Ima li razlike između zaljubljenosti i ljubavi?

Ima li razlike između zaljubljenosti i ljubavi? Kako prepoznati ljubav u sebi i u drugome?

U zaljubljenosti uvijek ima ljubavi, a u ljubavi zaljubljenosti. Kod zaljubljenosti vidimo drugoga i doživljavamo kroz prizmu snažnih osjećaja tako da je taj drugi previše idealiziran, u njemu vidimo idealnu osobu kakvu u stvari želimo vidjeti. Nesposobni smo vidjeti realno, posebno ne vidimo negativnosti i mane, ako ih i vidimo, opravdavamo ih.

Zaljubljenik voli u drugome svoju idealnu sliku o drugome, a ne voli drugoga onakvog kakav jest. On drugoga slijepo obožava, jer taj drugi i nije realan, nego je samo idealizirana slika. On ne želi da se ta slika mijenja jer se boji razočaranja. Ako mu je tko sa strane pokuša promijeniti (prijatelji, roditelji), to ne uspijevaju jer se on boji istine o onome u koga je zaljubljen. (Ponekad mladić ili djevojka znaju bježati od onoga tko je u njih zaljubljen, jer znaju da nisu tako savršeni i boje se razočarati zaljubljenu osobu.)

Ipak, zaljubljenost se treba polako pretočiti u ljubav. A ljubav nastaje onda kada drugoga želimo realno upoznati bez obzira hoće li to srušiti našu idealiziranu sliku o njemu, i kada taj drugi dopusti da ga u dubini i punini upoznamo te ga prihvatimo kao osobu vrijednu u sebi, a za nas značajnu.

Zato se ljubav rađa polako kroz upoznavanje, otkrivanje i odgovorno prihvaćanje drugoga sa željom i voljom da taj drugi uz mene raste, dozrijeva do punine i savršenosti, a da ne bude iskorištavan. Volim jabuku – pojedem je, volim sladoled – poližem ga, volim osobu – na usluzi sam joj, žrtvujem se da postane i ostane cjelovita osoba. U ljubavi – drugog volimo jednostavno radi njega samoga, poštujemo ga, divimo mu se i zato smo sposobni za njegov rast i boljitak žrtvovati sve, pa i vlastiti život.

Prave ljubavi nema bez žrtve i odricanja, i ona je sposobna izdržati sve poteškoće i zaprjeke, pa postoji izreka da je jača od smrti. Idealan primjer je majčina ljubav prema vlastitom djetetu, a još idealnija Kristova ljubav prema čovjeku potvrđena na križu. U svakoj pravoj ljubavi, pa i onoj između mladića i djevojke, moraju se ocrtavati i barem jasno nazrijevati crte majčine i Kristove požrtvovne ljubavi.

Dakle: zaljubljenost se treba polako pretočiti u pravu ljubav, ali i u svakoj ljubavi treba ostati malo čara i očaranja zaljubljenosti.

---

Tekst: bitno.net (dr. don Božo Bulat, preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”)