I to postoji: Jeruzalemski, pariški i firentinski sindrom

Zvuči pomalo bizarno, ali je istinito. Postoje izvjesna mjesta na Zemlji koja potiču snažnu psihičku i psihološku reakciju turista koja je toliko specifična da su ih nazvali sindromima, a psihijatri ih prepoznaju kao dijagnoze, piše 24sata

Jeruzalemski sindrom

Još od 1930. psihijatri su zamijetili kod jeruzalemskih hodočasnika izvjesne psihoze utemeljene na vjerskim uvjerenjima. Sindrom se očituje kroz tri oblika.

Najčešći je da turist koji nije imao psihičkih tegoba iznenada postaje opsjednut čistoćom, čišćenjem, kupanjem i tuširanjem. Mnogi posežu za plahtama u hotelu i pretvaraju ih u toge pa takvi šeću gradom, a u javnosti traže prometne ulice i trgove kako bi ondje slali vjerske poruke i širili nauk.Iako su najčešće žrtve tog sindroma uglavnom kršćani, može se pojaviti i kod vjernika drugih vjeroispovijesti.

Najpoznatija žrtva tog sindroma je Australac Denis Michael Rohan. Po zanimanju je bio stočar koji je šišao ovce, a živio je u gradiću 370 kilometara udaljenom od Sydneya. Tijekom života je nekoliko puta bio hospitaliziran zbog psihičkih problema. Podrijetlom Židov u Jeruzalem je došao 1969. godine i ondje je postao uvjeren da mu je životna misija utemeljiti novi Židovski hram na mjestu džamije Al – Akse, trećem najsvetijem mjestu na svijetu za muslimanske vjernike.

Kako bi ostvario svoj naum podmetnuo je požar koji je znatno oštetio džamiju, a to je pokrenulo i val nasilja i nereda u muslimanskom svijetu. Rohana su uhitili, no tijekom suđenja odvjetnik je dokazao kako je riječ o psihičkom bolesniku, pa su ga hospitalizirali. Iz Izraela su ga 1974. godine deportirali u Australiju, a ondje je u psihijatrijskoj ustanovi preminuo 1995. godine.

Firetinski ili Stendhalov sindrom

Zbog ljepote zgrada i umjetničkih djela u Firenci mnogim će posjetiteljima zastati dah, no samo se se kod nekoh turista razviti ozbiljan sindrom čiji su simptomi ubrzani rad srca, vrtoglavica, ubrzano disanje, a u najekstremnijim slučajevima čak halucinacije.

Sindrom je dobio naziv po francuskom piscu Mare – Henri Beyleu koji je pisao pod pseudonimom Stendhal. Ovako je opisao svoje iskustvo: Srce mi je lupalo, život je izašao iz mene, hodao sam i strahovao da ću se srušiti.

Sindrom je češći kod turista koji putuju sami, a u Firenci su već navikli na njih. Lani u prosincu jedan Talijan (70) je doživio srčani udar nakon što su ga obuzele emocije dok se u firentinskoj galeriji Uffizi divio Botticellijevu remek-djelu ‘Rođenje Venere’. U galeriji je bilo više liječnika, pa su mu odmah pružili prvu pomoć.

Pariški sindrom

Samo prošle godine Pariz je posjetilo 17,4 milijuna međunarodnih posjetitelja. Turisti dolaze s drugog kraja planete kako bi vidjeti grad svjetla i ljubavi u kojem su svoje romantične priče pričali junaci filmova poput Amelie, Ratatouille ili Moulin Rouge.

Zahvaljujući filmovima očekuju mirne i romantične uličice, no u stvarnosti Pariz je prepun prometnica i ljutih Parižana koji su uvijek pod stresom. Nesretni turisti htjeli su pojeći od stresa svojih životnih sredina, a stigli su u isti, ako ne i gori košmar. A to onda ne mogu podnijeti.

Sindrom uključuje halucinacije, paranoju, anksioznost, povraćanje i vrtoglavicu. Najčešće ga dožive japanski turisti, budući da ondašnji mediji francuski glavni grad predstavljaju na osobito romantičan način. Japansko je veleposlanstvo čak otvorilo 24 – satno dežurstvo kako bi pomogli zemljacima pogođenima sindromom.

Donosi 24sata

 

---

Foto: pixabay