Ličko-senjska županijaKarijeraIzdvojeno

INTERVIEW Irena Banić – Samozatajna i proaktivna Otočanka koja se u slobodno vrijeme bavi slikarstvom i čini Gacku ljepšom i boljom

MALO LJUDI ZNA NJENU UMJETNIČKU STRANU

Razgovarali smo sa Irenom Banić, Otočankom koju većina zna kao snažnu predvodnicu pozitivnih promjena i pobornicu lokalne kulture Otočca, dok samo manji dio ljudi zna za njezinu umjetničku stranu, koja ju inspirira u svemu i koju vjerujemo tek čekaju dani najveće slave i prepoznatljivosti.


Za početak, recite nam nešto o sebi.

Moj život je vezan za Otočac u kojem sam provela djetinjstvo i mladenačke dane, završila osnovnu i srednju školu i u koji sam se kao diplomirani ekonomist vratila nakon razdoblja studija na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji.

Imala sam sreću odmah dobiti posao u struci, sad već davne 1996., mjesto direktora Turističke zajednice Grada Otočca, što je bilo, koliko izazovno za mladu osobu i prvo radno mjesto, toliko i zahtjevno i odgovorno, u vrijeme kada se pokušavalo Gackoj vratiti stari sjaj, vratiti stare ribiče mušičare i ponovo se pozicionirati na tom turističkom tržištu. Na toj poziciji upravljanja turističkom destinacijom i vođenja Turističkog ureda u Otočcu sam radila devet godina. Nakon toga prelazim u Hrvatsku gospodarsku komoru – Županijsku komoru Otočac u kojoj zadnjih petnaest godina radim u nekoliko komorskih odsjeka, od kojih izdvajam Odsjek za turizam u kojem kao viši stručni suradnik i poslovni tajnik nekoliko strukovnih grupa i/ili sekcija, pružam stručnu podršku našim članicama, inicijator sam razvoja i provedbe niza projekata, na kojima svih ovih godina ostvarujem uspješne suradnje s brojnim pojedincima, institucijama, udrugama i sl.

Ono što me veseli jest to što je posao koji radim i vrlo kreativan, ukoliko ga radiš sa srcem. Ja volim timski rad, dobro funkcioniram i osobno sam motivirana u radu unutar tima. Takav princip iziskuje vjerodostojno upravljanje problemima novih zadataka, fleksibilnost tijekom rješavanja istih, ali i daje priliku mentoriranja mlađih kolega, što je jedan prekrasan izazov kada naiđem na osobu koja je slično motivirana i koja ima inicijativu i želi učiti. Na moju veliku sreću, ljudi koji su mi nadređeni također cijene i podržavaju kreativnost, nove ideje i inicijativnost u razvoju novih projekata. Meni je to izuzetno važno jer sam i privatno, po svojoj prirodi kreativac, pokretač, organizator, često paralelno upravljam s više stvari, tako da mi ta sposobnost pomaže posebno kada je potrebno koordinirati ili s više ljudi ili različite aktivnosti.

Apolitična sam osoba, visokog stupnja tolerancije na različitosti, a da bi ostvarila uspješnu suradnju s nekim, bitan mi je zajednički cilj i motiv, dobra volja, rad i respekt. U slobodno vrijeme veliki sam prijatelj knjige i likovnog izražavanja, tako da dosta svog slobodnog vremena provodim između korica nekog romana ili umazana pastelama.

Je li ekonomija bila Vaš prvi izbor ili ste se željeli baviti nečim drugim u životu?

Hm… tko je koga izabrao, ja ekonomiju ili ona mene ne mogu točno reći. Da sam poslušala savjete mog nastavnika likovne kulture, g. Milana Cvitkovića, vjerojatno crtanje i slikanje ne bi bili moj sadašnji hobi, nego okosnica mog zanimanja. Ali nisam…

Za ulazak u ekonomiju, moram priznati, presudilo je društvo. Naime, u vrijeme upisa na fakultet nisam imala jasnu viziju što bih željela raditi u životu. Bilo je to vrijeme kada se prijavljivalo na dva fakulteta, išlo se na prijemni, moj su izbor bili ekonomija turizma i ugostiteljstva na jednoj i matematika i informatika na drugoj strani vage. Pošto mi bodovi i upisna crta nisu presudili, za moj izbor fakulteta presudila je činjenica da na Hotelijerski ide moje društvo. Društvo se u međuvremenu rasulo po svijetu, a vrijeme je pokazalo da to za mene nije bila loša odluka. Sjećam se da me je gospođa u studentskoj referadi prilikom podizanja uvjerenja o završenom fakultetu upitala: „A što ćeš sad tamo u Lici raditi?“, a ja sam prilično samouvjereno rekla: „Osnivaju se turističke zajednice, zašto ne tamo?!“ Rekla sam to, ne znajući da ću upravo tamo nakon četiri mjeseca dobiti svoj prvi posao. Volim posao koji radim, nastojim kroz njega ostaviti trag, biti podrška drugima ili stvoriti temelje na kojima netko drugi nastavlja uspješno graditi i dalje voditi i širiti svoj projekt, ideju i sl.

Moguće je da bi moja karijera da sam ostala na Kvarneru išla drugim pravcem, ali tada sam imala želju vratiti se u Otočac. Kako godine prolaze, sve više preispitujem tu svoju želju i odluku, a na to najviše utječu neke društvene okolnosti.

Jeste li zadovoljni stanjem u vašem rodnom Otočcu?

Nisam zadovoljna. Jako me žalosti što mladi trajno odlaze i što se smanjuju prilike da se vrate. Otočac je grad bogate povijesti, područje je naseljeno još u vrijeme lasinjske kulture, bio je sjecište važnih trgovačkih puteva, poznato i značajno trgovište, početkom 19. st. u njemu su radila četiri hotela, brojni obrtnici su poslovali, ulagalo se u kulturu. Nemirna vremena uvijek donose padove, što je za očekivati, ali po meni predugo traje hvatanje zaleta za novi napredak. Mladi su ti koji mogu nositi napredak, a čini mi se da sadašnji Otočac nije svjestan kojom brzinom gubi mlade ljude, ljude koji imaju znanje, entuzijazam i želju, da iskoriste sve one bogate prirodne i kulturne resurse na kojima Otočac leži.

Žalosti me i to što se mnogi drže po strani i čekaju da sve za njih odradi netko drugi. Nitko nama nije za ništa kriv, krivi smo sami u pravljenju svojih izbora, bilo koje vrste. Svi se moraju uključiti u društveni i gospodarski život grada. Svatko pojedinačno mora dati svoj doprinos, jer svatko ima neke vještine i znanja. Ako ne kao organizator, onda kao posjetitelj, ako ne kao natjecatelj, onda kao onaj koji bodri, svi moraju učestvovati, a ne biti kritičari iz fotelje. Zbog toga pozdravljam svaku inicijativu koja može donijeti dobro našem gradu u bilo kojoj sferi života.

Inicijativa u Otočcu zaista ima, događanja ima, i sportskih i kulturnih, iza svih njih stoje neki naši ljudi, vrijedni entuzijasti, organizirani u udruge ili povezani zajedničkim idejama i interesima, ali se o njima malo pozitivno priča. Često ni ne razmišljamo što je tko od njih morao uraditi da bi nešto proveo, proizveo, organizirao, olako sudimo, a nemamo boljih prijedloga. Pri tome ne mislim na prijedloge kako bi trebalo, nego konkretnih vlastitih primjera. Prostora ima da svatko da svoj doprinos. Vrijeme je da se počnu pričati pozitivne i poticajne priče. Ono što je posebno naglašeno zadnjih godina je ženska snaga Otočca, koja malo po malo pokreće promjene. Podrškom tim promjenama, mijenja se svijest, jača pozitivna energija i stvara nova pokretačka snaga.

Što Vam je najdraži dio života u tom gradu?

To su moji dragi ljudi kojima sam okružena. Ljudi s kojima dijelim iste ili slične interese, ljudi koji ne politiziraju, ljudi koji pokreću i stvaraju. Citirat ću pri tome Branimira Johnnya Štulića, frontmena Azre: “Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave.”

Ostvarili ste mnoge suradnje sa lokalnim udrugama, a poznati ste i kao velika pobornica lokalne kulture. Recite nam više o tome.

Kroz moju profesionalnu karijeru, radeći kao dio dva velika sustava, imala sam priliku ostvariti brojne suradnje, bilo timske, bilo institucionalne, bez obzira jesam li se u određenom trenutku nalazila na poziciji nositelja nekog projekta ili sam bila dio stručnog tima. Smatram da od dobre i kvalitetne suradnje koristi imaju svi sudionici u nekom partnerstvu. Aktivno sam sudjelovala u razvoju i implementaciji brojnih kulturno-turističkih projekata i inicijativa, a izdvojit ću neke.

Jedan od značajnijih projekata na kojem sam kao direktor TZ-a radila otprilike od 2001. do 2005. g. je obnova mlinica na Vrilima Gacke, pokrenuta inicijativom gđe. Ane Mlinar iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Prva sredstva osigurana su kroz specijal emisije „Kolo sreće“, potom aplicirajući na natječaje Ministarstva turizma, kroz program poticanja, zaštite, obnove i uključivanja u turizam baštine u turistički nerazvijenim područjima, s kojima je, uz uložena sredstva Grada Otočca, obnovljena tradicijska graditeljska baština (mlinice i pilana) i očuvani stari zanati u naselju nastalom uz izvorište rijeke Gacke.

Radila sam na razvoju i realizaciji tematskih putova – Put vode i krša i Put otočkih graničara, inicirala i aktivno sudjelovala u organizaciji gospodarskih i kulturnih manifestacija u poslovnoj i društvenoj zajednica (Dani Gacke, Terezijanski sajam, Gastrogacka, Eko Etno Gacka, Advent u Otočcu, Međunarodna konferencija o ženama u poduzetništvu „Žene i točka“). Izuzetno me raduje što manifestacija TZG Otočca Eko-etno Gacka, živi i danas i to više nego uspješno, kao prepoznatljiva ljetna manifestacija Otočca i nositelj prestižnih nagrada. Kroz provedbu većine ovih projekata surađivala sam gotovo sa svim udrugama i ustanovama u kulturi u našoj županiji i ta suradnja je kontinuirana, jer su manje-više sve uključene u rad Strukovne grupe kulturnog turizma pri ŽK Otočac, čiji sam poslovni tajnik. Posebno je zadovoljstvo raditi na razvoju novih proizvoda, dajući 2006. godine svoj doprinos u radnom timu za izradu Master plana turizma Karlovačke i Ličko-senjske županije, zatim u novije vrijeme u županijskom timu uključenom u provedbu EU projekta “MedCycle Tour” – uspostava EuroVelo 8 – Mediteranske rute ili županijskom povjerenstvu na projektu „Brendiranja obiteljskog smještaja u Ličko-senjskoj županiji“. Posebna mi je čast, zadnjih nekoliko godina surađivati i van granica Lijepe naše, u članstvu međunarodnih komisija za ocjenjivanje kvalitete proizvoda na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu i Sajmu turizma Lorist u Novom Sadu.

Osim profesionalno, suradnju ostvarujem i kroz društveno koristan volonterski rad. Naime, jedan sam od osnivača Biciklističkog kluba Barkan-Otočac i obnašala sam funkciju tajnika dva mandata. Ideja je bila stvoriti i ojačati sportski klub koji neće biti isključivi ovisnik o gradskom proračunu. Stvoren je uspješan tim u kojem se jedan dio članova bavio sportskim biciklističkim natjecanjima te su ostvareni značajni sportski rezultati, uz koje je grad Otočac dobio i tradicionalnu biciklističku utrku – Memorijalnu Barkanovu biciklijadu, sportsko događanje uvršteno u kalendar utrka Hrvatskog biciklističkog saveza. U prvih deset godina postojanja, koliko sam bila aktivna u BK Barkan, moja misija i zadatak je bio razviti cikloturističku priču Otočca. Rezultat toga je mreža biciklističkih staza, ukupne dužine 210 km, za sve su izrađeni gps zapisi, karte, tiskane i kompletirane u turističkoj mapi. Sve su staze ucrtane u atlas biciklističkih staza županije, Barkanova staza je postala dio EuroVelo 8 – Mediteranske rute, a članovi BK Barkan su prepoznati kao važni dionici razvoja cikloturističkih projekta na nacionalnom nivou. Moram istaknuti da je ovaj projekt razvoja cikloturizma realiziran isključivo volonterskim radom članova kluba, za čiju smo realizaciju povukli značajna sredstva bespovratnih potpora. Nakon mojih deset aktivnih godina, iza kojih su ostali prilično dobri temelji za daljnji razvoj cikloturizma i formiran kvalitetan tim, povukla sam se i prepustila vođenje kluba mlađima i ljudima koji imaju neke nove ideje koje mogu unaprijediti djelovanje Kluba u budućnosti.

Aktivno ste radili na projektu konferencije Žene i točka, recite nam više o tome te kakvi su planovi za ovu godinu.

Konferencija o ženama u poduzetništvu „Žene i točka“, na koju sam kao jedan od idejnih začetnika u ŽK Otočac izuzetno ponosna, pokrenuta je prije četiri godine, kao jedno od početnih adventskih događanja u Otočcu. Zašto baš tada? Zato što smo uočili da žene čine veći udio izlagača koji su sudjelovali na tradicionalnom božićnom sajmu u Otočcu, one su te koje su kreativne, imaju vrijedne ruke i kroz male obrte i radionice, OPG-ove, kulturne udruge i sl. čuvaju razne vještine i znanja te na taj način potiču i osnažuju domaću proizvodnju, samozapošljavaju se i stvaraju nova radna mjesta. Kreativnost je potencijal koji leži u nama samima. Žena je oduvijek čuvarica ne samo obitelji već i kulturne nacionalne baštine, kroz običaje, jezik, umjetnost, glazbu do ručno izrađenih predmeta i kulinarstva. Koliko ljudi, a posebno žena, je stvorilo posao samo zato što je iskoristilo svoju kreativnost? Ovdje, premalo… a to želimo promijeniti i u tome vidimo naše velike šanse.

Prepreke za veći udio žena u poduzetništvu, ali i u ostalim sferama gospodarskog i društvenog života, ne leže samo u vanjskim razlozima, barijere su i u nama ženama samima zbog sklonosti perfekcionizmu i teškom prepuštanju kontrole te usađenom osjećaju manje vrijednosti i mentalitetu žrtve. Stoga, osim obrazovanja, dodatnih vještina i znanja, žene moraju imati više samopouzdanja usuditi se, vjerovati onom svom unutarnjem osjećaju, intuiciji, vjerovati u svoju viziju i međusobno se podržavati. Otvorenim razgovorom o svim prethodno spomenutim temama možemo pomoći našim ženama da osvijeste činjenicu da u svojim dilemama i spoznajama nisu same, da je strah od neuspjeha prisutan kod svakoga i da je on na neki način neminovna karika uspjeha.

Sličnih inicijativa koje se bave problemima i osnaživanjem žena u poduzetništvu, ima sve više. Konferencije o ženskom poduzetništvu postaju regionalni trend koji osvaja sve velike gradove. Da se razumijemo, mi nismo ovom našom konferencijom otkrili „toplu vodu“, nismo niti prvi, ali specifičnost je što konferenciju organiziramo u već prilično raseljenoj i opustjeloj Ličko-senjskoj županiji, koja još uvijek može iznenaditi svakoga tko u nju dođe i može i mora rušiti brojne predrasude s kojima mnogi dolaze u naš kraj.

Gacka i Lika imaju strašno puno kreativnih, samozatajnih žena, jednu ogromnu žensku snagu, koja je veliki potencijal kojega treba izvući iz zona komfora i predstaviti van bilo kakvih okvira i granica. Pri tome zaista mislim da su granice bilo koje vrste nebitne i zato je ova konferencija od samoga početka međunarodna, jer okuplja stručne i uspješne žene poduzetnice iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije i postala je mjesto susreta i komunikacije, izvor novih znanja i ideja, nudi mogućnost umrežavanja, upoznavanje novih poslovnih partnera.

Kao lokalno usmjerena inicijativa za osnaživanje žena, u sredini koja je po svim aspektima puno manja od Zagreba, ova konferencija pomaže i u brendiranju Otočca i Gacke, a ove godine slavimo već prvi mali jubilej, planiramo dovesti zanimljive i inspirativne gošće, a o konkretnom sadržaju vaše ćemo čitatelje informirati kad dođe vrijeme.

Svojom ste aktivnošću mnogima inspiracija, ali tko je Vama najveća inspiracija u životu?

Lijepo je to čuti, mada ne znam kome sam baš inspiracija. Uvijek sam spremna dijeliti svoje znanje i iskustvo. Mislim da bi svaka poslovno afirmirana osoba, koja je sigurna u svoje znanje trebala to znanje i iskustvo podijeliti. Naravno, pri tome ne treba žrtvovati sve svoje vrijeme, različita su razdoblja u životu, posebno žene, kada se može više, a kada manje vremena odvojiti za volontiranje ili mentoriranje. Mentorski odnos kvalitetan je onoliko koliko u njega ulože obje strane, a već sam ranije spomenula da me raduje kada imam priliku podijeliti konkretne i korisne savjete nekome tko želi učiti.

Inspiracija je za mene stanje stvaralačke, umjetničke aktivnosti duha, neko nadahnuće i u jakoj je korelaciji sa originalnošću i kreativnošću. Taj poticaj dolazi spontano iznutra, odnosno iz podsvijesti. Iskru inspiracije nalazim u mnogočemu u prirodi, odnosima s ljudima, događajima, mjestima na koja sam otputovala, ali ne mogu reći da imam neku osobu kao inspiraciju, da težim biti kao taj netko.

Što smatrate najvećih privatnim uspjehom?

Dvije stvari. Prvo – zdrava, sretna i odgovorna djeca, koja sama postavljaju i dostižu svoje ciljeve, a ja ih u tome podržavam i pratim. Drugo – mirno spavam.

Čuli smo da se bavite i slikarstvom te da oslikavate što god vam dođe pod ruku. Ispričajte nam više o toj Vašoj strani.

Kao što sam na početku ovog razgovora rekla, možda sam propustila priliku da svoju kreativnost i talent za crtanje i slikanje pretvorim u posao, ali zato imam lijepi hobi. Potpuni sam amater i za svoj gušt crtam i slikam u tehnici olovke i pastela, a od motiva dominiraju aktovi i motivi ljudske tjelesnosti, tj. motivi ruku. Taj motiv jako volim, jer kroz njega mogu prenijeti cijelu paletu ljudskih osjećaja i radost i tugu, čežnju, molitvu, partnerstvo, ljubav, zaljubljenost, roditeljstvo, životno iskustvo, slavlje, romantiku, strast… zaista puno govore ljudske ruke.

Crtam odavno, pamtim neke svoje prve osnovnoškolske zadaće, crtež dječaka koji spava u krevetu i uz koji piše tekst „Ivo spava“. Uporno sam brisala i parala listove, dok crtež u zadaći nije bio istovjetan onome u nastavnim listovima. Kroz period srednje škole i studija nastali su neki portreti u olovci tadašnjih glazbenih idola koje čuvam i danas, iako su odavno požutjeli listovi. Uslijedio je jedan period od trinaest godina apstinencije od slikanja, nakon čega je Jack slikajući Rose u filmu Titanic probudio želju da ponovo uzmem papir i olovku. Nove radove sam skupila i odnijela mom nastavniku iz osnovne škole da ih pogleda i prokomentira. Uz nekoliko dobrih savjeta i preporuka, gurnuo mi je u ruke pakovanje suhih pastela i tucet papira i rekao „Probaj nešto napraviti i s ovim!“. I tako je krenula moja nova serija radova, kojoj sam puno ozbiljnije pristupila, možda i zbog toga što je došlo ono životno razdoblje kada imam puno više vremena za sebe i svoje želje, a rado si ih ispunim.

Radove sam javno izložila na dvije izložbe koje sam organizirala kao zajednički autorski projekt s dragom prijateljicom, poznatom otočkom umjetnicom i autoricom „Gačanske kopče“, Elizabetom Božičević. Prvu smo simbolično nazvale „Skriveno Ja“, jer je to bio (barem moj) prvi izlazak u javnost s radovima, a druga je nosila naziv „Vidjeti različite Mi“. Bili su to svojevrsni urbani ulični performansi jer su se održavali na otvorenom, u naizgled neuglednom gradskom prolazu u kojem mi vidimo veliki potencijal upravo za ovakve kreativne i neuobičajene izložbe i događanja.

Imala sam mali izlet kroz suradnju s domaćim piscima, ilustriravši naslovnicu romana „Status“, Milana Kranjčevića i nekoliko ilustracija u zbirci pjesama „Niti“ Manje Kostelac-Gomerčić, u izdanju Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke.

Najnovija serija mojih radova u pastelu je mali odmak od spomenutih motiva aktova i motiva ruku. Te su slike vrlo koloristične i često inspirirane nekim stvarnim mjestima koja su u meni izazvala lijepe uspomene. Moram reći da su mi iz te serije najdraže slike koje su svojevrsni omaž jednoj mladosti, nekim kultnim mjestima na kojima su se sastajali mladi u moje vrijeme. Na slikama su prikazani motivi “rakete” i “tende” (ograde) koja je nekada okruživala gradski park i bila mjesto sastajališta mladih i poznate “Vukine stepenice”, kamene stepenice u centru grada, koje da mogu pričati sigurno bi ispričale prekrasne ljubavne priče i zgode jednog vremena.

S dva motiva “Vukinih stepenica” otišla sam malo dalje i aplicirala ih na unikatni personalizirani kišobran koji ponosno nosi mojih 15 dragih prijateljica i prijatelja, a također sam se okušala i u apliciranju tih motiva na torbi i odjevnom predmetu. Na taj svoj projekt sam jako ponosna, a vrijeme će pokazati hoću li se upustiti u nešto više.

Gdje možemo vidjeti/pratiti vaš rad (i kupiti nešto)?

Budući da većina mojih radova krasi zidove u domovima mojih prijatelja razasutih širom svijeta te jednog ugostiteljskog objekta u Beču, moguće ih je vidjeti na instagram profilu daireartwork, a ponešto je moguće vidjeti i kod mene doma u mojoj privatnoj „galeriji“.

Za kraj, što biste poručili našim čitateljima?

Zahvaljujem Vama na prilici za ovaj razgovor, uz poruku, tj. riječi Mahatme Gandhija, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu (“Be the change that you wish to see in the world”).

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: Irena Banić, privatna zbirka

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close