DJ-ing – tehnika nasuprot selekciji

Razvoj tehnologije izravno utječe na razvoj scene elektronske glazbe. DJ-ing, kao centralna aktivnost u kulturi elektronske glazbe, jedna je od prvih stvari na kojima se očituje taj utjecaj. Elementarnu stvar za DJ-ing predstavlja oprema, a razvoj tehnologije zapravo se odnosi na razvoj opreme. Takav razvoj omogućio je opremu koja nudi dodatne mogućnosti, ali u neku ruku i olakšava posao DJ-a, ostavljajući mu prostora za dodatne aktivnosti ukoliko se odluči njima pozabaviti. Tu se prvenstveno misli na razvoj softvera koji omogućava sviranje putem računala i najčešće MIDI kontrolera. Softverski programi kao što su Traktor ili Virtual DJ omogućavaju „umiksavanje“ glazbe preskočivši procese usklađivanja brzine i ritmičke sinkronizacije jer to sada može obaviti računalo, i to poprilično uspješno. Također, trake u tim programima prikazane su grafički te je potreba za njihovim temeljitim poznavanjem umanjena.

Što je tu sporno? Mnogi uspješnost u navedenim procesima uz poznavanje strukture same glazbe gotovo napamet smatraju temeljnim vještinama jednog DJ-a. DJ-ing na gramofonima i pločama najzahtjevniji je što se tiče vještina potrebnih kako bi se uskladilo dvije ili više traka, dok CD playeri predstavljaju svojevrsnu prijelaznu razinu između potpune digitalizacije i analognog zvuka iz gramofonskih igala.

U zadnje vrijeme sve je češće odbacivanje digitalnog DJ-inga od strane nekih DJ-a, posebice na underground sceni (bilo na globalnoj, bilo na mikro scenama). Posljedično stvorena je i averzija određenog dijela publike prema onim DJ-ima koji nastupaju koristeći najsuvremeniju tehnologiju. Pitanje koje se ovdje javlja je da li je to opravdano? Što zapravo čini dobroga DJ-a, što čini klubsko ili festivalsko iskustvo dobrim? Dobra selekcija pjesama – ono što posjetitelji kluba izravno konzumiraju ili vještina koja je potrebna da se izvede ono što izlazi iz zvučnika? Jednoznačnog odgovora na ovo pitanje nema.

Ovdje bi trebalo istaknuti još jednu važnu distinkciju. To je ona između live nastupa i DJ seta. Dok DJ set obuhvaća sviranje gotovih traka, live nastup pretpostavlja korištenje različitih loopova i sampleova najčešće putem računalnog softvera kao što je Ableton (koji se koristi i za produkciju) ili specificiranih uređaja (npr. KORG Kaos Pad) te se generalno smatra zahtjevnijim. Live nastup zapravo je nemoguć bez korištenja digitalnih pomagala. Također, takav nastup uključuje programiranje i organizaciju vlastitog setup-a koji su nerijetko poprilično složeni i sadržavaju oko desetak raznoraznih komponenti kod nekih DJ-a. Najčešće se radi o MIDI kontrolerima, miksetama, playerima, synthesizerima i računalima. U takvom nastupu gdje ponekad istodobno sviraju i 3 do 4 trake te se pokreće ogroman broj efekata i loopova redundantno je i nepotrebno zahtjevno usklađivati brzinu i sinkronizirati ritam manualno. S druge strane, računalo i MIDI kontroler čine ono za što je potrebna ozbiljna vještina, ukoliko se radi na gramofonima, toliko jednostavnim da to gotovo da mogu činiti amateri (u tehničkom smislu).

Naravno, odabir tehnologije koja se koristi za nastup uvelike je uvjetovana stilom elektronske glazbe koji taj nastup pokriva. Tako će primjerice u eksperimentalnom technu, samom po sebi nešto repetitivnijem i s ponešto manjom raznolikošću zvukova u samoj produkciji, potreba za intervencijama DJ-a biti veća te se u tim slučajevima češće koristi digitalna tehnologija. Klasičan performer toga tipa je Richie Hawtin. S druge strane, npr. većina house glazbe producirana je na način da intervencije i raznorazni efekti nisu nužno potrebni, čak su nekada i nepoželjni. Često se stoga nastupa na gramofonima gdje se očituju prednosti toga pristupa. Prije svega, neka izdanja su isključivo vinilna, upravo radi očuvanja tradicije vinyl DJ-inga. Uz to, analogni signal gramofonske ploče ima nešto topliji zvuk u odnosu na digitalni, iako je ta razlika teško zamjetljiva laičkom uhu. Neki od najistaknutijih vinyl izvođača su Seth Troxler, Craig Richards i Prosumer.

Ukoliko uzmemo u obzir složenost live nastupa i vinyl DJ-inga možemo reći da se radi o tehnički zahtjevnim postupcima. Ono što je mnogima sporno je nastup koji ima gotovo jednak output kao vinyl DJ set, ali zapravo je odrađen putem računala i MIDI kontrolera koji su velikim dijelom „odradili“ tehnički najteži dio posla. U tom slučaju dakle selektor, odnosno DJ većinu posla odrađuje zapravo orijentirajući se više na selekciju nego na tehnički aspekt DJ-inga. Također, kako trake ne egzistiraju u fizičkom obliku moguće ih je imati mnogo više nego ploča. Njihovo temeljito poznavanje zbog toga postaje upitno.

Osvrnimo se sada na selekciju. Trenutno u industriji elektronske glazbe broj producenata je eksponencijalno narastao, također razvojem tehnologije, što znači da jako puno glazbe izlazi svaki tjedan. U tom oceanu glazbe zadatak i funkcija DJ-a zapravo je preslušavanje velike količine glazbe, filtriranje i odabir onih traka koje reprezentiraju specifičan sound koji se želi predstaviti te slaganje tih traka u smislenu cjelinu DJ seta. Pribrojimo li tome fleksibilnost DJ-a što se tiče stilova te senzibilitet da u trenutku prepozna ono što će publici najviše odgovarati, da li to znači da tehnički aspekt opada u drugi plan? Ovaj članak nije dovoljno hrabar da donese taj zaključak, već čisto onoliko da potakne čitatelja na razmišljanje. Da li je dobar party dobar party, a dobra glazba dobra glazba – neovisno o izvoru ili su izvor i njegove karakteristike (tehničke sposobnosti sviranja kao kod npr. nastupa vrhunskog violinista) neizostavan dio konteksta koji uvelike utječu na našu subjektivnu procjenu? Čini mi se prije svega da je odgovor na to pitanje individualan i razlikuje se od clubbera do clubbera te ovisi o onome po što je on došao, došavši na glazbeni događaj.

Neven Prišuta

Tekst/Foto: klubikon.hr