Arheološki vremeplov: Otočac – Život u benediktinskom samostanu

Još od vremena kneza Borne benediktinci su djelovali na području Like. Na najpoznatijem spomeniku rane hrvatske pismenosti -Bašćanskoj ploči iz 1100. godine, spominje se opatija sv. Mikule(Nikole) u Otočcu.

I dan danas arheolozi nisu sigurni gdje se nalazio benediktinski samostan sv. Mikule. Pošto su svi benediktinski samostani izgrađeni prema istim idealima, lako možemo zamisliti srednjovjekovnog sv. Mikulu… Negdje u zelenoj dolini pored rijeke Gacke postojala je crkvica sv. Mikule, a pored nje zgrada samostana u kojoj su živjeli redovnici… Pa krenimo!

Nalazimo se unutar kamenih zidova samostana. Koračamo hladnim hodnikom. Toliko je mnogo vrata! Prolazimo pored jednostavnih redovničkih sobica, blagovaonice, soba za goste i putnike. Ovdje zajedno žive ljudi koji su odabrali svoj život posvetiti Bogu.
Prema strogim pravilima svetog Benediktikta, njihovi dani sastoje se molitve, učenja i rada. Određeni sati u dani posvećeni su molitvi i čitanju vjerskih knjiga. Sveto pismo čita se čak i u blagovaonici za vrijeme objeda, jer „duša ne smije ostati gladna dok se hrani tijelo“.

Ova prostorija s drvenim klupama je učionica. Osim što sami proučavaju znanosti, redovnici se bave poučavanjem. Samostani su jedine škole u Zapadnoj Europi! Kroz ove hodnike već je prošlo nekoliko naraštaja dječaka. Neki su postali redovnici, a neki su se nakon školovanja vratili svojim roditeljima i postali trgovci, obrtnici, vitezovi…

Zavirimo sada u pisarnicu. Benediktinci ovdje prikupljaju i prepisuju stare, vrijedne spise. Jedan čovjek u tamnoj haljini pored prozora perom i tintom polagano ispisuje slova glagoljice. Benediktinci čuvaju i šire staro hrvatsko pismo – glagoljicu i hrvatski jezik.

Izlazimo iz samostana u dvorište. Redovnici sami proizvode sve što treba zajednici za život! U vrijeme kad se fizički posao smatra ponižavajućim za slobodnog čovjeka, benediktinci se bave poljoprivredom i obrtima i ponose se radom svojih ruku.

Što se sve ovdje nalazi? Pratimo pogledom cisterne za kišnicu, staje za konje, kovačnicu, kožarnicu, krušnu peć, pčelinjak… Mnogi samostani su postali poznati po proizvodnji piva i mliječnih proizvoda. Benediktinci su sa sobom donijeli brojne izume u poljoprivredi i obrtima i tako pomogli cijelom društvu.

Stigli smo do posljednjeg dijela – vrtova s povrćem. Ovdje vrijedni redovnici uzgajaju povrće i žitarice. Privučeni neobičnim mirisima, dolazimo do dijela vrta gdje raste raznoliko i neobično ljekovito bilje. Redovnici proučavaju stare medicinske spise i bave se liječenjem biljnim lijekovima.

Na kraju putovanja, još ćemo vam reći da su benediktinci brinuli i o socijalnim pravima. U samostan su jednako ulazili i bogati i siromašni. Svaki redovnik je dobivao službu prilagođenu prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Posebna briga posvećena je starijim i bolesnim članovima zajednice.

Benediktinci, najstariji svećenićki red, donijeli su Evanđelje na prostore Hrvatske i utjecali na sve aspekte srednjovjekovnog društva. Brojni benediktinski samostani s vremenom su nestali, ali su ostavili neizbrisiv trag na vjeru, obrazovanje, ekonomiju , kulturu, pismenost i medicinu ovih prostora…

---

 

Foto: Wikimedia Commons
Izvori: Slavko Slisković, 2010, Doprinos sv. Benedikta i njegova reda oblikovanju moderne Europe, CCP 65, str. 161–174