Djeca svjetla

Oduvijek je bila posebna. Čim je svojim krupnim očima ugledala svijet, počela ga je promatrati drukčije. Donijela je svojim bližnjima zabrinutost, jer nisu znali hoće li preživjeti. Istovremeno, u njima je rasla radost kojoj nije ni nebo granica. Ona im je darovala ljubav kakvu nisu poznavali. A ljubav ruši svaki strah i najbesmisleniju predrasudu.

Odrastala je i postala miljenica svih. Neki su je sažalijevali, i nju i roditelje. A mi smo je samo voljeli i zbog nje postajali bolji. Radovali smo se svakom njezinom pokretu, nevinom osmijehu i i čistoj ljubavi koju nam je pružala. Pogledom je bacala snopove svjetlosti i topila tvrda srca.

Ona je ustvari svijet za kakvim težimo, a kojega mirotvorci ovoga svijeta ne prepoznaju. Jer njima je najlakše odrediti datum, prigodno se sjetiti „takvih“ i umiriti savjest mišlju kako stvaraju pravednije društvo jednakih prilika za sve. Pa tako postaje senzacija ono što bi trebalo biti svakodnevica.

Ona nije senzacija. Ona je djevojčica koja živi svoj život i mijenja živote onih koji ju poznaju. Ona se ponekad naljuti, ali zagrljaji su joj prioritet. Njezin životni roman nosi naslov „Hvala i volim te“.

Ona je Down. Za većinu samo neka kategorija. Za nas koji je poznajemo – vesela djevojčica s imenom koje je zaista njezin zaštitni znak. I ne samo na „njihov“ dan u ožujku.

 

---

Foto: pixabay