KulturaIzdvojeno

GPOU Otočac sudjeluje u Erasmus+ projektu „Mreža UNESCO-vih kulturnih prostora“

„Mreža UNESCO-vih kulturnih prostora“ naziv je Erasmus+ projekta u kojem, uz institucije iz Estonije, Gruzije, Italije, Latvije, Makedonije i Portugala, sudjeluje i Gacko pučko otvoreno učilište Otočac. U sklopu ovog projekta održat će se sedam kratkoročnih obuka, po jedna u svakoj od partnerskih zemlja, s ciljem da sudionici razmijene metode i dobre prakse upravljanja nematerijalnom kulturnom baštinom.


Na prve dvije obuke – onoj održanoj u ožujku u Makedoniji i nedavnoj, održanoj krajem svibnja u Estoniji – uz djelatnike Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac sudjelovali su i djelatnici pridruženog partnera, Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Dobrih primjera upravljanja nematerijalnom kulturnom baštinom u Estoniji je zaista mnogo. Kulturni identitet zemlje vidljiv je već na samom aerodromu u Tallinnu gdje su stolice presvučene tkaninom u bojama tradicionalnih prugastih suknji, karakterističnih za estonski otok Kihnu koji je smješten na zapadu zemlje. Stanovnice ovog otoka svakodnevno nose suknje i pregače čiji je izgled odraz njihovog društvenog statusa. Žene Kihnua glavni su čuvari kulturne tradicije otoka utjelovljene u brojnim pjesmama, igrama, plesovima, svadbenim obredima i rukotvorinama. Posebnost otoka zamijetio je UNESCO koji je 2008. godine uvrstio Kihnu na Reprezentativan popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Iako tradicionalan, otok se susreće i s modernim problemima te su stanovnici, posebice mladi, primorani seliti se u veće gradove zbog daljnjeg obrazovanja jer na otoku postoji samo osnovna škola. No postoji i jedna posebnost ove škole – upoznavanje kulturne baštine otoka obavezni je predmet. Tradicijska kultura spojena je s turističkom ponudom otoka, a geografska izoliranost i kratki period prosječnom turistu prihvatljivih i poželjnih klimatskih uvjeta pridonijeli su tome da masovnog turizma u pravom smislu te riječi – nema – iako posjetitelja ne manjka.

Osim Kihnua posebnu zaštitu ima i Seto leelo, višeglasno pjevanje karakteristično za jugoistočnu regiju Setomaa u kojoj žive Seti. Ovaj specifičan oblik vokalnog izričaja 2009. godine dodan je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Zbog energičnog i emotivnog izričaja posebni su i plesovi naroda Seta, a pažnju plijene i tradicionalne narodne nošnje obogaćene srebrnim nakitom koji, prema tradicionalnom vjerovanju, čuva dušu od zla. Iako kultura ove regije postoji od davnina, tek je nakon osamostaljenja Estonije 1991. godine i izlaska Estonije iz Sovjetskog saveza intenzivno zaživio projekt očuvanja, dokumentiranja i revitaliziranja kulturne baštine. Zanimljivo je to da, unatoč činjenici da je tri četvrtine ove regije nakon raspada Sovjetskog saveza pripalo Rusiji, većina Seta živi na prostoru Estonije. Setomaa je izvanredan primjer snažne umreženosti lokalne zajednice u kojoj ponovno prvenstveno žene održavaju tradicijsku kulturu – živom.

Estonci su aktivni i u čuvanju tradicionalnih obrta, a Nacionalni park Soomaa primjer je dobre prakse u kojoj su na jednom mjestu prezentirana dva tipa baštine: prirodna i kulturna. Osim samog parka posjetitelji tamo imaju priliku upoznati i način izrade tradicionalnog čamca koji je 2021. godine upisan na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Čamac je sličan jednomu koji je nama mnogo bliži i poznatiji – gackoj plavi. Baš kao i gacka plav i ovaj se čamac izrađuje dubljenjem jednog komada drva, tj. trupca, no razlika je u vrsti stabla: plav se izrađuje od jele ili smreke, a estonski čamac od jasena. I jedan i drugi čamac se dube iznutra i oblikuju izvana, no estonski se ponešto razlikuje u završnoj obradi – oko izdubljenog čamca pali se vatra, a u njegovu unutrašnjost se stavljaju drvene poluge kako bi se, uz pomoć topline, čamac raširio. Umijeće izrade gacke plavi nije na UNESCO-voj listi, ali se nalazi na nacionalnoj listi zaštićene nematerijalne baštine – upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Valja spomenuti i Tallinn, glavni grad Estonije, jedan od najstarijih gradova sjeveroistočne Europe, koji se nalazi na obalama Baltičkog mora i vrvi trgovinama u kojima se u svim mogućim oblicima prodaje jantar – isti onaj koji su s Baltika prije 3000 godina kupovali starosjedioci Gacke – Japodi. Stari dio grada upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.

Svi primjeri dobrog upravljanja materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom neraskidivo su povezani i s turističkim i s poduzetničkim sektorom. Odgovornost je svake zajednice da sebi svojstvenu kulturu održava živom, a različiti oblici proizvodnje dobara i usluga odnosno kulturne i kreativne industrije omogućuju da se, u većoj ili manjoj mjeri te bez suvišnog odmicanja od esencije i jedinstvenosti same kulture, kulturnu baštinu učini samoodrživom.

Dio hrvatske kulturne i prirodne baštine koja je pod UNESCO-vom zaštitom, ali i hrvatska baština nacionalnog i lokalnog značaja, sudionicima iz partnerskih zemalja bit će prezentirana u veljači 2023. godine kada će obuku organizirati Gacko pučko otvoreno učilište Otočac kao domaćin petog od ukupno sedam susreta Erasmus+ projekta „Mreža UNESCO-vih kulturnih prostora“, a lokalne zajednice koje će biti dio programa imat će priliku posredno se uključiti u projekt kroz prezentaciju svojih kulturnih praksi i dobrih primjera upravljanja baštinom, priopćili su iz GPOU Otočac.


Čuo si za metaverzum i virtualnu stvarnost, ali ne znaš o čemu se radi? Sve o tim temama možeš pročitati na ovom linku.

Voliš Plitvice ali ne možeš doći u razgledavanje? Informiraj se o turističkim temama klikom ovdje.

 

Komentari

Komentara


Foto: PR

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close