Svemu unatoč

Drugi dolazak

Plamenko

O Adventu toliko slušamo, a premalo znamo. Povezujemo ga sa zimskim ugođajem, klizanjem i mirisnim kućicama. Uvučeni smo u adventsku priču, htjeli mi to ili ne, a ne znamo joj naslov, početak ni autora. Za mnoge je Advent sladunjava bajka ispričana pored kamina, zapakirana u adventski kalendar dobrih želja, u fini papir satkan od raspadljivih niti.

Početak ove bezvremenske životne priče mogli bismo potražiti u dalekom bezdanu, dok je Zemlja bila pusta i prazna i beskrajem ovijena, a ponad nje je lebdio Vječni, nestvoren prije svih vjekova. Stoga nadilazi sva vremena i ne može se posve obuhvatiti njezin značaj. U svojoj ograničenosti možemo slutiti njezinu snagu koja miluje besmrtnu dušu i udahnuti je novim životom.

Poruka je jasna onima koji znaju slušati srcem i iščekuju drugi dolazak koji će se zbiti. U protivnom, ni trenutak adventa ne bi imao smisla. Iščekujući Kristov rođendan još se više radujemo danu njegovog ponovnog dolaska. Nije posve izvjesno da će naći vjere na zemlji i imati kamo nasloniti glavu, jer postajemo društvo kojemu tamo neki daleki Bog nije potreban. Stoga se pravom značenju adventa nastoji zametnuti svaki trag i od njega se trga sve što je sveto.

A nemoguće je, da ne kažem neumjesno, pričati adventsku priču bez Onoga od kojeg sve izvire i kojemu sve uvire. Iščekivanje je posve nepotrebno ukoliko odbacujemo onoga koji nas ljubi svojim milosrđem. Govoriti o Adventu a zanijekati Krista, kralja svega stvorenja, mogu samo kršćani ateisti čija vjera visi o koncu tradicije, utopljeni u masi onih koji mrmljaju i okreću glavu za loncima misirskim.

Došašće nam priča stvarnu priču, a mi u svojemu mraku pripravljamo i ravnamo potpuno sporedne pute.


Foto: pixabay

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u