KolumneArheološki vremeplov

Arheološki vremeplov: Blago iz Ličkog Ribnika – Od grumena soli do kovanice

Prije 2 000 godina u Ličkom Ribniku pored Gospića netko je zakopao u zemlju pravo malo blago. Blago je otkriveno tek 1930. godine, a sadržavalo je 375 kovanica i nakit izrađen od srebra i jantara. Kovanice potječu iz rimskog doba i jedan su od najstarijih nalaza novca u Lici. Blago iz Ličkog Ribnika potaklo nas je da vam ispričamo priču o nastanku novca i trgovine…


U početku na svijetu nije bilo potrebe za novcem. Veći dio kamenog doba ljudske zajednice proizvodile su same sve što im je bilo potrebno za život. Tek kad su zajednice porasle i ojačale počeo se stvarati “višak”. Ovisno o okolišu u kojemu je živjela, svaka zajednica imala je drugačiji “višak” i ljudi su se dosjetili trampe – trgovanja  mijenjanjem jednog predmeta za drugi predmet.

Znate li što su Ličani nudili drugim zajednicama? Jednako kao i danas, bogatstva iz ličkih šuma i pašnjaka – drvo, kožu, krzno, vunu, meso, mlijeko i stoku. Stoka je bila jedan od najčešćih predmeta trampe na svijetu. O važnosti stoke u vrijeme trampe svjedoči nam latinski izraz za novac pecunia koji potječe od riječi pecus (govedo).

Među stočarskim narodima poput ličkih Japoda jedna tvar bila je vrijedna poput čistog zlata. Danas ne košta mnogo i nalazi se u svakome domu. Bila je to – sol! Osim za prehranu životinja, sol je bila neophodna za konzerviranje mesa usoljavanjem i sušenjem. Jeste li znali da je engleska riječ salary (plaća) nastala od riječi salt (sol)?

Prilikom trampe ljude je oduvijek mučilo jedno pitanje: Koliko robe jedne vrste ponuditi za robu druge vrste? Koliko litara mlijeka vrijedi grumen soli? Uz to, isti predmeti nisu bili traženi svuda jednako…..

Do rješenja problema trampe došlo je u metalnim dobima. Zlato, srebro, bakar i bronca,  trajni i djeljivi materijali, svuda jednako traženi, postali su univerzalna sredstva plaćanja. Umjesto klasične trampe „robom za robu“, počelo se plaćati  – „metalom za robu“.

Prvo se plaćalo nepraktičnim komadima metala različitog oblika koji su se neprestano morali vagati. Zbog toga doneseno je pravilo da komadi metala moraju biti određenog oblika i označeni oznakama o težini i finoći metala. Malo-pomalo nastale su prve kovanice. S vremenom, oznake su postajale sve složenije, a kovanice počinju izdavati vladari i države.

Sve do 16. stoljeća novac se kovao ručno. Kovač bi okrugli komad metala stavio u kalup, a nakon udarca čekićem na obje strane kovanice ostao bi trag. Na taj način jedna osoba mogla je iskovati sto kovanica u jednome satu!

Kovani novac bio je težak i nezgodan za nošenje. Zamislite da želite kupiti neku veću stvar, morali biste nositi sa sobom nekoliko kilograma kovanica! Rješenje ovog problema pojavilo se u 17. st. Osnovana su spremišta u koja su vlasnici kovanica mogli sigurno pohraniti svoj novac. Zauzvrat su dobivali napisanu potvrdu koja se mogla opet po potrebi zamijeniti za  kovanice. I tako su izumljene banke i – papirnati novac!

Ostatak priče znate. Došlo je vrijeme bankovnih kartica i elektronskog plaćanja, a papirnati novac polako izlazi iz upotrebe. Vratimo se sada na blago iz Ličkog Ribnika. Zašto je netko sakrio blago u Ličkom Ribniku, zašto ga nikada nije iskopao te kako je rimski novac došao u Liku –  ispričat ćemo vam u drugom dijelu priče o blagu iz Ličkog Ribnika…


Izvor: hnb.hr

 

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Pročitajte još
Close
Back to top button
Close