INTERVIEW – DJ MAX: “Da mi je netko rekao prije 26 godina da ću i dalje nastupati, rekao bih mu da je lud”

LIKACLUB

Glazbenici su tu da nas čine sretnima, a u tu kategoriju ulaze i DJ-i. Ovaj put ekskluzivno za LIKACLUB intervju je dao Dario Šarović, jedan od njih, poznatiji kao DJ MAX. Autor je, urednik i voditelj brojnih radijskih TV emisija, član Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatske glazbene unije. DJ-ingom se bavi 26 godina, a na Drugom programu Hrvatskog radija od 1995. godine ima vlastitu emisiju koja stvara trendove. Dario Šarović više od dva desetljeća nastupa u dvoranama, na plažama, u noćnim klubovima, i raznim mjestima koje ne možete ni zamisliti. Osim toga, svojom emisijom širi se svijetom i sve češće ugošćuje poznata lica svjetske glazbene scene. Nastupio je i na najposjećenijem festivalu u Hrvatskoj, pogledajte što smo saznali od DJ Max-a i koji je zabavljao s pozornice – mnoge od vas, naših čitatelja!

 

DJ ste još od devedesetih. Gdje su bili Vaši početci u glazbi i kada ste imali prvi javni nastup?


Pozdrav svima. Ako ne računamo osnovnu školu i moje sudjelovanje u školskom orkestru, jer to definitivno nema poveznicu s DJ-ingom, moj prvi nastup pred publikom bio je u drugom razredu srednje škole, kada sam preuzeo uredništvo školskog radijskog programa, ako ga možemo tako nazvati. Naime, imali smo 30-minutni veliki odmor za koji sam uređivao i vodio glazbeni program, a kao spiker sam u toku nastave čitao službene školske obavijesti. To je bilo moje prvo iskustvo pred mikrofonom, ali i prvo iskustvo glazbenog urednika. Prvi plaćeni DJ nastup bio je u zagrebačkom Malom Lapu, koji je tada nosio naziv Bobs Club. To je bilo u sezoni 1990/91. i to računam kao službeni početak moje DJ karijere.

 Što se slušalo devedesetih?


Devedesete su specifične u Hrvatskoj jer smo na žalost imali rat. Ako pogledamo klupsku scenu na samom početku 90-ih, Zagreb je bio uz bok Londona ili New Yorka. No, ubrzo je počeo rat i za vrijeme rata je bilo izrazito teško biti nasmijan. No radilo se i pod uzbunama. Bio je to bunt, pokazivali smo i na taj način da smo neslomljivi. Što se moje radijske karijere tiče, imao sam svoju emisiju na Radiju 1, a 95-te sam prešao na Drugi program Hrvatskog radija. Što se DJ-inga u klubovima tiče, od bitnijih nastupa bih istaknuo da sam 94-te preuzeo subotu u zagrebačkom Aquariusu, a moj prvi nastup u Splitu bio je odmah nakon Oluje, u klubu Shakespeare. Što sam puštao? Najnovije svjetske klupske hitove. U to doba sam bio i sudac na Svjetskim DMC prvenstvima i pratio trendove u glazbi. Eksperimentirao sam s raznim pravcima, House, Techno, ali i Hip-Hop i R&B. To je bilo vrijeme kada si u klub išao poslušati novitet, DJ-i su određivali trendove.

 Je li tada postojao jaz između narodnjaka i strane glazbe kao što postoji danas?

Ako misliš pod nazivom “narodnjaci” na srpski glazbeni šund koji je danas jako rasprostranjen po Hrvatskoj, mogu reći da u Zagrebu i sličnim urbanim sredinama toga uopće nije bilo. Znali smo naravno da postoji Lepa Brena i slični izvođači u Srbiji, ali na to se gledalo s podsmjehom, kao na nešto loše, a ne na glazbu. Koliko se sjećam, u Jugoslaviji je to i službeno kvalificirano kao glazbeni šund, a na šund se plaćao dodatni porez. Očito su to u Beogradu stvorili ciljano i na tome dobro zaradili.
Današnja klupska scena u Hrvatskoj je loša, ali ako pomnije analiziramo, to je logična posljedica rata i nasilnih masovnih migracija stanovništva s jugoistoka, koji se nisu uklopili, već su sa sobom donijeli svoju kulturu. Zagreb u tom glazbenom smislu još uvijek nije pokleknuo, ali gori crveno svijetlo već dulje vrijeme i na žalost, što se clubbing-a tiče više nije pandan svjetskim metropolama. Urbano je postalo Underground. Volio bih da se to promijeni i tek zadnjih godinu-dvije ima sve više pokušaja da se vrati stari sjaj. Vidjet ćemo…


Koja su bila glavna mjesta za izlaske u prvom desetljeću novog milenija u Zagrebu? Gdje ste sve nastupali?

Početkom 2000-tih Jarun je još uvijek bio glavni centar clubbing-a u Zagrebu s Aquariusom i Piranhom koji su zajedno mogli primiti preko 3.000 ljudi. Ja sam npr. do 2004. bio resident DJ u klubu Aquarius. Naravno, cijelo vrijeme je postojala i solidna techno scena sa svojim omiljenim okupljalištima tako da je bilo prilično živo. Uz tjedni nastup u Aquariusu, imao sam gostovanja po ostalim hrvatskim gradovima. Posebno mi je lijepo bilo u Slavonskom Brodu, gdje sam znao imati setove dulje od 8 sati.
Paralelno s time sam od 2002. do 2011., tokom ljetnih sezona, vikendima nastupao u novaljskom klubu Cocomo, a puštao sam glazbu i u Ljubljani. Bilo je i ludih dočeka Nove Godine od kojih bih posebno izdvojio svoj nastup u Domu Sportova, što je bilo od medija proglašeno za najbolji doček u Hrvatskoj.


Već mnogo godina vodite radijsku emisiju na Hrvatskom radiju, o čemu je riječ? Koje ste najzanimljivije goste ugostili?

Stvorio sam nekoliko radijskih emsija tijekom svoje karijere, a najistaknutija je svakako glazbena emisija Welcome To The Club (Dobro došli u klub), koju sam pokrenuo na Drugom programu 1996. To je tjedna emisija koja prati trendove u svjetskom clubbingu i postavlja standard u svojoj kategoriji već dugi niz godina. Uskoro će jubilarna 900-ta epizoda. Teško se sada sjetiti svih koje sam u zadnjih 20 godina predstavio publici. Bilo je tu domaćih i stranih DJ-a, producenata, no moram istaknuti da je zahvaljujući mogućnosti slušanja putem interneta dobila poklonike diljem svijeta, iako ju vodim na hrvatskom jeziku.


Emisija se može slušati i naknadno i držim približno zadnjih 50-ak epizoda na serveru te se njima može pristupiti putem servisa iTunes, Mixcloud, moje web stranice i moje aplikacije za mobilne uređaje. Aplikacija ima naziv DJ Max, besplatna je i dostupna korisnicima mobilnih uređaja na iOS i Android platformama. Do sada ju je preuzelo više od 86.000 ljudi. 
Upravo zahvaljujući toj pravovremenoj prilagodbi i implementaciji najnovijih tehnologija, emisija se sluša diljem svijeta i nedavno sam dobio pohvale čak i od čelnih ljudi Madonninog menadžmenta, a prije nekoliko tjedana mi je gost bio legendarni švedski DJ i producent StoneBridge. Posebno me veseli što je u zadnje vrijeme sve veći interes za moju emisiju u svijetu i u najavi su mnoga poznata imena svjetskog clubbinga koja su izrazila želju za prenjeti svoju poruku publici putem moje emisije.

Nastupali ste i na najvećem glazbenom događanju u Hrvatskoj, splitskoj Ultri. Kakvi su dojmovi, kako je nastupiti na pozornici s takvom produkcijom?

Ultra Europe festival je poseban doživljaj i preporučio bih ga svakome, bez obzira kakvu glazbu voli. To je audio-vizualni spektakl i ne možeš živjeti u Hrvatskoj, ako to bar jednom nisi posjetio. Moj prvi nastup na Ultri je bio 2014. i od tada sam na svakoj. Poseban je doživljaj kada se ispred tebe zavijore zastave iz praktično cijelog svijeta i to je ljepota Ultra Europe festivala. Što se samog nastupe tiče, tehnički gledano, to je meni samo još jedan nastup u nizu, ali doživljaj puštati glazbu publici koja dođe iz više od 140 zemalja, sa svih kontinenata, je veličanstven i obuzme te osjećaj sreće. Lijepo je biti dio toga i ako bude sve po planu i najavama, nastupiti ću i 2017.

Jeste li nastupali u inozemstvu, ako da gdje?

Jesam, naravno. Još 90-ih sam sudio na Svjetskim DMC prvenstvima u Londonu i Riminiju, a nastupao sam u kubovima u Beču i Ljubljani. Ove zime bih se trebao uputiti u Ameriku i započeo sam s pregovorima za slijedeće ljeto na Ibizi. Dosta toga se ponovno otvorilo tako da moram uskladiti sve obaveze i ako sve bude u redu, bit će zanimljiva 2017.

Kakva je budućnost glazbe u Hrvatskoj? Hoće li narodna glazba potpuno prevladati ili ima još nade za hrvatske noćne klubove?

S glazbom je kao i s modom. Sve se vraća u nekom izmijenjenom obliku, a mogu reći da je u svijetu House ostao i proširio se na brojne podpravce. Tako je i meni upravo House glavni glazbeni pravac i moja produkcija je upravo u House-u. On je i temelj mojih radijskih emisija, iako je svaka epizoda namjerno nešto drukčija.
Hrvatska je malo tržište i upravo zato je i poklekla pod najezdom srpskog šunda (nemojmo to zvati narodnjacima). No, zahvaljujući brojnim ljetnim festivalima koji nam dovode najpopularnije svjetske DJ-e imamo šanse biti dio zapadne civilizacije. Zadnji primjer iz Zagreba je najavljen Croatia Music Week u sklopu kojeg je i doček Nove Godine s Arminom Van Buurenom i brojnim svjetskim, ali i domaćim DJ-ima u Areni pa ako svi koji volimo pravi clubbing ustrajemo, neće biti loše. Ono što treba mijenjati su mediji, prvenstveno radio i TV postaje pa kad mladim ljudima uđe u uho nešto kvalitetno, sami će se odmaknuti od šunda.


Nastupali ste i na novaljskom Zrću, je li istina da je većinom muška publika?

Haha! Zrće se dosta promijenilo tokom godina. Moj prvi nastup je bio 2002., a zadnji 2015. i da, drastična je razlika u svemu pa i u publici. Bilo je i ima i dalje muškaraca i žena, no baš drastična razlika je u omjeru domaćih i stranih gostiju. Sada ima manje od 3% gostiju iz Hrvatske i sve se svelo na festivale koji dovedu i odvedu publiku sa Zrća. Postao je problem svim klubovima razdoblje između festivala i to je ono što sada pokušavaju nekako premostiti. Nekada se odlazilo u Novalju jer su tamo dobri klubovi, a danas publika dođe i ode s festivalom. Dobro za turizam i priliv deviza, ali očito ima i negativnu stranu.


Po mom mišljenu je postalo prekapacitirano. Previše klubova na malom prostoru i ako nemate na toj jednoj plaži svako veće 20.000 ljudi, neki klubovi su prazni ili poluprazni, a to nije dobro ni njima, a ni publici, koja ipak voli gužvu. To je disproporcija veličine klubova i smještajnog kapaciteta Novalje. No, Zrće je i dalje plaža broj 1 hrvatskog ljetnog clubbinga i vjerujem da će uspjeti sve posložiti kako treba u slijedećim sezonama.


Imate li neko “DJ iskustvo” koje vam se posebno urezalo u sjećanje, iz vremena kad ste svakodnevno nastupali u noćnom životu?

Huh, pa dobro nije baš bilo svakodnevno, treba se čovjek i nspavati tu i tamo… haha. Uglavnom, mnogi doživljaji su ostali u sjećanju jer DJ-ing je ipak rad s ljudima, oblik komunikacije s publikom i tu uvijek ima zanimljivih situacija i lijepih uspomena tako da bih sada mogao nabrajati u nedogled. No, prvenstveno se veselim novome i svakom slijedećem nastupu. To me i drži čitavo vrijeme i da mi je netko rekao prije 26 godina da ću i dalje nastupati, rekao bih mu da je lud. No, evo, ljubav prema glazbi i toj jedinstvenoj komunikaciji putem glazbe s publikom ne jenjava. Posebno se veselim novoj publici i pogotovo najavljenim nastupima u Americi i na Ibizi. Kao što već rekoh, bit će zanimljiva 2017.


Foto: Privatan album

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u