LokalnaKulturaIzdvojeno

EKSKLUZIVNO Vlč. Pero Jurčević: Kosinj bi imao budućnost da nije sustavno pod blokadom već 50 i više godina

RAZGOVOR S ŽUPNIKOM GORNJEG I DONJEG KOSINJA

Posljednjih tjedana nekoliko puta smo pisali o incidentima u Gornjem Kosinju vezanim uz izgradnju Hidroelektrane Kosinj 2.


Zgroženi ekshumacijom posmrtnih ostataka radnim strojevima, mještani Gornjeg Kosinja već dva puta su zaustavili radove na groblju Mance Draga koje je u privatnom posjedu njihove župe, o čemu je javnost izvijestio  svećenik Pero Jurčević.

Velečasni Jurčević, župnik Gornjeg i Donjeg Kosinja, jedan je od mnogih građana koji se protive potapanju ovog povijesno i kulturološki važnog hrvatskog područja. Rođen je u  Gornjoj Glini kod Slunja, osnovnu školu završio je u obližnjem mjestu Kremen,  a srednju u Slunju i Karlovcu.   2011. godine je prihvaćen kao svećenički kandidat Gospićko-senjske biskupije te 2016. redovno završio i diplomirao Teološko filozofski studij na Teološkom Institutu Družbe Isusove. Nakon toga zaređen za đakona a potom i za svećenika na Petrovu 29. lipnja 2017 po rukama sadašnjeg biskupa mons. Zdenka Križića nakon čega je ubrzo postavljen i  za župnika Gornjeg i Donjeg Kosinja.

O problematici izgradnje HE Kosinj 2 i incidentima koji se događaju oko groblja Mance Draga, donosimo u ekskluzivnom razgovoru za Lika Club.

Zaređeni ste 2017. godine, a Vaša prva župa je ona u Kosinju. Kako izgleda put od Gornje Gline do Gornjeg Kosinja?

Put od Gornjeg Gline do Gornjeg Kosinja je sve samo ne klasičan i kratak, rekao bih da je dug i iznimno trnovit.

Odrastao sam i završio osnovnu školu u seoskoj sredini sa svim što ona nosi sa sobom, od poljoprivrednih radova, čuvanja i brige o stoci od koje se živjelo.

Nakon toga dolazi srednja škola, a ubrzo i ratne (ne)prilike, pri čemu sam s ostalim mještanima nakon pada Slunja (od tada jugoslavenske vojske) prošao prognanički put preko Bosne (Cazin Šturlić Gornji Vakuf) do Poreča, a od Poreča do Karlovca gdje završavam srednju školu (smjer strojobravar).

U Karlovcu počinje moj svećenički put s pokušajem ostvarivanja poziva nakon srednje škole i to igrom slučaja u Poljskoj preko Otaca pavlina kod kojih sam bio godinu i pol te na kraju i odustao; rekao bi najviše zbog vlastite nezrelosti i specifičnosti Reda po pitanju vrlo jake discipline i zatvorenosti.

Vraćam se opet u Karlovac, prijavio sam se i odslužio vojni rok u hrvatskoj vojsci (Pula, Split, Lastovo). Nakon služenja vojnog roka tražim posao, nalazim ga i živim u Zagrebu oko dvije godine; u međuvremenu sam imao i prometnu nesreću s težim posljedicama pri čemu mi se život uvelike mijenja (operacije, liječenje, terapije…), zanimljivo nekim čudom upravo tada kreće ponovno ostvarivanje svećeničkog poziva uz pomoć tadašnjeg župnika vlč. Antonia u rodnoj župi (Cvitović).

Iako je to izgledalo totalno nemoguće uz nekoliko neuspjelih pokušaja za kandidata Gospićko senjske biskupije, prihvaća me sada blagopokojni biskup mons. dr. Mile Bogović, a onda i šalje na studij i bogosloviju u Zagreb na Jordanovac kod redovnika Družbe Isusove; tamo završavam studij na njihovom filozofsko teološkom institutu koji je afiliran Gregoriani (FTIDI). U roku sam nakon pet godina diplomirao i nakon toga bio zaređen za đakona, a nakon pola godine i za svećenika po rukama sadašnjeg biskupa mons. Zdenka Križića, koji me u kratkom roku i postavlja za župnika Gornjeg i Donjeg Kosinja. Kao što je vidljivo (po samoj dužini teksta) iz napisanog put od Gornje Gline do Gornjeg Kosinja bio je vrlo dug i nespecifičan.

Foto: Gospićko-senjska biskupija

Koliko ima vjernika u Kosinju i okolici, odnosno u Vašoj župi? Koliko često vršite misna slavlja, i koliko prosječno bude vjernika? Također, recite nam kada je bilo posljednje vjenčanje, krštenje i sprovod i koliko ih prosječno bude godišnje?

U Gornjem i Donjem Kosinju trenutno ima nešto više od 450 vjernika, sv. mise služim nedjeljom i po dogovoru radnim danom izuzev mjeseci kada su aktualne pobožnosti (svibanjske, listopadske) tada svakim danom, i naravno na sve svetkovine i blagdane.

Zadnje vjenčanje s krštenjem je bilo prije nekih mjesec i pol, a sprovod prije mjesec dana; godišnje bude oko 30 sprovoda, možda jedno do dva vjenčanja i četiri do pet krštenja u prosjeku.

Što mislite o izgradnji HE Kosinj 2? Smatrate li da je taj strateški projekt Republike Hrvatske koristan i investicijski opravdan?

Nemam apsolutno ništa protiv izgradnje HE Kosinj 2 (iako izgradnje hidroelektrana u svijetu nisu aktualne), ali protiv potapanja Gornjeg Kosinja imam. S tim se ne slažem; smatram da postoji drugi način rješenja tog problema (čak postoje i izrađene studije o tom), smatram da je taj projekt neopravdan, preskup i neučinkovit, po mojim saznanjima (iz jedne od studija) na razini Republike Hrvatske dobilo bi se oko 1% ili malo više električne energije nego do sada.

Taj projekt će po svemu sudeći žrtvovati dugu kosinjsku povijest i važnost tog mjesta u Hrvatskoj. Kako to komentirate i što iz kosinjske povijesti smatrate najznačajnijim?

Upravo iz tog i drugih razloga ovaj projekt smatram potpuno neopravdanim; znači za 1% ili nešto više električne energije uništeno bi bilo povijesno selo, prelijepa priroda, bogata kulturna baština i još bi se raselilo stanovništvo koje je ovdje pustilo duboko korijenje.

Po nekim mojim saznanjima, ovdje ima samo što se tiče privatnih kuća njih oko 60 pod kulturnom baštinom, još k tomu i crkva (sv. Antuna Padovanskog izgrađena 1692. g., župni dvor izgrađen 1772 g. i kapela sv. Ane (obnovljena 1905. g). Ono što je najznačajnije, a veže se uz kosinjsku povijest, je lokalitet prve tiskare i izrada prve tiskane knjige na hrvatskom jeziku (glagoljica), misala po Rimskom obredu na čiji datum se i danas slavi dan kulture u Republici Hrvatskoj.

U posljednja dva tjedna nekoliko puta smo pisali o incidentima koji su nastali zbog ometanja crkvenog posjeda, posjeda groblja Mance Draga. Kako je bilo doći na groblje i vidjeti slomljene križeve i razbacane ljudske kosti?

Foto: Čitatelj

Bilo je vrlo traumatično i potresno. Moram reći zbog istinitosti da su bila pronađena samo dva križa (željezni i aluminijski) i nekoliko kostiju, ali je to strašno izgledalo jer su strojevi ostavili velike hrpe zemlje i udubine od iskapanja. Prvi moje saznanje je bilo preko Facebook mreže (objava) i tad sam bio na vikendu, to je bilo pred samu Veliku Gospu.

Kako su na sve reagirali Vaši mještani i župljani?

Mještani su bili u šoku, pogotovo jer nisu znali ništa o početku izvođenja radova na terenu (okvirno su o iskapanju dobili obavijest pisanim putem), svi su bili u šoku pogotovo kad su uživo vidjeli kako to izgleda. Nisu vjerovali da je to moguće, podržali su inicijativu da se spriječi daljnja eshumacija – tim više jer se groblje vodi kao vlasništvo odnosno posjedništvo župe.

Na Facebooku ste prije nekoliko dana objavili i fotografije prosvjeda s istog mjesta, o čemu se radi?

Mještani su htjeli poslati poruku i protest onima koji su za to odgovorni, njihovi pokojni (iako se ne zna gdje je i točno njihov grob) su za njih svetinja, svjesni su toga da nije bilo njihovih predaka ne bi bilo ni njih samih. Groblja su u cijelom svijetu jedna od najsvetijih mjesta, zbog toga vršenju eshumacije treba pristupiti posebnom pažnjom kako se ne povrijedilo njihovo dostojanstvo i dostojanstvo onih živih koji su iza njih ostali.

Foto: Facebook Jurčević

U međuvremenu ste tvrdili i da je angažiran odvjetnik, možete li nam to potvrditi i koji su Vaši sljedeći potezi po pitanju groblja Mance Draga?

Točno, angažiran je odvjetnik, podnesena je tužba i kaznene prijave i sad je na institucijama koje su za to zadužene da izađu na teren (groblje) utvrde činjenično stanje i postupe po zakonu. Ovdje svi sada čekamo odluku Suda da znamo što ćemo i kako dalje. Odvjetnik je taj koji postupa s pravne strane, upravo je zbog toga i angažiran jer smo pretpostavili kako sami nećemo ništa ni postići ni riješiti.

Ima li Kosinj budućnost, ili je s njom gotovo? Gasi li se još jedno ličko selo zauvijek?

Bit ću iskren, suze mi krenu na to pitanje pri samoj pomisli da će Gornji Kosinj završiti pod vodom, kako uopće objasniti da se takve stvari događaju u današnje vrijeme kad se ponosimo civilizacijskim napretkom. Sto pitanja mi prođe kroz glavu, uvjeren sam da kulturni i obrazovani ljudi u cijeloj Europi znaju što je Kosinj, nažalost osim onih koji bi to trebali znati; svi bi se trebali ponositi na svoju veliku i bogatu hrvatsku povijest.

Kosinj bi imao budućnost da nije sustavno pod blokadom već 50 i više godina zbog proglašenog strateškog plana. Kad bi bilo malo pomoći i razumijevanja od strane i vlasti i pametnih ljudi brzo bi se razvio seoski turizam, poticalo bi se osnivanje OPG-a, razvijalo poljodjelstvo…

Nadam se i ne želim vjerovati da se gasi još jedno ličko selo, a onda i neko drugo, na taj način se pomalo “gasi” cijela Lika.

Po Vašim informacijama, kada će se stanovništvo zbog izgradnje HE Kosinj 2, morati potpuno iseliti?

Ne mogu reći da točno znam kad će se stanovništvo iseliti, međutim kad prođe procjena i isplata njihove imovine to može biti ubrzo, sve ovisi o odluci onih koji su postali vlasnici te iste njihove imovine.

Što će biti s Crkvom u Kosinju?

Što se tiče crkve sv. Ante u Kosinju to je stvar dogovora HEP-a kao investitora i Biskupije koja je njen vlasnik; ne mogu reći sa sigurnošću, ali smatram da će se izmjestiti na drugu lokaciju. Stav Biskupije je – ako već moramo odavde ići (iseliti) da idemo zadnji, da ne ostavimo narod koji nam je povjeren i odemo.

Lokalni političari nisu uopće komentirali Vaša nedavna iskustva s ometanjem posjeda, što mislite o toj šutnji?

Meni je osobno ta situacija vrlo čudna, posebno jer se političari ne izjašnjavaju, a odgovorne osobe ne žele izići na teren među mještane i objasniti im o čemu se radi. Mislim da se nitko ne želi izlagati ukoliko se nešto zakomplicira i pođe krivim putem jer netko mora snositi odgovornost. Konkretno, ako ovdje problem postoji na terenu, na groblju, onda je logično da se tu i rješava. Nije lako bilo što reći pa poslije stajati iza svojih riječi i snositi odgovornost za izrečeno.

Smatrate li da šute jer se nekog boje, ili jednostavno jer nemaju stav o slomljenim križevima u Mance Dragi?

Što se tiče pitanja tko se koga boji i da li se boji, to jednostavno ne razumijem, mislim da se javnosti i medija svi boje ukoliko rade nešto što ne bi smjeli.

Općenito se danas izgubio osjećaj za sveto ili nešto što ima veze s duhovnom stvarnošću, a u krajnjoj liniji s Bogom, jer bi ako ni zbog čega, zbog straha od Boga bi se takvi radovi izvodili u najgorem slučaju opreznije.

Ovako se po mom mišljenju eshumaciji groblja pristupa kao svakom drugom gradilištu, dođeš sa strojem i prekopaš.

Dio si dobrog društva na Lika Clubu, a htio bi kupiti i zanimljive proizvode? Posteri, majice, suveniri, magazini, hrana i kozmetika – u novoj ličkoj web trgovini koja ima preko 300 atraktivnih artikala! Otvori ju na linku PLITVICE SHOP i nešto iz bogatog asortimana naruči na svoju kućnu adresu. Dobrodošao!

 

Komentari

Komentara


Foto: Gospićko-senjska biskupija, Facebook, čitatelji

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close