Arheološki vremeplov: Pisani kamen iz Kosinja: Dogovor star dvije tisuće godina

Današnje putovanje vodi nas u šumu kod vrela Begovača na području sjevernog Velebita. Uz cestu koja vodi od Kosinja prema Zavižanu nalazi se jedno zanimljivo mjesto kakvo nikada ne biste očekivali u ovom pustom planinskom krajoliku gdje možete sresti samo pastire i njihove životinje. Hajdemo pogledati!

Koračamo kroz gustu jelovu šumu. Prvo je stoljeće nakon Krista. Iako su Rimljani uspostavili lokalnu vlast u Lici, većina Japoda i dalje živi po starome. Većina stanovništva bavi se nomadskim stočarstvom i oni su glavni junaci današnje priče.

Nakon tridesetak koraka pronalazimo što smo tražili. Zaustavljamo se ispred velike, mahovinom obrasle stijene. Stijena je visoka pet metara i jednako toliko široka. Na naše veliko iznenađenje, u bijeli kamen urezana  su – slova! Odakle natpis usred divlje prirode Velebita, usred „ničega“?

Pročitajmo što piše: EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM VIVAM ORTOPLINIS PASVS D LATVS I. Natpis je na latinskom, a u prijevodu glasi ovako: „Po dogovoru, granica između Ortoplina i Parentina; prilaz do žive vode Ortoplinima 500 koraka, 1 širine.”

Što znači ovaj natpis usred šume? Tko su bili Ortoplini i Parentini, što je to „živa voda“? Ortoplini i Parentini su dva susjedna japodska plemena. Parentini su živjeli na području Kosinjske doline, a Ortoplini na obali Velebitskog kanala. Bili su nomadski stočari čija su stada pasla na obroncima sjevernog Velebita.

„Živa voda“ je izvor na kojemu stočari napajaju svoje životinje. Zasigurno se radi o izvoru Begovača, koji se nalazi u blizini našeg kamena s natpisom! U jednom trenutku plemena su se sukobila oko prava na korištenje dragocjenog izvora. Rimska vlast (kojoj je bilo važno održati mir na osvojenom području) umiješala se u sukob.

Baš na mjestu gdje sada stojimo, okupili su se predstavnici dva sukobljena plemena. Pred rimskim namjesnikom postignut je kompromis: Ortoplinima je dopušten prilaz izvoru vode. Rimski klesar odluku je upisao u kamen – da bude vidljiva svima, da je nitko više ne može osporiti!

Ovaj zapis u kamenu je zakon, pravi pravcati pravni dokument. I unatoč zubu vremena, već dvije tisuće godina stoji na istome mjestu!

Zahvaljujući ovom natpisu, danas smo doživjeli jednu sličicu iz života davnih ličkih stočara. Što nam ovaj spomenik govori o Lici i Ličanima? Ovaj lijepa, ali negostoljubiva priroda ljudima ne daje mnogo izbora. U prapovijesti, pod rimskom vlašću pa sve do danas – tisućljetna tradicija stočarstva se nastavlja. Malo je toga na svijetu ostalo nepromijenjeno i izvorno kao lički pastiri i njihove ovčice. Kad budete prolazili ovim planinskim krajolikom i sretnete te vrijedne ljude, sjetite se ove priče…

---

Izvori:

Mirko Marković, Ličani kroz prošlost, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.

Neven Jovanović (filologanoga.blogspot.com)

Foto: np-sjeverni-velebit.hr