Scena

Glazbeni put Dine Dvornika

Glazbeni put Dine Dvornika ususret sedmoj godišnjici od kada ga nema. Od nastanka njegova prvog albuma jednostavno nazvanog “Dino Dvornik” koji je 1989. objavio Jugoton i koji je prodan u, iz današnje perspektive, nevjerojatnoj nakladi od 750.000 primjeraka…


Krajem osamdesetih u Splitu se sviralo na svakom kantunu i sve je vrvilo od bendova i muzičara, pjevača i pjevačica. Bilo je to zlatno vrijeme eskapističkih noćnih izlazaka: u rock-klubovima i diskotekama sve se pušilo od užarenosti i kreativnosti. Bilo je jasno da je Split nakon Rijeke, Zagreba i Sarajeva nova velika muzička destinacija iz koje dolaze velike stvari. Prvi su iskoračili Đavoli sa svojim lijepim nostalgičnim rock-pjesmama, Marijan Ban i Daleka obala su stvorili lokalni kult-bend i tražili put do svog prvijenca. Gibonni je u Berlinu imao ozbiljan diskografski ugovor, s kojim nije znao šta da radi.

Dino Dvornik je još 1983. raspustio Kineski zid koji nije dobacio dovoljno daleko. Dino je i dalje opsesivno slušao funk, soul i R&B, ali je pomišljao da bi možda mogao krenuti nekim jednostavnijim putem. Možda bi i on mogao osnovati hard rock bend – AC/DC su mu se oduvijek sviđali. Jedno kratko vrijeme svirao je i u nekom simfo rock bendu, no nešto mu je govorilo da je plesna glazba prava stvar za njega – ljudi će uvijek htjeti plesati. Svi su ga oduvijek tapšali i govorili da je talentiran, od čega nije imao baš puno koristi. Nije imao pojma što da radi s rit­movima i melodijama koji su mu zvonili u glavi, i nije znao kako da ih pretoči u pravu pjesmu, pjesmu koja će postati pravi hit…

Stvari su mu se razbistrile nakon što se 1987. promuvao londonskim klubovima. Tamo je osjetio da se zbiva nešto novo i drukčije i da je vrijeme da napokon sam snimi svoju ploču. U Splitu je sreo je Gibonnija i pitao ga ima li neki tekst za njega i Džibo mu je napisao “Zašto praviš slona od mene”. Znao je da se Dragan Lukić Luky – tada još klavijaturist Đavola – izvještio kao studijski tehničar i snimatelj. S nekadašnjim bubnjarom novoromantičarske grupe Hangar Goranom Kraljem osim ukusa za djevojke dijelio je i muzičke sklonosti.

U studiju Nenada Vilovića u proljeće 1988. vladala je prava euforija: svima koji su se tamo našli bilo je jasno da je Dino snimio nešto važno i veliko. Budžet kojim je raspolagao bio je smiješan – skupio je dovoljno jedva za osamdeset sati snimanja – što je njega kao istinskog perfekcionista izluđivalo i tjeralo na sumanutu kreativnost. Poludio je kad su ga članovi zadarske grupe Forum izbacili iz studija. No ploča koju je snimio bila je očaravajuća.

Dino je ostao u Hrvatskoj i kraj priče je poznat, pomalo tipičan i na kraju tragičan. Ostale su samo pjesme koje su danas evergeeni: “Tebi pripadam”, “Ti si mi u mislima”, “Ja nisam tvoj”, “Ljubav se zove imenom tvojim”…

Više na jutarnji hr


Tekst: jutarnji hr

Slika: arhiva

 

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close