Ličko-senjska županijaKultura

Blagdan Velike Gospe proslavljen u župi Klanac

U župi Klanac, nadomak Gospića, posvećena crkva Uznesenju Blažene Djevice Marije sagrađena je 1837.g., ali riječ je o crkvi izgrađenoj na ruševinama koje su ostale nakon najezde Turaka. Ovo je jedna među rijetkima koja nije oštećena u Domovinskom ratu. U njoj su Braća Hrvatskoga zmaja podigli 1936. g. ploču na kojoj piše da je u ovoj crkvi kršten  otac Domovine Ante Starčević.


Ovdje je večernju sv. misu na Veliku Gospu, 15.8.2020. predvodio  gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurić, domaćim župnikom Petrom Šporčić, gospićkim Mariom Vazgeč i perušićkim Milom Šajfar. Pjevao je župni zbor i hodočasnici. Među ministrantima bio je gospićki sjemeništarac Marko Butković i posluživao je perušićki bogoslov Karlo Špoljarić.

Biskup je izrekao sljedeću propovijed:

Mariju častimo kao onu koja je u nebeskoj slavi okrunjena za kraljicu neba i zemlje. Crkva od prvih vremena vjeruje da je Marija dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu. Njezina su nam svetišta najbliža, a Velika Gospa nam i na taj način pokazuje svoju bliskost. Svaka osoba koja uđe u Božje kraljevstvo postaje velika. Kraljevstvo nebesko je mjesto gdje će čovjek zasjati u svoj svojoj veličini. Čovjek će tada od Boga prima novu i izvanrednu veličinu koju mu zemlja nije mogla dati. Tu stvarnost Marija živi uznesena na nebo.

Marijin put bio je život žrtve bez koje nema prave ljubavi. Isus je svoju ljubav pokazao križem, a Marija pod križem. Ona je bila službenica Božja, vjerna Bogu u svemu. Takav put trebao bi biti put svakog od nas, ako želimo biti dionici nebeske slave. Marija na Kalvariji dobiva veliko poslanje, postaje naša Majka, a majčinstva nema bez žrtve i patnje. Majka nije majka samo zato što rodi dijete, nego zato što u tom djetetu mora odgojiti čovjeka. Puno je lakše roditi dijete, kakve god bile patnje, nego li roditi čovjeka u smislu formacije srca i duše. Koliko je majčinske patnje dok to dijete ne uzraste do punine čovjeka! A ni tada briga za njega ne prestaje. Ni jedna majka, ako želi biti prava majka, ne može izbjeći patnju, ni žrtve, niti odricanja koja su povezana s rastom njezine djece.

U odlomku iz Knjige Otkrivenja koji smo čuli, predstavljena je „žena  zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.“ I pojavi se „Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.“ 

Tumači Svetog pisma u toj ženi prepoznaju Mariju. Ona je štitila Isusa od samog začeća i njegovog rođenja sve do Kalvarije i nebeske slave. Nakon što je rodila svoje dijete nosi ga u hram i prikazuje Bogu. Tako ga stavlja u sigurne ruke. To je poruka svim majkama: svakodnevnom molitvom prikazivati Bogu svoju djecu, nositi ih molitvom Bogu i Boga nositi k njima. Važno je da već od malena majke nauče svoju djecu moliti da bi poslije sami znali zazivati Božju blizinu i stavljati se pod njegovu zaštitu!

Žena u svijetlu, koju nam stavlja pred oči Knjiga Otkrivenja, svaka je majka koja rađa i odgaja, koja svoju djecu prikazuje Bogu i Boga formira u njihovim dušama. I dok nam Knjiga Otkrivenja, s jedne strane, predstavlja ženu koja viče u mukama rađanja, pred nama je danas i jedna druga slika: slika mnoge djece koja viču u utrobama svojih majki koje im ne žele dati život. Nije li potresna ova slika.

Svi mi znamo koliko ima danas onih koji se na sve načine zalažu za ubojstva djece u majčinoj utrobi. To nazivaju slobodom i pravima žene. Ističu kako bi sve to trebalo biti besplatno da bude lakše izvedivo i da bi to mogao činiti što veći broj žena. O pravima začetog djeteta kao da ne treba govoriti. Kako se neki dižu „na zadnje noge“ kada čuju za pokrete koji se zalažu za život od začeća. Hod za život mnogima podiže tlak, jer oni žele hod za smrt. Kamo ide ova civilizacija? Zar to nije slika Zmaja iz knjige Otkrivenja gdje čitamo: ‘Zmaj stade pred ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre dijete.’

Zmaj našega vremena ne čeka da se dijete rodi nego ga žuri proždrijeti još prije, dok je u majčinoj utrobi. Kako je taj zmaj danas postao moćan! Ne dopušta da se o tom ubijanju djece uopće govori, a one koji se tome protive etiketira se najpogrdnijim nazivima. Ovakvima nije stalo do djece i života, njima je stalo da se nasiti zmaja. Čemu se onda čuditi što ima toliko zla u svijetu?! Zmaj, đavao, lako nađe svoje suradnike. Zaboravljamo da pisac Knjige Otkrivenja čuje i jaki glas s neba koji govori: ‘Jao vama zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena’ (12,12).

Zato nam je i danas potrebno brižnih i jakih majki koje su sposobne boriti se protiv zmajeva našeg vremena, koje su spremne žrtvovati se, vikati, molitveno vapiti i u ljubavi trošiti se kako bi zaštitile živote svoje djece sve do punine čovještva! Koliko je danas prijetnji našoj djeci i mladima da nikada ne uzrastu do te punine! Koliko nam je djece i mladih zmaj našega vremena zaveo i usmjerio putom koji ne vodi u život? Droga, kriminal, prostitucija, alkohol, sve su to zmajevi ovoga vremena koji vrebaju da proždru našu djecu i mlade prije nego li stignu otkriti život i njegov smisao. Zlo može razarati, zmaj može gutati i ubijati, može davati dojam da ga ništa ne može zaustaviti, ali nije tako. Na kraju svega Bog pobjeđuje. Odlomak iz Knjige Otkrivenja, koji smo čuli, završava riječima: ‘Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova.’ Ne smijemo se nikada obeshrabriti. Sve je u Božjoj ruci. Zlo nije moćnije od Boga, od njegove ljubavi i dobrote. On nas poziva da ne budemo suradnici zla, suradnici zmaja, đavla, nego suradnici Božji u promicanju ljubavi i dobrote.

Više mjeseci živimo u jednom čudnom vremenu pošasti epidemije nazvane: korona virus ili Covid 19. Nije to prvi put da se čovječanstvu dogodilo nešto slično. Vjernici su se uvijek, u ovakvim okolnostima, najviše utjecali Mariji i tražili pomoć zazivajući je: ‘Zdravlje bolesnih’. Poznat je vapaj koji joj je narod, u sličnoj situaciji, upućivao  još u 11. stoljeću: ‘O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje, ti što rodi Stvorca svoga prirodi na udivljenje.’ Naglasak je na ‘pomozi palom svijetu’. Moli se ozdravljenje palog svijeta. Je li to i naš današnji svijet? Moćnici ovoga svijeta to neće priznati, ali je svima vidljivo koliko je ovaj moderni svijet koji se hvali svojim velikim znanstvenim postignućima, duhovno bolestan. Koliko u tom svijetu ima nepravde, izrabljivanja, nasilja, nemorala, licemjerja, laži, bezosjećajnosti za siromašne i gladne, utrke u naoružanju koje čovječanstvo vodi samouništenju, pohlepe za novcem koji je postao mnogima glavno božanstvo  kojemu se danas toliki klanjaju. Zato, dok molimo za oslobođenje od ove pandemije, molimo Mariju da se svijet našega vremena podigne i živi civilizaciju ljubavi. Molimo za ozdravljenje duše i duha današnjeg čovjeka koji ima sve manju potrebu za Bogom, u čvrstom uvjerenju da sve može sam i da mu Bog ne treba. A onda se, kao što vidimo, pojavi jedan mali, nevidljivi virus i prouzroči neviđenu paniku rušeći sve oslonce.

 Koliko je čovjek jak i moćan pokazuje i ovo stanje koje još proživljavamo i ne znamo sve njegove posljedice. Bez obzira na sav napredak znanosti i tehnologije, čovjek priznaje da ništa pouzdano ne zna o ovom malom virusu i strahuje od nekih drugih, još gorih, koji bi se mogli pojaviti, iako nitko ne zna reći odakle će doći.

No, nije danas najveća opasnost taj nekakav Covid 19, nego virus ljudske praznine, praznine Boga, praznine duha, a ta praznina stvara prikladan prostor za mnogovrsne viruse koji će ispuniti te praznine i trovati ljudsku nutrinu. Kada čovjek iz svoje nutrine izbaci Boga, ne može izbjeći problem besmisla života …

Svi vi sigurno znate koliko je bogatih i planetarno popularnih osoba koje su svoj život skončale u drogi! Mnogima je teško razumjeti kako su neke takve osobe, svjetski poznate i obožavane, koje su u materijalnom smislu imale sve što su mogle poželjeti, pribjegle drogi? Odgovor je samo jedan: praznina života, praznina duše, praznina Boga. Takav život postaje nepodnošljiv. Takvim ljudima ne preostaje ništa drugo nego tražiti bijeg od takvog života. Nažalost, đavao ih uvjeri da će taj problem riješiti drogom.“

Biskup Križić je na kraju propovijedi naglasio:

Samo je u Bogu moguće naći smisao i puninu života. Samo on jamči čovjeku život za kakvim ljudsko srce teži. Isus je rekao: ‘Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.’ (Iv 10,10). A najdublja želja čovjeka je da ima život, radost, sreću. To se ne može kupiti, to se samo može primiti. Taj Božji dar ne mogu srušiti nikakve životne patnje ili porazi. Velika Gospa, ‘Žena, zaodjenuta suncem’, Majka Gospodinova, slika je kršćanske zajednice obasjane Kristovom prisutnošću i svijetlom nebeske slave. Ona je primjer kako se od neznatne službenice postaje Velika Gospa. Stavimo pred Mariju, u ovom svetištu i na ovaj njezin blagdan, svoje strahove i praznine, svoje patnje i nadanja. Stavimo pod njezin plašt i njezinu zaštitu svoju obitelj, djecu i mlade, starije i bolesne. Ona nas, kao majka, razumije i kada ne razumijemo sami sebe. Njezina pomoć neće izostati. Amen.“

Na kraju sv. mise župnik Petar Šporčić zahvalio je biskupu da se odazvao i ovo misno slavlje proslavio u ovoj župi, zahvalio je i svećenicima i svima koji su pridonijeli svečanosti ovog slavlja te zamolio Mariju neka nam svojim zagovorom bude blizu u našim potrebama.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Izvor: s. Robertina Medven

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close