Hrvatska violinistica organizira 10. Zagreb.kom

Iseljavanje mladih, pametnih, talentiranih i sposobnih ljudi jedna je od glavnih tema u Hrvatskoj. Utoliko su zanimljivije ptice koje lete u suprotnom smjeru. Jedna od njih je Susanna Yoko Henkel, već jedanaest godina zagrebačka i hrvatska umjetnica, vrhunska violinistica. Njen suprug Dalio Despot, također glazbenik, Hrvat je koji je također odrastao u Njemačkoj, gdje je rođenaSusanna Yoko. Ali, kada je prije 11 godina došao trenutak da odluče gdje će im biti dom, izabrali su Zagreb. Zajednički.

“Tu se osjećam doma onako kako se nikada nisam osjećala u svom rodnom mjestu u Njemačkoj. To je bilo selo pokraj Freiburga u kojem sam bila jedina djevojčica koja nije izgledala baš onako potpuno njemački i oduvijek sam znala da ću u životu živjeti negdje drugdje” – kaže nam lijepa i vedra mlada žena istočnjačkih crta lica, naslijeđenih od majke, na izvrsnom hrvatskom.

Otkad zna za sebe znala je da će postati violinistica, i to solistica. Nikada, kaže, nije uopće razmišljala o sviranju u orkestru premda poziv orkestralnog muzičara vrlo cijeni. Kako i ne bi. Roditelji su joj glazbenici, a berlinski orkestri puni su njenih bliskih rođaka – od brata koji svira violončelo u Barenboimovoj Staatskapelle Berlin, preko jednog bratića koji je koncertni majstor u Komische Oper, dok je drugi član Njemačkog simfonijskog orkestra.

Već s osamnaest Susanna Yoko preselila se u München gdje je sa 20 godina diplomirala, a sa 22 magistrirala. Stipendiju koju je dobila za nastavak studija u Americi nije prihvatila jer nije željela prekinuti sa solističkim nastupima u Njemačkoj kojih nije nedostajalo nakon što je 1998. u Berlinu pobijedila na natjecanju za Deutsche Musikpreis. Uz veliku nagradu dobila je tristotinjak angažmana. Nakon jedanaest godina života i rada u Zagrebu, gdje sa suprugom kao umjetnička ravnateljica već deset godina organizira i vodi Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe, Susanna Yoko Henkel prošlog je tjedna prvi put dobila priliku nastupiti i na velikoj pozornici Lisinskog uz orkestar Zagrebačke filharmonije.

U razgovoru koji vodimo na Gornjem gradu čitavo vrijeme čekam ono “ali”. U Zagrebu je divno, ali… Međutim, kod Susanne Yoko Henkel nema ali. Pitam je je li joj bilo dugo čekati toliko godina na nastup s orkestrom u Lisinskom, s obzirom na to da je u Njemačkoj već izdala sedam CD-a, da je nastupala širom Europe i svijeta te da je za svoju snimku Violinskog koncerta Petra Iljiča Čajkovskog s Duisburškom filharmonijom dobila prestižnu diskografsku nagradu Echo za album godine?

“Ma nisam o tome uopće razmišljala. Bila sam zadovoljna već i time što sam svakog listopada nastupala u Hrvatskom glazbenom zavodu s mnogim drugim sjajnim glazbenicima na našem festivalu. Jako sam počašćena što sam dobila priliku nastupiti upravo uz maestra Dmitrija Kitajenka koji me osobno izabrao za taj koncert, i to da sviram upravo Koncert Čajkovskog. Orkestar u kojem već imam puno prijatelja bio je fantastičan, kao i publika, tako da je sve ispalo baš onako kako treba.”

Na pitanje što to ima Zagreb, a nema, recimo, Berlin, dobio sam jedan dugački i glasni “a joooooooj!”.

“Za mene je Zagreb doista najljepši grad na svijetu, i to je nešto vrlo osobno. Ljudi su mi posebni, životna energija koju osjećam dok šetam gradom. Moja osobna energija poklapa se s energijom grada. Ne, Susanna Yoko Henkel ne živi u oblacima. Svjesna je, i to ističe, da je privilegirana što može birati gdje će živjeti. Kao vrhunska glazbenica naputovala se svijetom pa njena očaranost Zagrebom ima i podlogu u iskustvu mnogih drugih mjesta. Voli i novu zgradu Muzičke akademije, na kojoj od lani predaje, a usput nam spominje da je zgrada svjetski prestižne akademije u Kölnu, na kojoj predaje već pet godina, jedna od najružnijih na svijetu. Premda, ne može zamisliti da bi se u Njemačkoj moglo dogoditi da nova zgrada Muzičke akademije nema predviđena sredstva ni za hladni pogon, kao što je slučaj u Zagrebu. Uz sve to Susanna Yoko Henkel pomno prati i hrvatsku politiku te savjesno izlazi na svake izbore, a sa suprugom dijeli i sve probleme vezane za financiranje festivala čija izvrsnost nije ni prepoznata ni nagrađena od Grada i države potporom kakvu zaslužuju. Ovo posljednje ne kaže Susanna Yoko Henkel, nego ja. Što se nje tiče, ona je i iz tog traumatičnog iskustva organiziranja vrhunskih kulturnih događaja u Hrvatskoj i Zagrebu izvukla nešto dobro: osjećaj velike zahvalnosti prema organizatorima svakog koncerta na kojem nastupa.”

“Kamo ti je usmjerena pažnja, tamo ti ide i energija “– izreka je kojom Susanna Yoko Henkel objašnjava zašto se uvijek treba usredotočiti na pozitivne stvari. I upravo zato, premda financijska konstrukcija još nije potpuno zatvorena, ja uopće ne sumnjam da će u listopadu 2015. jubilarni deseti “Zagreb.kom” s deset fantastičnih koncerata biti najveći i najbolji do sada. Kad je Susanna Yoko Henkel u pitanju, sve nekako na kraju uvijek završi baš onako kako treba. Lijepo ju je imati za sugrađanku.

---

 

Izvor: Večernji list