Moderna tradicija

Imamo li izbora? Nekad motika – danas tacna

Viktorija Rogić

„Novac je vrijeme – vrijeme je novac“. Svi smo čuli ovu poslovicu i svi se s njom danas slažemo. Od uvijek su ljudi radili jer su htjeli, a ponajviše zato što su morali. Danas u ovom našem užurbanom životu prepunom sveg, bez novaca jednostavno ne možemo živjeti. U tolikoj masi i izobilju tehnologije, odjeće, obuće i svih ostalih stvari bez kojih nam je ovaj današnji moderan život nezamisliv, većina ljudi prisiljena je raditi kako bi preživjela odnosno kako bi si priuštila barem osnovne stvari za život.

Tako je bilo oduvijek. Od davnina ljudi rade kako bi preživjeli i kako bi sebi i svojoj obitelji mogli nešto priuštiti. Prije su glavni poslovi bili poljoprivrednog karaktera. Žene su se brinule za vrt i neke sitnije životinje, dok su muškarci obavljali teže fizičke poslove i brinuli se o krupnijoj stoci. Većina mladih pomagala je svojim roditeljima u polju, vrtu, oranicama, oko stoke i sl. Svi su imali zadatak da prije ili poslije škole obave svoje poslove. Tada je rijetko tko, a posebno mladi, radio za novac, odnosno za plaću. Mladi su pomagali kako bi njihova obitelj imala svoju hranu koja je sastojala od mesa, žitarica, plodova voća i povrća, mlijeka, jaja i svih drugih namirnica koje su sami proizvodili. Rijetko tko je odlazio i na fakultet upravo zbog prevelikog posla kod kuće koja njihova obitelj nije mogla sama obavljati, ali i zbog nedostatka novca kojim bi platili svoje školovanje.

Danas je situacija skroz drugačija. Danas se rijetko koje obitelji zapravo i bave poljoprivredom, pa stoga mladi ne moraju obavljati takve fizički naporne poslove, a ukoliko im se obitelj i bavi nekim poslom, onda mladi to najčešće rade za novac. Također, većina mladih nakon obvezne osnovne i srednje škole odlazi na fakultet. Više od pola je onih koji svaki slobodni trenutak između školovanja provode radeći. Neki rade jer moraju zaraditi novac kojim će platiti svoje školovanje i studentski život u novom gradu, a drugi rade kako bi si mogli priuštiti određeni luksuz poput novog mobitela, moderne odjeće i obuće i sl. Također i oni koji ne odlaze na fakultet, zapošljavaju se i rade iz istih razloga kao i njihovi kolege.

Bilo kako bilo, mladi radi, a najčešće biran posao za relativno „laku“ zaradu upravo je konobarenje. Svaki drugi čovjek reći će „joj i ja sam jednom konobario“ ili pak „ ne spominji mi tacnu dosta mi je više nje“. To konobarenje uvuklo se u mladenački život danas baš kao i poljoprivredni poslovi nekoć. Danas konobare svi i žene i muškarci baš kao što su prije svi na polju radili. Obavljanje posla ostalo je isto od davnina, radi se i radit će se, no osim što se promijenila vrsta posla, promijenila se i svrha obavljanja tog posla. Prije se radilo za hranu, a danas se radi za novac kojim si najčešće želimo priuštiti određeni luksuz.

Naš „put za preživljavanje“ nikada nije bio lak, i nekoć i danas ljudi rade jer moraju, a ono što se mijenja samo je alat odnosno sredstvo rada. Nekoć je to bila motika, a danas je tacna, a tko zna što će biti sljedeće?

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!


Foto: thewaitressconfessions.wordpress.com

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u