 km) te naše biciklijade Srce Velebita u svibnju i rujnu. Neki žele uspon na Zir, a neki na Tulove grede. Drugi su ljubitelji filma Winnetou pa žele stazama snimanja na Velebitu i prema Zrmanji. Neki treći off road pa ovaj dio Like obilaze džipovima po nemogućim stazicama i kamenjarima, a to su većinom gosti iz Belgije, Nizozemske i Austrije. Veliki dio ljudi dolazi u rujnu na Dan ličkog krumpira kako bi napunili svoje ostave s najboljim krumpirom i ostalim ličkim proizvodima.
Jeste li zadovoljni odazivom gostiju i kakve su njihove povratne informacije?
Izuzetno smo zadovoljni. Ne mislim pri tome samo na broj gostiju i ekonomsku stranu te priče, nego i na kvalitetu i prijateljstva koja su izišla iz rada s gostima. Najvažnije nam je samo da se gost zaustavi, slučajno ili namjerno. Onda svakom osobno ili grupi objasnimo gdje su, što se sve nalazi u okolici, koliko je mala udaljenost do mora – svega 15-tak minuta vožnje.
Kad shvate da se nalaze u okruženju šest nacionalnih parkova i sve ostale prirodne ljepote i do sada sveg nabrojanog, brzo planiraju ponovni povratak. Možemo slobodno reći da sada i mi već imamo stalne goste, puno njih se vratilo tri ili više puta. Često nam gosti zavide u kakvom okruženju živimo.
Koji su vam planovi za budućnost? Planirate li uvrstiti još kakvu uslugu u svoju ponudu?
Servis i uslugu, te gastronomsku ponudu podignuti na još veću razinu zadovoljavajući potrebe današnjeg gosta, ali opet biti na usluzi lokalnom stanovništvu. Želja mi je da sliku o ličkoj gastronomiji više ljudi ne temelje na janjetini s ražnja, da ne daj Bože oko nje lete muhe, to nije Lika i ugostiteljstvo danas u Lici.
Zahvaljujući velikom broju mladih ljudi koji se hvataju u koštac sa privatnim poslom u ovoj grani, danas je cijela Lika pokrivena sjajnim turističkim destinacijama, a u tom smjeru zajedno sa Destinacijom Lovinac i Lovinačkim turističkim forumom idemo i mi.
Hostel u potkrovlju zgrade ima još 10 soba koje danas nisu u upotrebi. Ukoliko financijske prilike budu dozvoljavale, planiramo urediti te sobe u dvokrevetne sobe na razini hostelskih soba te time upotpuniti potrebe gostiju za smještajem u luksuzne sobe sa svim potrebnim komforom.
U daljnjoj budućnosti trebali bismo biti jedan prepoznatljiv i jedinstven Hotel – hostel koji ima “malo” drugačiju dušu. Želja nam je imati i vlastiti vrt s povrćem i krumpirom koji bi gostima bio na raspolaganju.
Što biste savjetovali drugim ljudima koji žele u Lici pokrenuti vlastiti posao?
Samo hrabro naprijed, Lika i općenito kontinentalni turizam u Hrvatskoj budućnost je za našu djecu. Pitka voda i očuvana priroda i kvalitetna nezagađena hrana, uz našu ličku gostoljubivost, najbolja je formula za uspjeh.
Bili to apartmani, hoteli, hosteli, OPG-i, adrenalinski parkovi, ergele konja ili bilo koji drugi posao – za sve ima nade. Potrebno je udruživanje svih i zajedništvo u malim i velikim projektima. Udruživanje za svakog gosta, obitelj ili grupe. Ovim putem zahvaljujem Lika Destination za sve napore koje ulaže u našoj ličkoj destinaciji.
Foto: Lika Club