Bad blue boysi u filmu o navijačima

Jedne nedjelje u ono prijelomno doba, negdje između koncerta na zagrebačkom Trgu Republike, na kojem je 200.000 ljudi s Prljavim kazalištem uglas otpjevalo “Ružu hrvatsku”, i prvih višestranačkih izbora koji će dovesti do osamostaljenja Hrvatske, grupa mladića u spitfajericama i navijačkim šalovima kreće u Beograd na utakmicu Dinama i Crvene zvezde.

Na nogometni susret visokog rizika odlaze samo najvatreniji Bad Blue Boysi, a mnoge i više od rezultata zanima okršaj sa zakletim neprijateljima, Delijama. Pridružuje im se i nešto torcidaša koji žele izravnati stare račune sa zvezdašima. Na beogradskim ulicama nastaje pravi rat.

Najveća drama za Dinamove navijače bit će kako se probiti do vlaka koji će ih vratiti kući. Zamislio sam film kao ‘Ratnike podzemlja’ na balkanski način, kaže Robert Cukina (45), umirovljeni branitelj i pirotehničardeminer, scenarist filma o navijačima koji će se ovog proljeća snimati u Zagrebu i Beogradu. Procijenjeni proračun filma radnog naziva “ZG80” veći je od četiri milijuna kuna, od čega su 3,25 milijuna kuna već dobili od HAVC-a. Ostatak se trude namaknuti od sponzora, GNK Dinama i HRT-a.

Glavnu ulogu ima Rene Bitorajac. Glumi Krpu, kvartovskog nasilnika kojeg je igrao u “Metastazama”, jednog od rijetkih likova iz hrvatskog filma koji je uspio zaživjeti među publikom. Cukina je scenarij odlučio napisati gledajući “Metastaze”. Nedostajala mu je priča o navijačima, htio je pokazati kako je sve počelo, kako su nastali Bad Blue Boys i kako su funkcionirali u to doba.

“Osamdesete su bile vrijeme kad se živjelo od nedjelje do nedjelje. Na stadion u Maksimiru dolazilo je po 60.000 ljudi. Jugoslavenska nogometna liga bila je četvrta u Europi, a Bad Blue Boysi bili su poznati kao najjača navijačka skupina. Bili smo jaki jer se nismo morali tući samo s drugim navijačima nego i s policijom. Uvijek su bili protiv nas i čekali nas kad se vratimo s gostovanja u Srbiji da nas ‘natabaju’”, prisjeća se Cukina.

Napisavši svoju navijačku priču, koja je ime “ZG80” dobila prema legendarnoj skupini Bad Blue Boysa kojoj je i Cukina pripadao, kontaktirao je autora “Metastaza” Ivu Balenovića. Scenarij za film koji će biti prednastavak “Metastaza” Balenović i Cukina pisali su zajedno gotovo tri godine.

“Ubacili smo mnogo humora, a tu je i Krpina ljubavna priča s Bosankom Selmom, koju glumi Zana Marjanović. Trudili smo se da likovi ne budu crno-bijeli nego životni. Delije nismo prikazali kao negativce, niti su Boysi pozitivci”, govori Balenović.

Ginekolog i uspješan pisac nikad nije pripadao Bad Blue Boysima – nije ni išao na utakmice Dinama nego Cibone, ali u psihologiju navijača očito je proniknuo. Krpa je lik koji će mnoge podsjetiti na nekog koga znaju iz kvarta.

“Neki mladi ga čak idealiziraju, njegove izjave kruže društvenim mrežama kao memeovi, ali on je pravi negativac. U ovom filmu ćemo pokazati kako je postao takav. Nije se rodio kao sociopat, nacionalist i zlostavljač žena”, kaže redatelj Igor Šeregi kojemu je ovo prvi dugometražni film.

Trudit će se da glumački i estetski izgleda što realnije, gotovo poput dokumentarca, što bi moglo na trenutke biti prilično brutalno.

“Želimo tu supkulturu prikazati bez uljepšavanja i romantiziranja”, ističe Šeregi.

Kako će se film zvati kad krene u distribuciju, još nije odlučeno. Favorit autora i producenata je “Užas je naša furka”, no to ovisi o pregovorima o autorskim pravima i dobroj volji Johnnyja Štulića.

Uloga u filmu bit će popriličan izazov za Renea Bitorajca, 42-godišnjaka koji glumi Krpu u ranim dvadesetima. Situacija je još zanimljivija uzme li se u obzir da ga je 2009. već odigrao kao trideset-i-nešto-godišnjaka. Bitorajac se mora fizički dobro pripremiti za snimanje. Na dijeti je i posljednjih pet mjeseci intenzivno vježba.

“Rene je i inače u dobroj formi, ali ovo je vrlo zahtjevno. Cijeli film treba trčati, a ima i dvije scene masovnih tuča. Glumi jednog od vođa Bad Blue Boysa pa treba biti fizički impozantniji od ostalih, ali mislim da to njemu neće biti problem”, rekao je redatelj Šeregi.

S intenzivnom fizičkim pripremama počeo je i Marko Cindrić, koji igra BBB-a Kizu.

“To mi je potrebno jer u filmu ima akcije napretek”, kaže Cindrić, koji se još rado sjeća Dinamove majice koju je ‘80-ih dobio od strica.

U “ZG80” glume i mladi hrvatski glumci Filip Detelić, Matija Kačan, Domagoj Mrkonjić i Mijo Jurišić te njihovi srpski kolege Marko Janketić i Nikola Rakočević. Legendarnih BBB-a koje igraju – Bube, koji je bio toliko “lud” da su ga cijenile i Delije, pa je smio čak i na njihovu tribinu; Iće Purgera, Splićanina koji je odlučio navijati za Dinamo; Žutog, Zuje i Žune – više nema među živima.

Neke je odnio rat, neke droga i posljedice lošeg životnog stila. Dugi, jedan od vođa BBB-a koji je bio inspiracija za lik Krpe, i koji je Cukini i Balenoviću pomagao sa scenarijem, lani si je oduzeo život.

“To su bili ljudi s margine kojima se život vrtio oko Dinama”, kaže Robert Cukina, koji i sam zna ponešto o “životu na rubu”.

Sredinom 2011. policija je protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog mučenja životinja. Mediji su pisali da je uhićen zbog uzgajanja staforda za ilegalne borbe pasa, koje je i snimao videokamerom, te da mu je u razdoblju od deset godina uginulo dvadesetak životinja.

Cukinin prijatelj Grgo Prskalo (45) uvijek će pamtiti zadnje gostovanje Boysa u Beogradu prije rata. U filmu se neće navoditi o kojoj se utakmici konkretno radi, ali glavna inspiracija nesumnjivo je bio susret Dinama i Crvene zvezde 26. studenoga 1989., zadnja odigrana utakmica dva velika jugoslavenska kluba.

Tog iznimno hladnog jesenjeg dana na Marakani je bilo 40.000 navijača Crvene zvezde i samo dvjestotinjak BBB-a. Uzvrat je bio 13. svibnja 1990. na Maksimiru, no tad je letjelo koješta, ali ne i nogometna lopta, a mnogi utakmicu na kojoj se Zvonimir Boban fizički sukobio s policajcem smatraju početkom rata.

“Kad smo došli u Beograd dobio sam zadatak da ukradem cugu u dućanu. U to vrijeme znala se hijerarhija, a ja sam bio jedan od mlađih. Kad sam izašao s bocom Vecchije, ispred dućana je već bila tuča, Delije su dočekale našu grupu. Sljedeće čega se sjećam je bolnica u Beogradu. Ležao sam tamo tjedan dana s potresom mozga, smrskanim licem i drugim ozljedama. Delije su mi skakali po glavi i skinuli mi odjeću, uzeli su mi nove tenisice i spitku za koju sam dugo štedio”, prisjeća se Prskalo, član udruge navijača sudionika Domovinskog rata, koja je, s još dvije udruge BBB-a, pomagala Cukini i Balenoviću na scenariju.

Ivan Peras, 44-godišnji trgovac motornim vozilima iz zagrebačke Dubrave, danas nije član navijačkih udruga i nije pomagao u stvaranju scenarija za film, no kao tinejdžer je također “živio za Dinamo”. Bio je, kako kaže, među samo 50-70 Bad Blue Boysa koji su se 26. studenoga 1989. u Zagrebu ukrcali u vlak za Beograd.

“Bila je to iznimno mala grupa, inače se s tim brojem ljudi nije ni išlo na gostovanja. U Vinkovcima se priključilo još 20-30 ljudi. Bilo je strašno hladno, u Beogradu je padao snijeg. Delije su nas dočekale i gađale grudama. Policija nas je čuvala dok smo pješke išli do Marakane. Utakmica je bila mrtva, gotovo se ništa nije događalo, a sa stadiona smo iz sigurnosnih razloga izašli preko travnjaka i kroz tunel, kao igrači. Na parkiralištu smo naletjeli na igrača Crvene zvezde Dejana Savičevića. Počeo nas je vrijeđati i psovati. Mi smo mu uzvraćali uvredama, ali on je bio ‘žešći”. Bio je sam, i moram priznati da je bio prilično hrabar. Policija nas je dobro pazila na putu do kolodvora, ali odveli su nas na neki drugi kolodvor, ne glavni”, prisjeća se Peras.

U filmu o slavnim danima Bad Blue Boysa trebao bi se pojaviti i Ćiro Blažević, koji je 1982. doveo Dinamo do pobjede na jugoslavenskom prvenstvu i pokrenuo hrvatsku nogometnu euforiju. Autori mnogo polažu na humor u filmu, a jedna od zabavnijih scena mogla bi biti ona sa Zdravkecom, likom inspiriranim mladim Zdravkom Mamićem.

On se na Marakani preodjene u Deliju i u majici s likom kapetana Crvene zvezde Dragana Stojkovića Piksija zarađuje svoj prvi milijun prodajući stiropor koji su ljudi stavljali na hladna stadionska sjedala. Zdravkec će zbog majice zamalo dobiti batine od svoje ekipe. Snimanje “ZG80” treba početi u travnju u Beogradu, a trajat će pet tjedana. Radnja filma se događa tijekom jednog dana u gradu tako da snimanje dobrim dijelom ovisi o stabilnoj vremenskoj prognozi.

“Veći dio filma događa se na beogradskim ulicama, a na stadionu Marakana trebali bi snimati nekoliko dana. S klubom Crvena zvezda započeli smo razgovore prije ljeta i vrlo su susretljivi. Ono što je svima u ovom filmu važno jest da njime pokažemo autentičan, neuljepšan navijački duh i vrijeme u kojem se radnja filma događa”, kaže producent Ljubo Zdjelarević.

Kontaktirali su i udrugu navijača Crvene zvezde te dogovaraju suradnju. Vjeruju da na snimanju neće biti događaja poput onog ljetos na setu HTV-ove serije “Crno-bijeli svijet” na stadionu Partizana, kad su po završetku snimanja Grobari njihovim kolegama upali na teren i poskidali sve zastave Dinama i Crvene zvezde.

Producenti se nadaju da će film naći publiku u cijeloj regiji, ali s obzirom na univerzalnost navijačke tematike, mogao bi računati i na veće tržište.

Ipak, nema dvojbe, neće svi sudionici tog događaja biti sretni s filmom, pa ni scenarijem. Jedan od legendarnih Bad Blue Boysa koji je i vodio kolonu kroz Beograd ali koji danas živi daleko od utakmica, navijačkih udruga i stadiona, o svemu kaže:

“Bila su to druga vremena, dođe nas 200 u Beograd, a njih 60.000 nam ‘jebe majku’. To su bile tekme… Svaki vikend sam bio na gipsanju, a bilo je to i veliko rivalstvo, ovo danas je smiješno… Bojim se da čitav film ne ispadne priča za malu djecu. A znate, tu je bilo životnih sudbina i događaja koji bi zasluživali i ozbiljno filmsko djelo, pravu dramu. Glavni akteri te priče su danas mrtvi, od Zvezdinih 20 vodećih Delija iz toga doba možda ih je sedam ili osam živo. S našima je samo nešto bolja situacija. Posebno se rado sjećam ekipe iz Vinkovaca, kad su oni išli s nama sve je bilo lakše, a ovdje će ih očito zaobići. Eto, jedan od njih je bio zapovjednik specijalne policije, a danas je ozbiljan biznismen. S druge se strane veličaju neki dečki koje smo smatrali običnim alkoholičarima i zbog čijeg smo pijanstva često nepotrebno stradali. Usput, čini mi se da bi za film scenaristički bila bolja priča s finala kupa u kojem su, usred Beograda, 1987. igrali Hajduk i Rijeka. Nas 14 Bad Blue Boysa odlučilo je otići tamo i pobiti se sa svima! E, to je bilo za film! A svi smo stali u jedan kupe…”

Tekst: www.express.hr