Moderna tradicija

“Dane-gubi” ili “Dangubi”

Viktorija Rogić

Zapitamo li se ikad koliko su nam danas stvari lakše i dostupnije nego prije? Koliko se lako odlučimo baviti ili ne baviti nekim zanimanjem? Iako i danas postoje podjele oko “muških” i “ženskih” poslova, nisu toliko izražene kao što su bile nekad. Prije su se neka zanimanja odnosila samo na određeni spol, a neka zanimanja su se smatrala bezvrijednim ili čak i smiješnim.

Upravo jedno takvo zanimanje bilo je i sviranje kuterevke odnosno dangubice. Samo ime dangubica potječe od naziva “sredstvo za gubljenje vremena“, kojeg su vjerojatno dodijelili pastiri. Pastiri su prije bili jedini koji su svirali ovaj instrument zbog toga što su doslovno “gubili dane“ čuvajući svoje stado na pašnjacima. Njihovo umijeće sviranja nije se smatralo vrijednim. Ponekad su bili i osuđivani jer se smatralo da su svoje vrijeme mogli iskoristit za nešto korisnije, a ne da samo sviraju odnosno “dangube” po čitav dan. Djevojkama sviranje dangubice nije bilo dozvoljeno. Uz sav posao koji su morale obavljati, nisu smjele ni pomisliti na sviranje jer bi tim činom ugrozile svoj ali i ugled svoje obitelji. Uz naporan rad i težak život zvuk kuterevke na ovom području bio je zaboravljen.

Dangubica odnosno kuterevka danas je autohtoni lički instrument koji se proizvodi u Kuterevu (od tud potječe i sam naziv), ali i širom Hrvatske. Kuterevka je glas Kutereva koji na ovom području odzvanja već stoljećima. Sve veći broj mladih uči svirati ovaj instrument. Sviraju samostalno ili u grupi, uglavnom bez nota, po sluhu i samouko, ali nepogrešivo. Također postoji i sve veći broj mladih koji odlaze na seminare sviranja upravo kuterevke odnosno dangubice.

Ja sam kao i veliki broj mojih poznanika prepoznala vrijednost sviranja kuterevke te se odvažila i naučila ju svirati. Sretna sam jer je zvuk kuterevke uspješno vraćen iz zaborava te i danas odzvanja Kuterevom, likom ali i čitavom Hrvatskom. Sretna sam također zbog toga što danas sviranje ne samo kuterevke već bilo kojeg instrumenta nije osuđujuće i ne smatra se bezvrijednim ili smiješnim već se jako cijeni i poštuje.

Svirajući kuterevku osjećam toplinu oko srca, pa svaki ton udarim još jače za sve one pastire koji su je prije svirali, ali i sve one koji je nisu smjeli svirati odnosno koji nisu smjeli “dangubiti”.


Foto: Elma Okic photography

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u