INTERVIEW – Dragica Rogić za Lika Club: “Bez mladih nema očuvanja tradicije”

Već dugi niz godina pratimo Vaše aktivnosti, odgovorite nam ukratko na pitanje – tko je Dragica Rogić?

Prvenstveno, majka pa žena i prijatelj svakom tko misli pozitivno, tko nije sebičan i licemjeran.

Radite na relaciji lička grada, najveća brojem stanovnika. Kako je svakodnevno putovati između Gospića i Otočca? Od nedavno stajete i u Ličkom Osiku?

Da, radim u Gospiću u Pučkom otvorenom Učilištu Dr. A. Starčević već evo 11 godina  kao voditelj plesnih djelatnosti. Putovanje iskoristim za razmišljanje i kreiranje nekih svojih ideja. Volim prirodu a priroda je svaki dan drugačija pa uživam promatrati promjene koje se svaki dan događaju i to me inspirira. Vozim sama  zbog radnog vremena koje nije uobičajeno kao kod svih  jer radim sa djecom u poslijepodnevnim satima uglavnom. Nije uvijek jednostavno osobito zimi kada pada snijeg, pa noću , bude svakakvih situacija.

Na Lički Osik svratim po potrebi HKUD-a  Lika. Radim sa njima na očuvanju folklorne baštine budući sam  skoro cijeli svoj život u folklornim vodama a imam i odslušane sve seminare škole folklora koju organizira Hrvatska Matica Iseljenika.

Nisam presretna što vozim svaki dan 100 km ali posao koji radim volim pa mi to nekako ublaži  nezadovoljstvo.

Folklor je ono po čemu smo Vas pri put zamijetili, voditi ste KUD u Otočcu? Koliko dugo i kakva su vam iskustva?

Moji prvi folklorni koraci bili su u osnovnoj školi a zatim sam 4 godine plesala u tada KUDU Ružica Brkljačić Ličko Lešće , sadašnji KUU-a Gacka L. Lešće , gdje sam vodila i  dramsku sekciju. Onda sam se udala i napravila jednu pauzu, došla su djeca i privatni posao i posvetila sam se tome. Unazad 17 godina na poziv ravnateljice Gackog Pučkog Otvorenog Učilišta Otočac počela sam raditi sa folklornom sekcijom koja se kroz 15 godina moje suradnje sa učilištem pretvorila u jednu kvalitetnu folklornu skupinu koja je brojila i do 70 članova raznih dobnih uzrasta. Njegovali smo uglavnom izvorni folklor i običaje našeg kraja i to pokazivali širom lijepe naše kao i inozemstvu. Zadovoljstvo mi je bilo raditi i trudila sam se otkrivati i zapisivati što god sam doznala od naroda naših okolnih sela i uz mali obradu postavljala sam to na scenu . Pa smo tako našim građanima dočarali nekadašnja prela uz čijanje perja, češljanje vune, pa biljačinu, Božićne i Uskrsne običaje , maškarane običaje pa dječje stare igre .No najdraže od svega mi je bilo kad bi gostovali negdje pa bili pohvaljeni za najbolje odnose između generacija u našem društvu. Biti folkloraš i zaljubljenik u folklor pretvori  svaku osobu u velikog prijatelja i pozitivca , domoljuba i kreativca. Zar ima išta ljepše  za dušu od  pjevanja i plesanja , druženja i  prijateljevanja. Moj rad sa FD Otočac trajao je 15 godina. Nakon 15 godina program rada učilišta se promijenio pa sam postala višak i tu je moja suradnja sa FD Otočac prestala na moju veliku žalost. No moje bavljenje folklornim istraživanjem i radom tu ne prestaje.

Udruga Gačanka je također vaš proizvod, koliko ima članova i imate li problema s aktivnošću Ličanki, ili da se bolje izrazimo „Gačanki“? Jesu li gotovi svi EU projekti koje ste radili, planirate li nove?

Udruga Gačanka je upravo i proistekla za potrebe folklornih društava koji su imali sve veću potrebu za izradom originalnih nošnji.

Udruga je bila moja ideja ali udružile smo se nas 3; Zdenka Gomerčić, Ružica Dujmović i ja i krenule šivati nošnje za potrebe folklora zatim je počelo tkanje  a za tkanje treba i presti vunu pa sve ostalo što se nekada radilo da bi se preživjelo . Udruga je svoju djelatnost pomalo proširivala i tako radimo već 12 godina.

Danas imamo više djelatnosti u koje su uključeni i mladi a to nam i jeste cilj jer bez mladih nema očuvanja tradicije. Pomalo su nas prepoznavale i razne druge ustanove i ponudile suradnju a do sredstava dolazimo uglavnom kroz projekte i vlastitim zalaganjem.

Moram reći da imamo dobru suradnju i razumijevanje sa gradom Otočcem i Županijom Ličko senjskom, sa Zavodom za zapošljavanje, TZ Otočac , Surađujemo i sa raznim LAG-ovima a članice smo i klastera KOLO, klastera koji je osnovan na međunarodnoj razini za brendiranje proizvoda i samoodrživi razvoj. U Udruzi nas ima 17 članica koje rade na očuvanju tradicijskih zanata i 34 djevojčice i djevojke koje čine mažoretsku grupu Gačanke a koje su također indirektno uključene u promociju tradicije kraja kroz udrugu.

Snimili smo podosta dukumentarnih TV emisija o našoj djelatnosti i zadovoljna sam što će se i na taj način sačuvati naši običaji.

Naše proizvode u svojim arhivama imaju mnoge poznate domaće i svjetske ličnosti.

Trenutno provodimo 2 projekta koja su financirana od strane EU fondova a temelje se na poticanju srednjoškolaca o samozapošljavanju i poduzetništvu. A sudjelujemo i u projektu u Bjelovarskoj županiji sa invalidnim osobama.

U travnju smo završili partnerski projekt sa privatnom gimnazijom Zrinski u Zagrebu koja je vodila projekt  edukacije i nadopunu školskog kurikuluma o tradicijskim zanatima u srednjoškolskom obrazovanju . Tiskali su prijedlog školskog kurikuluma na temu tradicjskih zanata i učeničkog poduzetništva gdje smo dali svoj doprinos.

Moram priznati da u radu sa djecom kroz edukativne radionice uočavam da su djeca slabo upoznata sa našim tradicijskim zanatima i da pokazuju dobar interes upravo za njih.

U prošlom pitanju već smo suprostavili pojmove Ličani-Gačani. Pokušajte nam objasniti u čemu je točno razlika? Postoji li razlika u izgledu, karakteru, odijevanju?

Kako radim već 11 godina u Gospiću i surađujem sa nekoliko udruga i folklornih društava širom Like i Gacke mogu primjetiti i razlike. Naravno da postoje prvenstveno u dijalektu.

Postoje i neki detalji u običajima i kod nošnje kod jednih i drugih. Imala sam nedavno priliku predstaviti upravo razlike u nošnjama Gospića , Perušića ,Otočca i Brinja u posudionici nošnji u Zagrebu na jednom seminaru. Pogledajte koliko detalja i razlika imaju nošnje slavonskih sela  isto tako postoje razlike i kod nas samo nitko nije posvetio dovoljno vremena da ih istraži i zapiše kako bi poslužilo našim budućim generacijama.

Postoje razlike i u napjevima i kolima koja se plešu. Mi ovdje imamo zapisano kolo iz Otočca, Perušić ima svoj Perušićki tanac ili Mišnjaču dok je u okolici Gospića –Brušanima poznati Bimber kolo pa Ančica i Đikac.

Što se tiče izgleda i karaktera,  pa to ne mogu komentirati jer nisam primjetila razliku.

Trenutno vodite KUD u Ličkom Osiku? Imate li dobar teren da stvorite još jedan kvalitetni dobro umrežen folklor?

Ja sam sa KUD-om LIKA Lički Osik sada drugu godinu. Pa teren za folklor je uvijek dobar ako postoji interes mještana i voditelj koji će ih dobro usmjeriti. Naša kulturna baština je veoma bogata i raznolika no voditelji se uglavnom baziraju na nekoliko stvari i malo idu na teren i istražuju. Ne bi trebalo postojati rivalstvo između folklornih društava jer svi rade na dobrovoljnoj osnovi i iz ljubavi i trebali bi surađivati i družiti se više. Trebalo bi podržati osobe koje se žele baviti folklorom i istraživati jer u cijeloj Lici toliko je malo voditelja koji se zaista trude sačuvati to što nam je ostalo od baštine ali nisu prepoznati od gradskih vlasti a bez kvalitetnih voditelja nema niti dobrog i dugotrajnog rada folklornog društva.

U Ličkom Osiku zaista postoji dobra volja za radom no trebalo bi omasoviti društvo ako se želi postići bolja kvaliteta.

Kroz cijeli niz aktivnosti kojima se bavite, često je bilo potrebno komunicirati s „gradskim ocima“. Jesu li spremni podržati kulturu i kulturne aktivnosti u županiji?

Ja sam za svoje aktivnosti koje sam organizirala kroz udrugu i folklor imala uglavnom dobru suradnju i podršku. Mislim da treba samo doći sa dobrim prijedlozima i angažmanom i da tada nema loše komunikacije. Upornost je tu uvijek bitna treba češće kucati na gradska i županijska vrata.

Jesu li Gospić i Otočac prijateljski gradovi? Mislite li da bi mogli bolje surađivati?

U svakom slučaju suradnja može činiti dobro i jednom i drugom gradu. Mislim da bi mogli puno više surađivati.

Imate li hobi kojim se bavite u slobodno vrijeme? Bavite se sportom?

Bavim se plesom najviše, prije sam trčala dok je bilo drugačije radno vrijeme. Sada nažalost ne stignem. Slobodnog vremena imam jako malo pa ga koristim uglavnom za šetnju uz Gacku.

Što vaša djeca kažu na brojne aktivnosti i izbivanje iz kuće zbog realizacije?

Mi se razumijemo i uskladili smo naše aktivnosti od početka . Viktorija mi je odrasla uz folklor pa je i sama uključena u sve naše aktivnosti i diplomski piše upravo na temu baštine u Gackoj dolini, a Petar je bio odsutan cijelu srednju školu pa fakultet od kuće tako da je samo pratio moj rad. Mislim da  mi je obitelj i velika podrška u mom radu i sretna sam što su kroz sve to moja djeca shvatila vrijednost tradicije kao što sam i ja naučila od mojih roditelja.

Pripremate li se za Jesen u Lici? Izlažete s Udrugom Gačanka i ove godine?

Na sajmu Jesen u Lici smo od samog početka i  nastojimo svaki put izložiti neki novi naš proizvod pa ćemo tako i ovog puta.

Želimo vam nastavak uspješnog rada u Ličko-senjskoj županiji!