(D)Ruže moga grada

Predivni Zagreb počiva na kostima mučenika. O njima se ne smije previše znati niti se njihova grobišta posjećuju za važnih datuma. Mariju Majku vlastodršci nastoje prešutjeti, zatvoriti je u sakristiju i svesti na folklor, da postane zaboravljena zaštitnica grada jer napredni grad treba slaviti neke druge osloboditelje koji su ga poškropili krvlju i ogrnuli mrakom.

Potomci tih istih krvnika iz duge, mračne noći danas su ugledni članovi društva, skriveni u svim njegovim porama i svim političkim strankama koje su sudjelovale ili sudjeluju u vlasti, a poneki se poput miševa iz rupa povremeno pojave i objave svoju ideologiju. Uz zvuke harmonike i užičko kolo. Kulturno i urbano. Drugarski.

Pa tako mašu zastavama s krvavom petokrakom i pjevaju pjesme u čast jednom od najvećih zločinaca dvadesetoga stoljeća. Dokazano. Sve koji čuvaju krst časni nazivaju kamenjarima, dotepencima, pećinarima i klerofašistima.

Kunu se u antifašizam, ali od njih nema većih fašista, jer mrze i omalovažavaju i opet mrze. Kulturno i urbano. Najradije bi sve koji ne uzdišu za monstruoznom tvorevinom, nazvanoj po najnovijem Regijom svih naroda i narodnosti, na električnu stolicu ili na Goli otok. Ili eutanazirali, baš poput Hitlera nad kojim se, kao, zgražavaju.

Ili opet u jame! Po kratkom postupku, u ime naroda. Žive u zabludama, a svaki pokušaj istine proglašavaju revizionizmom. Svaka pronađena kost za njih je revizionistička i nacionalistička.
Postajemo taoci te jadne manjine koja ne da naprijed. Oni vuku s jedne, a oni koji potkradaju ovu zemlju a imaju lijep pogled na grad, s druge strane. Za svoj džep spremni!

Ali, zaboravljaju vječni pioniri na koga su se namjerili i na kome su već polomili zube.

Kako reče mistik, istina je poput lava. Ne treba je braniti, nego samo pustiti i ona će se braniti sama. I onda kad se čini da nemirno sniva, naći će svoj put kroz stratišta svjetova.

 

---

Foto: pixabay