Dali je ŠIBA stvarno izrasla iz Raja?

„ŠIBA je iz raja izrasla“ stara je poslovica u koju su vjerovali naši, ali i roditelji naših roditelja te svi roditelji prije njih. Današnja tema moje kolumne neće biti batine u pravom smislu te riječi, već ću pričati o načinima kažnjavanja djece nekad i danas.

Danas većina djece za svoje loše postupke uopće i ne odgovara jer su današnji roditelji više popustljivi, blaži ili ne koriste stroge metode koje su se koristile nekoć. Naime, danas ako dijete dobije lošu ocjenu u školi, napravi nešto nažao nekome ili se jednostavno loše ponaša, roditelji ga kazne tako da mu oduzmu mobitel i tablet, bicikl ili zabrane izlaske na par dana. Iako su to stvari bez kojih ne možemo zamisliti ovaj moderni život, takve kazne odnosno načini kažnjavanja možda i nisu najbolje rješenje da dijete izvuče poruku iz toga.

Kako se nekoć kažnjavalo za loše postupke?

Prije su roditelji bili mnogo stroži, ali su ih i djeca više poštivala. Ono što bi roditelji rekli i odlučili tako je moralo biti, a ako dijete napravi nešto loše postojale su razne kazne i načini na koje se za to odgovaralo. Najproširenija kazna bila je klečanje na kukuruzu. U kut se prospe zrnje kukuruza i dijete mora klečati na njemu i gledati u zid i po nekoliko sati. Nije to bilo tako jednostavno, bilo je i suza i moljenja ali je djelovalo. Djeca bi klečeći i gledajući u zid imala vremena razmisliti o svojim postupcima i uvidjeti da to što su radili nije ispravno, te bi im bol i nelagoda koju bi osjećala prilikom klečanja bila dobar poticaj da to više ne urade osobito kada bi im drugi dan prijatelji vidjeli crvena i natečena koljena.

Osim klečanja na kukuruzu bile su tu kazne koje su zahtijevale fizički naporne poslove poput još ranijeg buđenja ujutro kako bi odradili posao koji prije toga nisu morali obavljati tipa hranjenja stoke, odvođenje stoke u ispašu, čišćenje staje, kućnih poslova i slično. Kažnjavalo se i u školi, dobivalo se šibom po prstima, što je djeci bilo sramotno pred drugom djecom, dok su još ranije za vrijeme naših djedova i baka učitelji tukli djecu i šibom po turu. Možete li to zamisliti danas? Srećom takvi postupci fizičkog kažnjavanja danas su strogo zabranjeni jer su imali i svoju negativnu i lošu stranu na psihu djece.

Iako sam protivnik fizičkog nasilja i ne smatram to rješenjem i načinom kažnjavanja čini mi se da su prijašnje metode ipak bile puno djelotvornije nego ove danas. Djeca su se prije bojala uraditi nešto loše, a danas namjerno rade probleme jer znaju da će roditelji popustiti, a ako i ne popuste kazne im nisu toliko strašne. Oduzeti djetetu mobitel na dan ili dva, nije kazna, jer svi oko njega imaju mobitel koji može posuditi, zaprijetiti da mu nećete nešto kupiti nije kazna, jer će ionako za dan ili dva htjeti ipak nešto drugo što će te mu kupiti čim se malo smekšate, zabraniti izlaske također nije rješenje jer vam dijete onda u inat neće promijeniti ponašanje ili se ispričati za svoje pogreške.

Mislim da današnji tempo i stil života sve više udaljuje djecu od roditelja, sve manje roditelji imaju vremena i volje da razgovaraju sa svojom djecom, da se druže ili zajednički sudjeluju u kućnim poslovima, a to kod djece stvara upravo revolt i potrebu za dokazivanjem i izazivanjem pažnje koja ponekad izgleda i loše.

Ne znam je li šiba stvarno izrasla iz raja, ali bilo bi dobro kada bi tu šibu pretvorili u slobodno vrijeme i razgovor koji bi posvetili djeci pa bi nam poslovica možda i bila učinkovita i ne bi morali razmišljati o kaznama i zabranama za svoju djecu.

 

---

Foto: lingvo.info