Benedikta Vilenica: “Muzeji su nam prazni, a zaista imamo divne stvari za vidjeti”

Prošli tjedan posjetili smo atelje jedne mlade slikarice i restauratorice. Benedikta Vilenica (23) je studentica 4. godine Likovne Akademije na Odsjeku za restauraciju i konzervaciju umjetnina na Odsjeku za slikarstvo. U ugodnoj atmosferi i okruženi  umjetničkim djelima, s ovom nadarenom umjetnicom i strastvenom putnicom  popili smo čaj i popričali o njenim radovima, iskustvima s brojnih putovanja i stanju umjetnosti u Hrvatskoj.

Benedikta je rođena u Sisku, a od osnovne škole živi u Zagrebu. Iako dolazi iz obitelji glazbenika, pronašla se u slikarstvu, a otkrila nam je da je crtati počela već od malih nogu.

 „Kad bi me mama ostavila samu doma, na pola sata jer bi otišla nešto obaviti, mislila je da sam dobro dijete, vratila bi se i svi zidovi bi bili obojani mojim umjetničkim djelima.”

Benedikta nam je priznala da prilikom upisivanja Akademije nije imala baš mnogo samopouzdanja: “Likovna akademija je za mene bila nešto samo za određene ljude, ali sam se odvažila, eto…sada sam ipak tu,  dobro je da sam imala malo više vjere u sebe i da sad radim ono što zaista volim i što zaista iskazuje pravu mene.“ Dosad je radila u Arheološkom muzeju u Zagrebu na Odjelu za arheološku baštinu gdje je popravljala i restaurirala posude, a prije 3 godine sudjelovala je na radionici restauracije u Sisku u Capragu u Parku skulptura. Trenutno se najviše interesira za štafelajne slike (slike na platnu i drvetu) i zidno slikarstvo (freske i mozaike), a jedno od toga će biti i tema njezinog diplomskog rada.

No pravi razlog našeg posjeta bile su njezine slike. Na prvoj godini fakulteta krenula se baviti i slikanjem, a slikanje je njezin način traženja same sebe: “Svaka slika koju napravim ima skicu, svaka skica ima crtež, tako da to je jedan proces traženja mene koji će trajati godinama”. Njena trenutna djela su nastala pod utjecajem hrvatskog enformela koji je susrela u Modernoj Galeriji u Zagrebu u kojoj je trenutno zaposlena. Uz studij i posao ima malo slobodnog vremena, ali uz puno dobre volje ništa joj nije teško: „Sve radim kroz neko veselje i nadu u bolje sutra.“  

Na njeno stvaralaštvo veliki utjecaj imaju mnogobrojna putovanja na kojima je upoznala puno ljudi, stekla mnoga iskustva, vidjela mnoštvo muzeja i impresivne arhitekture. U njenim radovima može se vidjeti utjecaj Amsterdama, Rotterdama, Londona i zagrebačkih ulica. Tri puna ljeta je provela radeći u Beču, a Rim, za koji kaže da je “kolijevku cijele naše umjetnosti”, posjetila je čak pet puta.

S putovanjem u Rim je i sve započelo, prije dvije godine, kada je prvi put putovala avionom. Pogled na jadranske otoke iz visine nadahnuo ju je na novu seriju radova otoka iz ptičje perspektive koje izrađuje zanimljivom metodom s voskom: “Pčelinji vosak se rastopi u terpentinu, ohladi, dodaju se pigmenti i boje, i onda dobivate transparentnost svoga rada, onda se to još kombinira s nekakvim pijeskom kako bi se postigao reljef koji se zaista vidi iz aviona dok letite iznad tih otoka.”

Upitali smo Benediktu što znače riječi utiskane na njene radove: “Riječi utiskane u vosku na mojim radovima su zapravo spontane misli koje dolaze, ili koje čujem u pjesmi, koje su mi trenutno u glavi, ne moraju uopće biti vezane uz rad, a zapravo ponekad se i sakrije poneka moja podsvjesna težnja, želja, ali oni su uglavnom nečitljivi svi.” Osim metode s voskom, Benediktu zanimaju i sve ostale slikarske tehnike, a u budućnosti želi samo što više izlagati: “Puno je tema u mojoj glavi, najradije bih uglavnom voljela surađivati s mladim umjetnicima kao što sam ja, znači za nekakve skupne izložbe, nekakve zajedničke teme.” 

Benedikta nam je ispričala kako Hrvatska daleko zaostaje za visokim europskim standardima po znanju i zainteresiranosti za umjetnost. Smatra da problem započinje već u osnovnim i srednjim školama koje sadrže premalo sati likovne kulture.

“U Finskoj imaju oko tri puta veći broj sati likovne kulture kroz tjedan, e pa tu nije samo stvar razvijanja djeteta u tom jednom likovnom stvaralaštvu…tu je stvar  zainteresiranosti djeteta za svijet oko njega, da pod umjetnost ja podrazumijevam i raznolikost arhitekture, raznolikost vizualne umjetnosti, raznolikost glazbe, dakle ne samo ono što njegova generacija sluša i roditelji, nego da sam sebe potiče i sam stražuje ostale vrste umjetnosti oko sebe .”

Zbog toga je nimalo ne iznenađuje što je posjećenost muzeja u Hrvatskoj općenito jako loša. Na svojim brojnim putovanjima primijetila je da su europski muzeji prepuni mladih ljudi, a kod nas čak ni studenti Likovne Akademije ne posjećuju i ne znaju za aktualne izložbe: “Muzeji su nam prazni, a zaista imamo divne stvari za vidjeti, od Moderne Galerije, Klovićevih dvora, Arheološkog muzeja, imamo jedno bogatstvo donirano iz drugih krajeva svijeta. “

Jedan od velikih problema je i taj što mladi ljudi koji su stručni i dobri u svome poslu, u Hrvatskoj jednostavno nisu dovoljno cijenjeni: “Ima puno mladih, potencijalno aktivnih i ambicioznih ljudi, kako u glazbenoj, dramskoj, tako i likovnoj umjetnosti, međutim, raditi u Hrvatskoj, u ustanovama, privatno – njima se to ne isplati financijski jer oni mogu sebi platiti eventualno smještaj, a onda su zaista ovisni o roditeljima… i zato u velikoj količini odlaze sad van, puno mojih kolega je otišlo van proteklih godinu.”

Za nekoliko dana Benedikta putuje na razmjenu studenata u Ljubljanu.  Za naše susjede kaže da imaju drugačiji način i sustav rada i da više rade, a manje pričaju. Veseli se novim putovanjima, a voljela bi jednog dana djelovati mnogo šire, pa čak i u Engleskoj i Americi:

“Nije stvar u tome otići odavde, nego je stvar u tome steći iskustvo u zemljama koje su zaista razvijenije….nije stvar nikakvog bijega ni ništa, nego zaista usavršavanje same sebe i stjecanje novih iskustava, poznanstava, tehnika i svega ostaloga.”

Benediktine slike možete pogledati na Instagramu, a svi njeni radovi dostupni su i za prodaju. Ako vas zanima nešto više o ovoj nadarenoj umjetnici, Benedikta vas poziva u svoj atelje na neobavezno druženje uz čaj i razgovor o umjetnosti!

 

---

Foto: Marko Ivković