IN MEMORIAM Slavko Tomerlin – Tatek: Umjetnik Velebita

LIKACLUB 30. srpnja 2019. 20:49

3 minuta

Biti planinar, a poznavati Tateka privilegija je. Doći u neki drugi kraj Lijepe naše i pričati o Tatekovim podvizima posljednjih godina svojega života imaš zasigurno garanciju da će te drugi planinari pažljivo saslušati. No, zaista, gledati Tateka kako kombinira likovne tehnike pri izradi „svojih životinja“ ili gledati čovjeka od devedeset godina kako se lagano uspinje velebitskim stazama stvarno je slika koja se urezuje u pamćenje, slika koje se rado sjetiti, prepričati ponovno – a onda od starijih kolega poslušati njihove velebitske dogodovštine s Tatekom koje su bile iznimno zanimljive. Mnogi su ga nazvali Dobrim duhom Velebita, no, on to zaista i je bio – velebitski dobri duh; srdačan, razgovorljiv i gotovo uvijek nasmijan.

Tatek, napose planinar, a potom markacist, graditelj planinarskih objekata, speleolog…zubotehničar, ostao nam je najpoznatiji po svojim djelima na planini; ona su velika, kao i on, jer ukratko možemo reći da nam je Slavko Tomerlin Tatek spustio planinu Velebit u alegorijskom smislu, približio ju svim uzrastima. Svojim djelima on je zaista bio taj Tatek; „tata od zanata“ bez kojega planinarski izleti na južnom Velebitu ne bi bili onakvi kakve mi
danas znamo.

Umjetnik po rođenju (otac mu je bio akademski slikar Slavko Tomerlin), umjetnik u slobodno vrijeme – ostavio nam je dva velika umjetnička djela kakva rijetko koji umjetnik ostavlja za života, a tu estetiku možemo osjetiti i doživjeti samo mi planinari. To su naravno dvije planinarske staze, obje dobile ime u najvišem Tatekovom nadahnuću – Staza Malog princa (ispod Crnopca) i Kamena galerija (kod Stapa). Svi se uredno zalijepe na naziv Staze Malog princa. Zašto Malog princa? No, zaista Tatek je osmislio, svojim umjetničkim očima zacrtao planinarsku stazu u kojoj planinareći, kao Mali princ upoznaješ i prolaziš kroz svjetove – a te je svjetove, opet onako po svom nazvao: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma, te posljednja i najljepša Nebeska vrata. Svaki ovaj Tatekov svijet u planinarskoj stazi ima svoju nevjerojatnu priču – danas nam te priče može ispričati jedino Tatekov prijatelj i najveći suradnik na Malom princu – Zdenko Morović i svakako bi te planinarske angdote i dogodovštine vrijedilo zapisati. Onaj tko nije poznavao Tateka, ova staza je svakako ono što ga najbolje karakterizira i nakon prijeđenog puta može osjetiti Tatekov duh i kakav je on bio – planinar, sanjar, krhki umjetnik s čvrstim idejama koje je ostvarivao u planini zajedno sa svojim prijateljima.

Markirao je sa svojom ekipom staze, cijele mreže puteva po južnom i jugoistočnom Velebitu – osiguravao nepristupačne dijelove, „udario“ temelje dvjema planinarskim kućama – skloništima Stapu i Crnopcu, preuredio pripećak u planinarsko sklonište (ispod Bojinog kuka), a niti posljednjih nekoliko godina života nije mirovao. Planinario je naravno, gotovo do posljednje, visoke godine svojega života, sakupljao po Velebitu kamenje u kojima je vidio oblike koje će iskoristiti u svojim skulpturama i drugim radovima, a upravo te svoje kiparske radove je ostavio na stazi do planinarskog skloništa Crnopac. Sjetiti će se mnogi Tateka kada ih do Crnopca iznenadi vepar, medvjed, lija, vuk orao ili poskok – ali od kamena i gipsa.

Zanimljiva je svestranost našeg Tateka, kao i mauzolej na groblju u Ljubotiću koji je sagradio sebi i supruzi, a koja ga je ranije napustila. Generacije i generacije su poznavale Tateka, generacije je učio penjanju, ponašanju u planini i generacije zadarskih planinara su s njime planinarile, markirale, gradile, uređivale staze i objekte na Velebitu. Tako je navodno i dobio nadimak „Tatek“ – uvijek je bio vođa, vodio mlade na Velebit, zagrebački Zadranin svakako je jedna od najpoznatijih ličnosti u hrvatskom planinarstvu.

A sada profesionalna i planinarska biografija. Slavko Tomerlin Tatek je rođen 1927. godine u Zagrebu. Otac mu je bio poznati akademski slikar i otuda Tateku „debela umjetnička žica“. Stječe zvanje zubnog tehničara, te se nakon više gradova konačno smješta u Zadar, 1965. godine. Ovaj istaknuti planinarski djelatnik koji je ostavio velike tragove na obroncima Južnog Velebita, te Crnopca koji je posebno obožavao, dobitnik je niza priznanja i nagrada Hrvatskog planinarskog saveza, od kojih se ističu posljednje dvije koje je dobio. Nagradu za životno djelo HPS-a primio je 2013. godine, a Počasni markacist HPS-a postaje 2017. godine i jedini je imao čast nositi tu titulu u domaćem planinarstvu. Također je bio suradnik Hrvatskog planinara gdje je izvještavao o novoprokrčenim planinarskim putevima Južnog Velebita i Crnopca, zatim o novootkrivenim špiljskim objektima i njihovim znamenitostima.

Osim domaćeg Velebita planinario po ostalim planinama Hrvatske i planinama drugih zemalja. Još za života njegovo ime je upisano u planinarske vodiče, Zlatnu knjigu hrvatskog planinarstva i monografiju Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika. Do svoje smrti bio je počasni član HPD Mala Rava i PD Paklenica u Zadru. Slavku Tomerlinu Tateku druga strast je bilo slikarstvo i kiparstvo. Njegove životinjske skulpture krase uspon do Skloništa Tatekove družine – Sklonište Crnopac (1137 m), a također je sagradio obiteljski mauzolej u selu Ljubotić (Tribanj Kruščica), gdje je na mjesnom groblju dočarao velebitski krajolik oko Stapine u pravom smislu te riječi.

Slavko Tomerlin Tatek umro je 2018. godine u Zadru. Njegov je doprinos koliko u zadarskom, toliko i hrvatskom planinarstvu neizmjeran i njegovo ime će ostati zapamćeno i spominjati će se sigurno još dugo u svijetu našeg planinarstva. Slavko Tomerlin Tatek je bio lik čiji bi put trebali slijediti, njegov odnos prema prirodi, zdravom duhu i naravno životu.